Linkovi

Model novog zakona: Kako kontrolisati službe bezbednosti


Beogradski centar za bezbednosnu politiku (BCBP) izradio je model zakona o službama bezbedenosti koji, namera je autora, treba da uredi bezbednosno obaveštajni sistem u Srbiji, da rad obaveštajnih i službi bezbednosti učini efikasnijim i adekvatnijim i podvrgne ih punoj civilnoj kontroli. Javna rasprava, koju BCBP želi da pokrene organizovanjem predstavljanja Modela ovog zakona u četvrtak u Beogradu, otvora brojna pitanja, pa i - da li je moguće kontrolisati rad bezbednosnih i obaveštajnih službi.

Između ostalog, Model predviđa postojanje dve službe - Bezbednosno-informativne agencije kao civilne, i - umesto današnje dve - jedne vojne službe koja bi nastala objedinjavanjem Vojno-bezbednosne agencije (VBA) i Vojno-obaveštajne agencije (VOA).

Predlaže se i uvođenje jedinstvenog tehničko-operativnog centra koji bi vršio usluge praćenja i prisluškivanja za službe bezbednosti, što bi olakšalo rad "na terenu" i umanjilo mogućnost za nezakonito ponašanje pripadnika službi, kao i oduzimanje policijskih ovlašćenja slubžabama bezbednosti, te i puna parlamentarna kontrola rada službi.

Reforma duga 17 godina - korak napred, korak nazad...

Učesnici rasprave podsetili su da su reforme bezbednosnih i obaveštajnih službi započele su ubrzo nakon demokratskih promena 2000. godine. Međutim, ostale su nedovršene, a traju i dalje. Neka zakonska rešenja tokom poslednjih 17 godina bila su koraci unazad i poništavnaje već postignutog.

"Sada imamo situaciju da imamo poseban zakon koji nije dobar, ali ima prihvatljiva rešenja i važi za obe službe i nemamo zakone o drugim službama", rekao je nekadašnji direktor Vojno-bezbednosne agencije Svetko Kovač.

Rasprava o modelu novog zakona o službama bebednosti u organizaciji Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, Beograd, 28. septembra 2017. (Veljko Popović, VOA)
Rasprava o modelu novog zakona o službama bebednosti u organizaciji Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, Beograd, 28. septembra 2017. (Veljko Popović, VOA)

​Kovač kaže da niko spolja ne može Srbiji biti uzor, niti ponuditi model zakona, pošto se veličina i interesi drugih zemalja ne poklapaju sa specifičnostima onih koje ima Srbija. "Osnovni problem je što Ustav nije definisao ni model, ni kocept sektora bezbenosti, a trebalo je to da uradi. Ne možemo da govorimo kako ćemo organizovati službu, ako pre toga ne defefinišemo koncept i model sistema - da vidimo koje su nam pretnje, šta je ugroženo, na koji način ćemo se štititi, pa tek onda možemo da pričamo o načinu na koji ćemo se suprotstaviti", ocenio je Kovač.

Objašnjavajući zašto se predlaže spajanje dve vojne službe, Kovač navodi: "Danas je praksa uglavnom da je dominantnija bezbednosna komponenta od obaveštajne - više se štitimo nego što po celom svetu prikupljamo podatke".

Druga opcija je da se fromira posebna obaveštajna služba tako što bi se VOA i obavtašjni deo BIA spojili u jednu službu. Šta je bolje - potrebna je analiza. "Ovde odlučuje politička volja, da li neko želi da preispituje strukturu sistema ili ne", zaključio je bivši prvi vojni obaveštajac.

Kontrola službi ili - onih koji kontrolišu službe?

"Ključni je problem kako kontrolisati civilne nalogodavce službama; kako predsednika države, premijera, ministre - kako sprečiti civilne nalogodavce službe, njihove rukovodioce da prave štetu društvu, građanima, državi", rekao je Miroslav Hadžić iz BCBP.

