Rat u Ukrajini, koji traje gotovo dva mjeseca, doveo je do ogromnog gubitka ljudskih života i humanitarne krize. Takođe je izazvao ekonomsku katastrofu u Ukrajinu i Rusiji, a imaće i razorne ekonomske posljedice u ostatku regiona Evrope i Centralne Azije, kaže u intervjuu za Glas Amerike Asli Demirguč Kunt, glavna ekonomistkinja Svjetske banke za Evropu i Centralnu Aziju.
Kriza utiče i na Zapadni Balkan gdje su dva značajna rizika - poremećaji u snabdijevanju prirodnim gasom i usporavanje u eurozoni, ističe Demirguč-Kunt.
"Ovo je drugi veliki šok za region Evrope i Centralne Azije, koji je 2020. godine zbog pandemije pretrpio recesiju od dva odsto. Sada, zbog rata, predviđamo pad od 4,1 odsto, što je dvostruko više. Neće samo Ukrajina i Rusija biti u recesiji, već i Bjelorusija, Moldavija, Tadžikistan, Kirgistan… Čak i ako izuzmemo Ukrajinu i Rusiju, u regionu će biti zabilježen rast od samo 2,2 odsto, a projekcije rasta za sve zemlje su smanjene zbog posljedica rata. Već smo u produženoj recesiji", navodi Demirguč-Kunt.
Ona naglašava da je ta procjena zasnovana "na pretpostavci da će se rat nastaviti u bliskoj budućnosti, da će sankcije ostati na snazi i da će doći do usporavanja spoljne potražnje, posebno iz eurozone". Upozorava međutim da postoji i najgori scenario.
"Ako rat eskalira i situacija izmakne kontroli, posljedice po Ukrajinu i Rusiju biće još veće, biće još značajnijih sankcija, a efekti prelivanja krize biće dodatno pogoršani. U tom slučaju bi mogli da imamo recesiju do devet odsto", ocjenjuje zvaničnica Svjetske banke.
Glas Amerike: Pomenuli ste recesiju u pojedinim zemljama. Kakvi su rizici od nove recesije u ostatku Evrope, uključujući i Zapadni Balkan?
Demirguč – Kunt: Trenutno ne vidimo recesiju tamo, ali je očigledno da postoje rizici kada je riječ o našim procjenama. Najveći rizik je, naravno, zbog eskalacije rata. Ako se to dogodi, stvari mogu vrlo brzo postati mnogo gore. Čak i ako ne dođe do eskalacije, ako rat bude dugo trajao, to bi moglo dovesti do fragmentacije vitalnih trgovinskih i investicionih veza što će imati negativne posljedice. Naravno, postoje i drugi rizici. Na primjer, moguć je finansijski stres. Biće veće i kamatne stope, a moglo bi da dođe i do širenja posljedica krize.
Drugi potencijalni rizik je inflacija. Inflatorni pritisci su postojali i prije rata, ali sada, zbog sukoba, potresa u vezi sa ključnim sirovinama i proizvodima, postoji rizik od stalno visoke inflacije koja bi zahtijevala strožiju monetarnu politiku, što je očigledno veoma teško tokom kriza. I konačno, postoji rizik od povratka kovida. To je već slučaj u nekim djelovima svijeta, ali bi na jesen bismo mogli da vidimo mnogo smrtonosniji, virulentniji soj što bi očigledno dodatno zakomplikovalo situaciju. Dakle, postoje rizici koji bi mogli da dovedu do dublje recesije u širem regionu.
Glas Amerike: Šta se može učiniti da se, kratkoročno i dugoročno, ublaže ekonomske posljedice rata u Ukrajini? Kako će Svjetska banka pomoći?
Demirguč – Kunt: Rat nužno ne mijenja dugoročne izazove. Ovo je region koji prolazi kroz tranziciju ka tržišnoj ekonomiji. Promovisanje tržišta, privatnih investicija, otvaranja radnih mjesta je prioritet. Zatim ulaganje u zdravlje, ljudski kapital i obrazovanje je dugoročni prioritet, kao i poboljšanje institucija i državne uprave. Ti prioriteti će uvijek biti prisutni. Međutim, sada kada je kriza, postoje i hitni prioriteti. Jedan od njih se odnosi na to kako da se osigura stabilnost, gdje oni koji kreiraju politiku treba da zaista ojačaju okvire makroekonomske politike.
