Sjedinjene Države bi trebalo da se više angažuju u Crnoj Gori zato što su nedavni događaji bili primjer instrumentalizacije vjere i tradicije za izazivanje podjela - što je strategija američkih suparnika i u drugim zemljama, rekla je za Glas Amerike potpredsjednica Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS) Heder Konli. Konli i analitičar Januš Bugajski ocijenili su da crkva koristi vjerska pitanja za stvaranje srpskog jedinstva, Beograd za svoju ideologiju "srpskog sveta", a Rusija da pokaže da je zaštitnik pravoslavlja.
Gotovo dvije nedelje nakon protesta i incidenata koji su pratili ustoličenje mitropolita Srpske pravoslavna crkve Joanikija na Cetinju, u Crnoj Gori i dalje nema pomaka kada je riječ o ublažavanju tenzija. Vlada i opozicija razmjenjuju optužbe, a dijaloga - koji traže Sjedinjene Države i Evropska unija - nema ni u najavi.
“Političke stranke nažalost stavljaju svoju moć, svoje interese iznad interesa i jedinstva zemlje u trenutku kada se suočavamo sa ogromnim regionalnim i globalnim izazovima. I to je na mnogo načina neodgovorno”, ocjenjuje za Glas Amerike Heder Konli, potpredsjednica vašingtonskog Centra za strateške i međunarodne studije, zadužena za Evropu, Evroaziju i Arktik.
Konli smatra da krivicu za situaciju u Crnoj Gori snose obje strane, a kao glavni problem izdvaja instrumentalizaciju vjerskih pitanja da bi se, kako ocjenjuje, Crnogorci podijelili, a zemlja razdvojila od zapada.
“Nažalost, Srpska pravoslavna crkva, pa i moglo bi se reći i Ruska pravoslavna crkva, su instrumentalizovane da dalje podijele zapadno društvo. I vidjeli smo da se to događa u Crnoj Gori, događalo se i ranije. To smo vidjeli i u Gruziji i na drugim mjestima. I da, opozicija je svakako veoma zainteresovana da poljulja i razbije aktuelnu vladu. I aktuelna vlada takođe koristi uticaje iz Beograda i Moskve u svoje svrhe. Narod mora da razumije da su instrumentalizacija vjere i vrijednosti sada dio polarizacije i podjela u zemlji. Da, tačno je da crkva koristi to kao način da stvori srpsko jedinstvo i degradira identitet Crne Gore kao odvojene i ujedinjene zemlje. Međutim, istovremeno trebalo bi da poštujemo vjerske stavove, vrijednosti i tradicije drugih", ističe Konli.
Uz upozorenje na opasnost od većeg nasilja, analitičar Januš Bugajski iz Fondacije Džejmstaun, koja prati zbivanja u širem evroazijskom regionu, smatra da iza događaja u Crnoj Gori, i prethodnih nedelja i protekle godine, stoji zvanični Beograd.
“Uvjeren sam da postoji projekat, smišljen u Beogradu sa srpskim nacionalistima u Crnoj Gori koji žele da je vrate pod kišobran Srbije, takozvani srpski svet. I aktivnosti Srpske pravoslavne crkve su dio te jednačine, naročito imajući u vidu da je crnogorski premijer Krivokapić strastveni pravoslavni hrišćanin sa tendencijom da prati crkvenu politiku. I naravno najjača stranka u glavnoj koaliciji u Podgorici podržava veći srpski uticaj u zemlji, umanjivanje uloge Crne Gore kao nezavisne države, i istovremeno umanjivanje identiteta Crnogoraca kao odvojene nacije. Drugim riječima, konflikt na Cetinju je smišljen zato što je Srbija odlučna da progura to pitanje identiteta - i pitanje crkve je veoma usko povezano sa tim - da pokuša da dokaže da je Crna Gora u stvari dio srpskog sveta", naglašava Bugajski.
Uoči, tokom i poslije događaja na Cetinju, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić bio je na udaru kritika da preko crkve podstiče tenzije i podjele u Crnoj Gori, što je on demantovao. Bugajski smatra da u Crnoj Gori i širem regiona, Vučić pokušava da obnovi ideologiju srpskog sveta po ugledu na ruski.
“Za Vučića, određena doza nestabilnosti je možda potrebna da bi dostigao veće ciljeve - a to je da pokuša da preokrene poziciju Crne Gore kao čvrste saveznice zapada i da je više približi stavu Srbije u spoljnoj i bezbjednosnoj politici - drugim riječima ukidanje sankcija Rusiji i povlačenje priznanja Kosova. Povlačenje priznanja Kosova bi bila ogromna pobjeda za Vučića i njegovu zamišljenu poziciju graditelja velike srpske nacije”, smatra Januš Bugajski.
“Mislim da je veoma važno da kontekst događaja 5. septembra stavimo u kontekst 15. septembra i ovog poziva na Dan srpskog jedinstva. Srpska pravoslavna crkva je jedan snažan identitet veće uloge Srbije van njenih granica. Poziva se na vjeru, religiju i identitet. I da, predsjednik Vučić se pominje u okviru te instrumentalizacije. Na mnoge načine može da prati strategiju Kremlja o tome kako se koristi Ruska pravoslavna crkva, bez obzira da li je riječ o Ukrajini ili Gruziji", kaže potpredsjednica CSIS-a, jedna od autorki izvještaja o ruskom uticaju u centralnoj i istočnoj Evropi.
