Ruska praksa uticaja na politiku drugih zemalja traje već decenijama i dobro je što američka vlada, objavljivanjem obavještajnih podataka o ruskom tajnom finansiranju stranih političara, hvata korak sa tom prijetnjom, ocijenili su za Glas Amerike eksperti za Rusiju i tajne tokove finansiranja.
Rusija je od 2014. godine tajno uplatila najmanje 300 miliona dolara stranim političkim strankama i kandidatima u najmanje 24 zemlje. To je procjena američkih obavještajnih službi, čije je djelove objavila Bajdenova administracija i o tome depešom obavijestila zemlje širom svijeta. Detalji izvještaja i dalje nisu poznati. O njima nije želio ni da govori ni portparol Stejt departmenta Ned Prajs, koji je na nedavnoj konferenciji za novinare ocijenio da je miješanje Rusije u izbore širom svijeta napad na suverenitet.
“Reč je o naporu da se umanji sposobnost ljudi širom sveta da biraju vladu za koju smatraju da će najbolje zastupati njihove interese i vrijednosti. Zbog toga je naša dužnost ne samo da uradimo tu procjenu i analizu, već i da otkrijemo šta znamo, jer da bi se borili protiv toga, moramo da na mnoge načine ukazujemo na to što se događa”.
Rusija odbacuje optužbe da se miješa u unutrašnja pitanja drugih zemalja.
O tajnim kanalima finansiranja stranih političara, uglavnom iz Moskve, ali i Pekinga, Džoš Rudolf iz Saveza za bezbjednost demokratije pri Njemačkom maršalovom fondu (GMF) pisao je 2020. godine. Rudolf, ekspert za takozvano zlonamjerno finansiranje - finansijske kanale koji omogućavaju autokratske napore da se podriju demokratske institucij - za Glas Amerike ocjenjuje da je dobro što je američka vlada zauzela proaktivniji pristup i što hvata korak sa prijetnjom ruskog tajnog finansiranja – intenziviranom poslednju gotovo deceniju. To upoređuje i sa skidanjem oznake tajnosti sa obavještajnih podataka uoči ruske invazije na Ukrajinu 24. februara.
“Prvo povećanje ruske aktivnosti 2014. godine poklopilo se sa prvom ruskom invazijom na Ukrajinu. Tada je Marin Le Pen dobila novac u Francuskoj, a onda su se ubrzo uključili u Bregzit, Sjedinjene Države... Ima još slučajeva u Nemačkoj 2017. godine, kako je Rusija pokušavala da podrži aktere koji bi zauzvrat podržali ono što je ona radila da bi podrila ukrajinski suverenitet. To sada pokušavaju ponovo da urade i to je možda razlog, što je američka vlada takođe navela u svom istraživanju, i što je novo, da Moskva planira da potroši još stotine miliona u narednim mjesecima”, smatra Rudolf.
“Novo je što smo sve objedinili u izvještaj kojim se jasno ukazuje na nivo ruskog miješanja u zemljama širom svijeta, ne samo u jednoj ili dvije, u jednom ili dva primjera, već je redovna i rasprostranjena praksa. SAD su to identifikovale kao važno, veliko pitanje, žele da o tome obavijeste zemlje s kojima sarađuju i žele da one preduzmu adekvatne mjere”, ističe Vilijam Hil, penzionisani američki diplomata sa dugogodišnjom karijerom, koja obuhvata i rad u Glasu Amerike, i eskpert za Rusiju pri Vilson centru, vašingtonsom tink tenku.
Moskva, upozorava Hil, ne oklijeva da utiče na politiku drugih zemalja, davanjem podrške poželjnim kandidatima, i da to radi dugo vremena.
“Riječ je o praksi koja datira još iz sovjetskog doba kada je sovjetska Komunistička partija i otvoreno i tajno podržavala komunističke pokrete i stranke širom svijeta. Sada je to u mnogo modernijem obliku. I Rusi su prilično dobri u tome. Veoma su dobri na društvenim mrežama. Razvili su veoma dobre vještine kada je riječ o odnosima sa javnošću", smatra Hil.