Energetska bezbjednost i diversifikacija među prioritetima
Takođe moraju da se postaraju da veze drže otvorenim. Dakle, regionalna integracija i povezanost su važni u ovom periodu fragmentacije. Drugi važan prioritet je promovisanje inkluzivnog i ravnopravnijeg oporavaka, jačanjem sistema socijalne zaštite i zaštitom ugroženih, uključujući izbjeglice. Takođe bi trebalo zadržati fokus na poboljšanju energetske efikasnosti jer je ova kriza istakla važnost energetske bezbjednosti i diversifikacije. Dakle, poboljšanje energetske efikasnosti i zelena tranzicija moraju i dalje biti na listi prioriteta.
Glas Amerike: Jedan od glavnih problema je i nesigurno snabdijevanje hranom, zbog rata, rasta cijena, sankcija Rusiji i Bjelorusiji koje su velike izvoznice pšenice i đubriva. Kako će to uticati na stopu siromaštva u regionu Evrope i Centralne Azije?
Demirguč – Kunt: Porast cijena hrane će povećati siromaštvo. Još nismo utvrdili koje su tačno posljedice po Zapadni Balkan, ali globalno znamo da povećanje cijena hrane od jedan odsto generalno gura još 10 miliona ljudi u ekstremno siromaštvo. To će uticati na najugroženije kategorije stanovništa. Jedan od drugih rizika povećanja cijena hrane je da će to takođe vjerovatno povećati nejednakost, jer nagli porast cijena hrane i energenata i njihov uticaj na inflaciju najviše pogađa najsiromašnije, jer veći dio svog budžeta izdvajaju za te troškove. Takođe, ove vrste posljedica mogu dovesti do socijalnih nemira u djelovima regiona i znamo da je to potencijalni rizik. Najugroženije zemlje su obično one koje imaju slabu upravu ili mreže socijalne zaštite, manje mogućnosti za zapošljavanje, uži fiskalni prostor. Dakle, ovo je oblast koju treba pratiti, i ciljana pomoć najugroženijima će biti važna tokom ovog perioda.
Glas Amerike: Pomenuli ste Rusiju i efekte sankcija. Ruski predsjednik Vladimir Putin odbacuje sankcije Zapada njegovoj zemlji kao neuspješne. Kako sankcije utiču na rusku ekonomiju?
Demirguč – Kunt: Rusija se suočava sa sankcijama bez presedana, finansijskim, trgovinskim, protiv bogatih pojedinaca. Čak se i privatne multinacionalne kompanije dobrovoljno povlače iz zemlje. Vidimo da to dovodi do značajne recesije u zemlji. Prema našim prognozama, Rusija će pasti u recesiju od 11,2 odsto u 2022. Očigledno je da su sankcije veliki deo toga.
Glas Amerike: Kako će sankcije uticati na duži rok?
Demirguč – Kunt: Dugoročni uticaj će vjerovatno zavisiti od toga šta se dešava sa energijom. Mnogo je pitanja o tome da li će doći do potpune zabrane, SAD i Velika Britanijia su to već uradile, a u toku je i rasprava o politici Evropske unije. Ako se i to dogodi, posljedice po Rusiju će biti mnogo veće. Ne bi bilo iznenađujuće ako vidimo pad od oko 15 odsto ili više. Dakle, recesija će biti mnogo dublja. I očigledno je da je važan i uticaj na susjedne zemlje u regionu Evrope i Centralne Azije, jer postoje veoma značajne trgovinske veze, povezanost preko direktnih stranih investicija, doznaka, ostavljajući po strani posljedice cijena ključnih proizvoda i sirovina.