On tvrdi da u Srbiji postoji "fasadni parlamentarni sistem" koji ne može da obezbedi delotvornu kontrolu rada službi.

Rasprava o modelu novog zakona o službama bebednosti u organizaciji Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, Beograd, 28. septembra 2017. (Veljko Popović, VOA)
Rasprava o modelu novog zakona o službama bebednosti u organizaciji Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, Beograd, 28. septembra 2017. (Veljko Popović, VOA)

Po načinu rada i zaštićenosti, službe je nemoguće u potpunosti kontrolisati, tvrdi dalje Hadić. "Ni jedan direktor službi bezbednosti, pogotovo ako nije iz struke, ne može da zna šta se događa na terenu. Služba je organizovana kao partijske ćelije nekad, svako zna ponešto, svako ima samo deo informacija i delić moći i tako ne funkcioniše samo služba, već i policija i vojska. Sistem izveštavanja uvek ostavlja da pogodite šta šef želi da čuje i da sakrijete sovje manjkavosti", ocenjuje Hadžić.

"U Crnoj Gori, jedinoj u bivšoj Jugoslaviji, donet je zakon o civilnoj kontroli rada službi. Voleo bih da vidim da li se stvarno koristi. Iluzorno je da možete uspostaviti sistem civilne kontrole, ako ne važi taj princip u svim ostalim organima vlasti", kaže Hadžić.

Narodni poslanik Srpske napredne stranke i član Odbora za kontrolu službi bezbednosti, Vladimir Đukanović, kaže da parlamentarne kontrole zapravo ima i da dobro radi. On je, nakon praćenjapredstavljanja Modela zakona iz publike, novinarima rekao da je ono što se moglo čuti o nepostojanju civilne kontrole rada službi "poptuna neistina". "Šta god smo mi tražili od naših službi sve smo dobili. Šta god ja kao neko ko ima sertifikat i mogućnost da kao član Odbora za kontrolu zatražim da odem u BIA oni su, ljudi, nama to dostavili", navodi Đukanović.

Nekadašnji premijer, a danas opozicioni poslanik i lider Nove stranke, Zoran Živković, smatra da od reformi nema ništa, dok sve kontroliše isključivo predsednik Srbije. "On je i sekretar i tog Foruma za rad službi, i nalogodavac i neko ko prima izveštaj, tako da on izda sekretaru nalog, a sam je sekretar, pa ga sekretar izvesti šta je uradio i tako je to jedna vrsta unutrašnjeg dijaloga, ali u jednoj glavi", navodi Živković.

Da država ne postane najveća pretnja po bezbednost građana

Govoreći o saradnji sa stranim službama bezbednosti, Sretko Kovač tvrdi da je ona više formalna, nego suštinska. "Ima više primera da su teroristi, ili organizovani kriminal, brži mnogo nego sližbe bezbednosti. Oni ne traže protokole o saranji, pisma o razumevanju, pa dok se to uspostavi prođu meseci i godine. To njima ne treba, za čas se dogovore i planiraju akciju, pa onda službe idu da analiziraju šta se desilo, umesto da bude prevencija", rekao je on.

Miroslav Hadžić ocenio je da je problem države Srbije je što generalno, temeljno i sistematski ne koristi znanja koja poseduje. Strategiju pišu službenici Ministarstva odbrane, primetio je. "Zašto skupštinski odbor nikad nije naručio studiju od fakulteta ili instituta? Dokle god ne dođe do te promene u strateškom ponašanju vlasti, dotle ne očekujem da eksperti mogu nešto da urade", rekao je on..

Prethodna vlast je, zaključio je, pripremila matrice, i tada je bilo opasno, a i sada je, da se sva moć sliva na jedno mesto, da jedan čovek odlučuje čemu služi ta opasna moć, a ona treba da služi građanima i državi kao javno dobro, u korist bezbednosti. "Iluzorno je bilo očekivati da će ova vlast to da menja. Postoji tendencija da država postane najveća pretnja po bezbednost gragađa", upozorio je Hadžić.

XS
SM
MD
LG