"Interesantno je da je tokom Hladnog rata, Sovjetski savez finansirao ljevičarske partije. Rusi sada obično finansiraju ili podržavaju neke stranke koje su na krajnjoj desnici političkog spektra. I te esktremno desničarske stranke su često remetilački faktor".
Rudolf, koji je u svom izvještaju pratio pojedinačne slučajeve i raspodjelu finansijskih sredstava, objašnjava da je Kremlj u svojoj kampanji uticaja na strane političare usredsređen na zemlje u kojima su tijesni izbori rezultati i gdje vjeruje da može, u nekim slučajevima, da utiče na ishod.
„Posebno na izborima gdje je uključeno manje novca nego što smo navikli u Sjedinjenim Državama, gdje se na predsjedničke izbore potroši milijarda dolara. Međutim, u slučaju kao što je Bregzit, cijela kampanja za izlazak Britanije iz Evropske unije koštala je 11 ili 12 miliona, a ne milijardu funti. I, devet od 11 ili 12 miliona je došlo iz jednog izvora sa mnogo veza sa Rusijom. Slično, u Francuskoj gdje je finansiranje izbora ograničeno na oko 20 miliona dolara za svaku stranu, za svakog kandidata. Ako Marin Le Pen dobije polovinu od toga u kreditima iz Rusije, sasvim je razumno misliti da to ima značajan uticaj na te izbore”,
Deripaska kao akter Kremlja u Crnoj Gori
U izvještaju se, prema navodima izvora iz američke vlade, navode i specifični primjeri miješanja Rusije u izbore u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Albaniji. U Bosni je, prema tvrdnjama izvora, ruski oligarh Konstantin Malofejev prije izbora 2018. godine tajno finansirao člana predsjedništva Milorada Dodika. Dodikov SNSD je to demantovao.
U Crnoj Gori, kako je navedeno, saradnici još jednog oligarha – Olega Deripaske finansirali su politički blok Demokratski front 2016. godine i vjerovatno prije izbora 2018. Iz Demokratskog fronta su takođe odbačeni ti navodi. Da je Deripaska finansirao prorusku opoziciju u Crnoj Gori 2016. tvrdi se i u izvještaju čiji je Rudolf jedan od autora.
Za vrijeme izbora 2016. je, prema optužnici Specijalnog državnog tužilaštva, spreman državni udar. Dvojicu lidera DF-a Andriju Mandića i Milana Knezevića viši sud je 2020. osudio, zajedno sa još jedanaest optuženih - uključujući i dvojicu Rusa, na zatvorske kazne zbog krivičnog djela stvaranje kriminalne organizacije i pokušaj terorizma. Međutim, prvostepena presuda je oborena, a slučaj vraćane na novo suđenje koje je više puta odlagano.
"Kada su izbori u Crnoj Gori 2016. godine postali defakto referendum o članstvu u NATO-u, to je bio povod za puno rusko miješanje", piše u izvještaju Njemačkog maršalovog fonda.
"Preko američke vlade, crnogorskih tužilaca, medija i civilnog društva, imamo prilično dobru sliku o ulozi koju je odigrao Deripaska, ruski oligarh koji je imao najduže i najdublje ekonomske veze u Crnoj Gori. Kada jedna zemlja odluči da će imati izbore i kada razmišlja o pridruživanju NATO-u, onda Kremlj angažuje sve resurse, razmatra koje aktere ima u određenoj zemlji. U slučaju Crne Gore, to je bio Deripaska koji je izdvojio mnogo novca za taj, na kraju, neuspješan napor”, podsjeća Džoš Rudolf.
Vilijam Hil napominje da su stranke i političari koji su pod ruskim uticajem i "dalje aktivni i imaju značajnu podršku u Crnoj Gori".
"U crnogorskoj politici postoje podjele i Rusija koristi podjele između onih koji se smatraju Crnogorcima i onih koji sebe smatraju Srbija. Rusi nisu bili srećni što se Crna Gora pridružila NATO-u i cilj im je da je učine manje stabilnom. Možda imaju i neke druge, ali svakako se čini da je to jedan od ciljeva njihovog daljeg miješanja u politiku. U Republici Srpskoj, podržavaju Dodikovu kritiku Dejtonske strukture u BiH I možda odvajanje. Cilj se možda promijenio i nikada nisu eksplicitno rekli koji je, ali je to svakako doprinijelo neuspjehu da se izgradi stabilna vlast u Bosni", naglašava Hil.