Glas Amerike: U Evropskoj uniji se vode razgovori o zabrani uvoza ruske nafte, mada pojedine članice za sada odbacuju tu mogućnost. Neke članice insistiraju i na zabrani ruskog gasa. Koliko je ekonomski održivo za Evropu da prestane da kupuje ruski gas i naftu? Da li je moguće? Gdje bi i kako Evropa zamijenila ruske energente?
Demirguč – Kunt: Izvještaj ne pokriva Evropsku uniju i mi ne iznosimo stavove o njenoj politici. Međutim, mislim da je važno prepoznati da je ova kriza istakla značaj energetske bezbjednosti i zelene tranzicije. Kakve god da su buduće politike, mislim da bi trebalo da podstaknu zelenu tranziciju i inovacije kako bi se razvilo više obnovljivih izvora energije i kako bi se oni diversifikovali, da ne bismo ponovo došli u ovakvu situaciju u budućnosti.
Uticaj krize na Zapadni Balkan i Srbiju
Glas Amerike: Prema izvještaju Svjetske banke, region Zapadnog Balkana takođe trpi posljedice prelivanja krize. Da li postoji opasnost od nove recesije u regionu, koji se tek oporavlja od pandemije. Gdje su najveći rizici za region?
Demirguč – Kunt: Procjena rasta za region Zapadnog Balkana je 3,2 procenta u ovoj godini. Dakle, to je skoro jedan odsto manje od onoga što smo prognozirali ranije u januaru. Postoje dvije vrste uticaja na region. Jedan je direktni uticaj rata, uglavnom zbog cijena ključnih sirovina i proizvoda, naročito energije. Zatim indirektne posljedice koje su rezultat usporavanja u eurozoni. Dakle, ovo su dva glavna kanala uticaja na Zapadni Balkan. Kada je riječ o rizcima, identifikovali smo dva važna. Jedan ima veze sa poremećajima u snabdijevanju prirodnog gasa. Podregion uvozi 67 odsto svojih zaliha prirodnog gasa iz Rusije.
Problemi u snabdijevanju gasom i u eurozoni vodeći izazovi
Neke zemlje u regionu, poput Srbije, iz Rusije uvoze gotovo sav prirodni gas. Znači, poremećaj u protoku prirodnog gasa imao bi značajne posljedice. Drugi rizik je kroz eurozonu, kojoj je podregion značajno izložen. Oko 63 odsto izvoza otpada na euro. Više od polovine direktnih stranih investicija u regionu dolazi iz eurozone, kao i skoro dvije trećine doznaka. Dakle, ako eurozona doživi recesiju dublju od očekivane, to bi bio još jedan rizik koji bi pogodio Zapadni Balkan. Očigledno je da su ovo značajni rizici, zbog čega će za region biti važno da se obezbijedi makro stabilnost cijena i da se pruži ciljana podrška ugroženom stanovništvu.
Glas Amerike: Pomenuli ste da Srbija uvozi sav prirodni gas iz Rusije. Kako će na srpsku privredu uticati mogući poremećaji u snabdijevanju ruskim gasom?
Demirguč – Kunt: Procjenjuje se da će rast u Srbiji u 2022. godini biti 3,2 odsto. To je manje od polovine tempa rasta 2021. A rat i sankcije će se preliti na privredu kroz izvoz, direktne strane investicije, doznake i prihode od turizma. Najveća briga je očigledno energetska zavisnost. Srbija se u potpunosti oslanja na Rusiju u snabdijevanju prirodnim gasom. Međutim, u Srbiji postoje skladišni kapaciteti i to bi trebalo da pomogne u ublažavanju posljedica usporavanja protoka gasa.
Ali, naravno, ako trenutna sitacija bude dugo trajala ili se pogorša, onda bi to izazvalo skok cijena i moglo bi dovesti do industrijskih ograničenja. Znači, to je zaista povod za zabrinutost. Dugoročno gledano, postoje i drugi izazovi s kojima se srpska privreda suočava da bi promovisala brži rast. To se odnosi na potencijalne zastoje u privatnim investicijama. Neke od tih zabrinutosti povezane su sa pogoršanjem uprave, nedostatak infrastrukture, obrazovnim sektorom koji treba reformisati jer postoje neusklađenosti u onome što se predaje i potrebama na tržištu rada.