Rusija, kako ocjenjuje Konli, zloupotrebljava i jača slabosti u Crnoj Gori i koristi vjeru kao način da razdvoji slovenski od zapadnog svijeta.
“Ta dekadencija Zapada je velika tema, gdje su vjera i Moskva branitelji vjerskog, konzervativnog, tradicionalnog. I to doprinosi stvaranju podjela. I naravno, u svemu tome se našla crkva, mada u mnogo slučajeva smo utvrdili da je ona voljna da bude umiiješana zarad svog očuvanja i prestiža. Međutim, nažalost to je na neki način kršenje vjerskih sloboda zato što je ispolitizovana do mjere do koje dijeli vjerske zajednice, a ne ujedinjuje ih”, smatra ona.
Visoki ruski zvaničnici će, kako naglašava Konli, nastaviti da ukazuju na Crnu Goru kao primjer za ruski narod "zašto Zapad napada njihovu vjeru, zašto slovenski svijet mora da se ujedini pod pravoslavljem i zašto u najekstremnijoj verziji Moskva predstavlja treći Rim".
Bugajski je saglasan da Moskva želi da oživi staru podjelu "između katoličanstva na Zapadu i pravoslavlja na Istoku", gdje je "Moskva treći Rim koji štiti bratsku pravoslavnu populaciju na Balkanu". Aktuelnu situaciju takođe upoređuje sa dešavanjima u Ukrajini.
“Rusija je doživjela veliki poraz kada je prije nekoliko godina Ukrajinska pravoslavna crkva bila konačno priznata kao autokefalna koja ima pravo na potpunu nezavisnost, svog patrijarha. Ruska pravoslavna crkva gubi mnogo vjernika i imovine u Ukrajini. Poslednja stvar koju Putin i Vučić žele je slična situacija u Crnoj Gori. Zato je pitanje crkve postalo izuzetno važno. Zato što za Ukrajince, nezavisna pravoslavna crkva znači da je konačno priznata njihova istorija, identitet - da nisu Rusi. Isto je za Crnogorce - njihova istorija, identitet, dugovječnost biće priznati kroz priznavanje i obnovu Crnogorske pravoslavne crkve. Zbog toga se vodi ova velika bitka da se to to što više suzbije i da se povrati autoritet Srpske pravoslavne crkve”.
Bugajski i Konli smatraju da je za rešavanje situacija u Crnoj Gori neophodan veći američki angažman.
Bugajski kaže da je neophodno da SAD i EU izvrše pritisak na aktuelnu crnogorsku vladu da odluke o crnogorskom identitetu, istoriji, državnosti i bezbjednosti donosi uz pun politički konsenzus i u konsultaciji sa većinskom crnogorskom populacijom.
“Potrebno nam je saopštenje što je moguće višeg zvaničnika EU zajedno sa Stejt departmentom u kojem bi se poručilo da jednostavno nećemo stajati po strani i dozvoliti da suverenitet, bezbjednost, državnost i identitet Crne Gore podrivaju nacionalističke snage koje sarađuju sa ruskim obavještajnim službama. Uputiti veoma snažnu izjavu da ćemo podržati bilo koju vladu koja štiti Crnu Goru kao nezavisnu državu, članicu NATO, EU aspiranta, ali da nećemo dozvoliti da zemlja nestane”, poručuje Bugajski za Glas Amerike.
Heder Konli poručuje da je važno da SAD razumiju problem instrumentalizacije vjere u Crnoj Gori da bi se izazvale podjele i da osiguraju da ga prepoznaju i političke stranke kako ne "bi upale u tu zamku". Ocjenjuje i da je neophodna veća i vidljivija uloga Vašingtona i Brisela ne samo u Crnoj Gori, već i u širem regionu Zapadnog Balkana koji, prema njenom mišljenju, stagnira i na unutrašnjem i na spoljašnjem planu.
“Bajden je američki predsjednik koji je najviše upoznat sa Zapadnim Balkanom. I moramo da iskoristimo taj nivo znanja. Administracija mora da preispita svoje ciljeve. Ako to nije EU članstvo, koje se ne čini mogućim u skorije vrijeme, a šta drugo? Kako da oživimo reforme? Šta su naši novi štapovi i šargarepe? Šta su naši strateški interesi u ovome? To naravno moramo da uradimo u bliskoj saradnji sa Evropskom unijom koja takođe nije u mogućnosti da se usredsredi na region.
Nadam se novim inicijativama iz Vašingtona i Brisela, i da će nova njemačka vlada preispitati svoj pristup i unijeti novu energiju. Međutim, konačno, mi ne možemo sve da uradimo. Možemo da obezbijedimo sredstva, da ohrabrimo, da kaznimo. Ali, na kraju, građani u regionu moraju da se bore za bolju budućnost”, zaključuje Konli.