Zvaničnici Bajdenove administracije najavili su da će o detaljima izvještaja, sa pogođenim zemljama, razgovarati iza zatvorenih vrata. Džoš Rudolf nada se da to obuhvata i Crnu Goru, kao NATO saveznika. Vilijam Hil podsjeća da Crna Gora i SAD, kao saveznice dijele vitalne informacije i interese, te zajedničke stavove dogovorene u okviru alijanse.
“Naš interes i nada je da osiguramo da je Crna Gora sposobna da to sprovodi, i da je ne destabiliše, remeti ili odvraća spoljna kampanja. U ovim slučajevima, obično iznesemo našu zabrinutost, možda imamo i nekoliko prijedloga o tome šta bi SAD mogle i bile spremne da urade ako je Crna Gora za to spremna. I onda bi se nadali da možemo da usaglasimo zajedničke stavove i zajedničke akcije da bi se međusobno podržali i borili se protiv onoga što bi spoljni faktor, u ovom slučaju Rusi, pokušao da uradi".
Hil, koji je za vrijeme karijere bio diplomata u američkoj ambasadi u Beogradu 1980-tih, kaže da Rusija poslednjih 20 godina postepeno povećava pristustvo u Srbiji. Međutim, kako ocjenjuje, politilka u Srbiji je podijeljena i nestabilna – i postavlja se pitanje koliko je to rezultat ruskog faktora a koliko posljedica rata devedesetih i neriješenih pitanja, među kojima je i Kosovo.
“Teško je reći koliko je velik efekat ruskog miješanja ili podrške, barem prema mom mišljenju. Možda drugi imaju drugačiji stav, ali je svakako riječ o faktoru koji stalno postoji u politici u Srbiji, i ne vidim da će se to promijeniti u bliskoj budućnosti”.
Rusko miješanje najviše pogađa SAD
Ruskog miješanja, iako se to ne navodi u javnosti poznatim detaljima obavještajnog izvještaja, nije pošteđena ni američka politika a Moskva je, prema istraživanju Džoša Rudolfa, pokušala da utiče i na predsjedničke i na izbore za Kongres.
“Od više od 100 slučajeva miješanja Rusije širom svijeta, Sjedinjene Države su pogođene više nego bilo koja druga država. Dvadeset pet puta i preko istih posrednika, neprofitnih organizacija i ofšor kompanija, preko NRA (Udruženje vlasnika vatrenog oružja), podrške organizacijama za zaštitu životne sredine koje su protiv vađenja škriljaca u SAD jer Rusija ima poseban energetski interes. Imajući u vidu šta se dešava sa Rusijom, bio bih veoma iznenađen kada bi prestali to da rade na izborima za Kongres za par mjeseci”, upozorava Rudolf.
Rusku kampanju širenja uticaja intenzivirala je invazija na Ukrajinu a cilj je, kako smatra Hil, da se podrije evropsko jedinstvo.
“Evropske zemlje, koje su meta, moraće da na to paze i da same pronalaze načine da odgovore na pokušaje destabilizacije njihove unutrašnje politike”.
Rudolf poručuje da birači moraju da znaju šta se dešava u njihovoj zemlji.
"To je način da se umanje posljedice ovakih vrsta napada na demokratiju, bilo da se radi o informacionim operacijama ili korumpiranom stranom novcu. Morate da infomišete glasače o tome šta se dešava. Druga publika su političari. Visoki zvaničnik administracije, koji je citiran, napravio je tu vezu, navodeći da svi političari koji razmišljaju o tome da uzmu rublje da finansiraju svoje izbore trebalo bi da znaju da ih pratimo i da se ne plašimo svijet i birače infomišemo o tome šta radite. To je pametan potez”.
Birače, smatra Rudolf, treba informisati na nepristasan i apolitičan način, a najbolji odgovor na zlonamjerno finansiranje i dezinformacije su istina i činjenice.