Glas Amerike: Srbija se, kao i druge zemlje suočava sa rastom inflacije i cijena. Koliko se očekuje da će cijene još rasti?
Demirguč – Kunt: Ako se rast cijena energenata odrazi na energetske tarife za domaćinstva, što bi bi nesrazmjerno pogodile siromašne, predviđa se da će inflacija dostići oko sedam odsto u 2022. godini, što je porast u odnosu na četiri odsto 2021.
Glas Amerike: A koliki je rizik da cijene nastave da rastu?
Demirguč – Kunt: Rizik je povezan sa onim što se dešava sa uvozom iz Rusije. Ako bude postojala potpuna zabrana, očigledno bismo mogli da vidimo brže skokove cijena energije što bi zatim dovelo do rasta inflacije.
"Visoka zaduženost Crne Gore dugoročni izazov"
Glas Amerika: Crna Gora je takođe posebno ranjiva na efekte prelivanja rata u Ukrajini zbog zavisnosti od turizma. Koji su najveći rizici za tu zemlju u tom kontekstu?
Demirguč – Kunt: Za Crnu Goru se predviđa rast od 3,6 odsto 2022. To je gotovo četvrtina njenog rasta u 2021. Najveći uticaj je kroz turističku industriju, odnosno posljedice rata na tu industriju, jer putnici iz Rusije i Ukrajine čine više od 15 odsto komercijalnih avioputnika u Crnoj Gori. Ako je turizam slabiji, to bi moglo biti praćeno gubitkom prihoda i poslova u sektoru turizma. To bi, očigledno, dodatno opteretilo prihode i potrošnju domaćinstva. Postoje drugi uticaji koji proizilaze iz potresa u vezi sa ključnim sirovinama i proizvodima.
Ipak, želim da napomenem da je, poput drugih ekonomija u regionu, eurozona mnogo vitalnija kao ekonomski partner od Ukrajine i Rusije. Ono što se bude dogodilo sa eurom će u velikoj mjeri uticati na ono što se dešava u Crnoj Gori. A u pogledu dugoročnih izazova, jedan od velikih izazova za Crnu Goru je velika zaduženost. Crna Gora ima jedan od najvećih procenata državnog duga u odnosu na BDP-u, više od 100 odsto. Takođe postoji i visok privatni spoljni dug u odnosu na BDP-u. Zbog toga će jedan od izazova za vlasti biti da riješe ranjivosti u oblasti javnih finansija i da obezbijede efikasna rešenja za privatni, kao i za državni dug.
Glas Amerike: S obzirom na do da Crna Gora uvozi dosta hrane, kako će se postojeća nesigurnost u snabdijevanju i rat odraziti na inflaciju u zemlji i cijene prehrambenih proizvoda?
Demirguč – Kunt: Brinemo da će poskupljenje hrane zbog nestašica zapravo povećati siromaštvo u Crnoj Gori. Predviđa se da će stopa siromaštva biti 15,6 odsto u 2022. godini i to je u velikoj mjeri zbog potresa u vezi sa ključnim sirovinama i proizvodima.
Glas Amerike: Kako Crna Gora može spriječiti još jedan veliki ekonomski pad, poput onog 2020. koji je bio izazvan pandemijom, posebno ako predstojeću turističku sezonu ozbiljno poremeti rat u Ukrajini?
Demirguč – Kunt: Slično kao i sa drugim zemljama - važno je osigurati makro bafere i koncepte. Kada je u pitanju Crna Gora, velika zaduženost će biti problematična, jer će biti potrebe za socijalnim osiguranjem i zaštitom najranjivijih kategorija, a za to su potrebna finansijska sredstva. Međutim, vlada je već prilično zadužena. Smanjenje potencijalno neefikasnh rashoda da bi se sredstva preusmjerila na najugroženije biće neposredan izazov. Dugoročno, biće važno da se dug svede na prihvatljiviji nivo.
