NBA liga je doživotno suspendovala košarkaša Toronta Džonteja Portera nakon što je otkriveno da je igračima kladionica davao povjerljive informacije, da je limitirao svoje vrijeme u igri s ciljem ispunjavanja kladioničarskih prognoza, te da se i sam kladio na NBA mečeve.
Ovaj skandal – ali i još nekoliko sličnih situacija u drugim sportovima – doveo je u žižu američke javnosti pitanje povezanosti sporta i klađenja. Povezanosti koja je bila nezamisliva prije svega šest ili sedam godina.
Vrhovni sud SAD je u maju 2018. godine poništio zabranu saveznim državama da legalizuju klađenje na sport – do tada je to bilo moguće samo u Nevadi (Las Vegas), uz nekoliko manjih izuzetaka. Danas je sportsko klađenje legalno u 38 država i glavnom američkom gradu Vašingtonu.
Najpopularnije američke profesionalne lige - NBA, NFL, NHL i MLB - kojima je klađenje do tada bilo tabu tema i čiji su zvaničnici godinama bili protiv legalizacije, odjednom su sa kladionicama ušle u partnerske i sponzorske dogovore vrijedne milione dolara. Sportisti, uključujući i najveće zvijezde poput Lebrona Džejmsa, postali su ambasadori kladionica, o kvotama i prognozama rezultata govori se prije i tokom televizijskih prenosa, a klađenje je lako dostupno preko aplikacija i telefona, pa privlači i one koje to nikada ranije nije interesovalo.
Prema podacima Američkog udruženja igara na sreću (AGA), Amerikanci su na legalnom tržištu u 2023. godini uložili 121,06 milijardi dolara (27,5% više nego u 2022.), dok su kladionice imale zaradu od 11,04 milijardi dolara.
Pobornici ovakve isprepletenosti sporta i klađenja kažu da ona fanovima pruža veću mogućnost za zabavu, da ljude odvodi sa ilegalnog na legalno tržište, da time sve strane zarađuju više novca, kao i da su mogućnosti za prevare manje jer su kontrole strože.
Oni koji su oprezniji ukazuju da ilegalno tržište i dalje postoji, da problem ovisnosti o klađenju postaje sve opasniji, da su sportisti pod sve većim pritiscima, ali i da će naglo povećanje mogućnosti za klađenje neminovno dovesti do skandala i problema, poput namještanja mečeva.
Džon Holden, profesor na Oklahoma Stejt Univerzitetu koji proučava sportske zakone, menadžment i klađenje, kaže da su se sportske lige dugo vremena protivile legalizaciji klađenja upravo zbog integriteta takmičenja i povjerenja gledalaca u istinitost onoga što gledaju. Prema njegovim riječima, postoje dvije glavne zabrinutosti u kontekstu integriteta.
“Integritet kladioničarskog tržišta. Želite se pobrinuti da je tržište fer, da kladioničari isplaćuju mušterije, da su pravila fer za korisnike usluga kako bismo mogli postavljati pravila”, rekao je Holden u intervjuu Glasu Amerike. “Druga strana toga je da se želite pobrinuti da nema korupcije koja ide od kladioničarskog tržišta prema sportskom događaju.”
Ipak, dodaje da se rizik za manipulisanje takmičenjima nije značajno povećao sveprisutnošću kladioničarskog biznisa u sportu jer je sada moguće bolje pratiti anomalije: „Kockanja je uvijek bilo. Taj rizik je uvijek postojao. Nismo izmislili novu stvar pa su nastali novi rizici. Sve što smo uradili je da smo usmjerili svjetlo na klađenje“.
Timoti Fong, direktor Programa za proučavanje kockanja na Univerzitetu UCLA, kaže za Glas Amerike da se svako ko ima veze sa sportom mora pitati kako će izgledati budućnost ako sve više novca bude u igri između sporta i kockanja, kao i da li je to ono što želimo.
„Govorimo o kombinaciji dvije stvari koje su Amerikanci voljeli od nastanka ove zemlje: sporta i kockanja. Oni su godinama bili razdvojeni, a sada ih vidite skupa“, objašnjava Fong. „I odjednom se tome veoma teško oduprijeti. To je dio razloga za popularnost. Ali imate više popularnosti samo kad imate mnogo oglašavanja, pristupa i promocije, kao i druge ljude oko vas koji to rade.“
Kako je Porter otkriven?
Porter – inače mlađi brat košarkaša Denvera Majkla Portera mlađeg – odigrao je tek po nekoliko minuta na dvije utakmice u januaru i martu, a kao razlozi su navedeni povreda oka i bolest. Samim tim nije ostvario statističke parametre na koje su kladionice postavile kvote, poput broja poena i skokova.
NBA liga je saopštila da je Porter prije utakmice protiv Sakramenta, 20. marta, informacije o svom zdravlju podijelio sa jednim igračem kladionice, dok je drugi – koji je takođe znao za to – uložio 80.000 dolara na njegovu slabu statistiku i dobio 1,1 milion dolara. Nakon što je skandal otkriven, kladionica je odbila da mu isplati novac.
Takođe, utvrđeno je da se Porter – koji se do sada nije oglašavao – kladio na NBA utakmice najmanje 13 puta preko tuđeg kladioničarskog naloga, uključujući i na utakmicu Toronta na kojoj nije igrao. Ukupno je uložio 54.094 dolara, a dobio 76.059 dolara.
NBA je istragu pokrenula nakon što su je o povećanim uplatama novca na lošu Porterovu statistiku upozorile kladionice i kompanija iz Las Vegasa „U.S. Integrity“, koja nadzire kladioničarsko tržište.
U intervjuu za Glas Amerike iz ove organizacije nisu željeli komentarisati konkretan slučaj, ali navode da se takvi incidenti otkrivaju upravo zato što je sportsko klađenje regulisano i što se protiv neregularnosti bore i sportske lige i klubovi i regulatorna tijela.
„Takvi incidenti ne bi bili otkriveni prije 2018. godine. To je dokaz da sistem funkcioniše upravo onako kako bi trebao. Ovakvo ponašanje i ovakvi postupci mogu godinama ostati skriveni u ilegalnim kladionicama“, kaže Ali Šemp, potpredsjednik za razvoj biznisa u ovoj kompaniji.
Šemp objašnjava da „U.S. Integrity“ koristi naprednu tehnologiju i algoritme koji označavaju potencijalne nepravilnosti, poput visokih uloga novca na neočekivane rezultate. Svaki takav slučaj potom provjeravaju analitičari i utvrđuje da li postoje elementi za dalju istragu, primjerice, da se neko kladio na određeni ishod neposredno prije nego što je javno objavljena važna informacija koja značajno utiče na ishod. Ukoliko sumnja postoji, o tome obavještavaju kladionice, a po potrebi se uključuju i sportske lige ili nadležne institucije.
„Pošaljemo oko 15 do 20 upozorenja mjesečno. Otprilike pola njih rezultiraju nekom vrstom suspenzije, a rekao bih da najmanje dva ili tri slučaja rezultiraju nekom zabranom ili hapšenjem, globalno“, navodi Šemp, uz napomenu da nije samo riječ o popularnim američkim ligama, već i o nižim kategorijama teniskih turnira, pa i o e-sportu.
Džo Malouni, viši potpredsjednik za strateške komunikacije u AGA, kaže za Glas Amerike da su monitoring integriteta sportskih takmičenja i razmjena informacija među akterima koje nudi legalno tržište važni iz dva razloga:
„Prvo, to čuva čistoću igre. Drugo, ljudi će se kladiti samo kada znaju da je konkurencija fer.“
Sportisti se klade ali i dobijaju prijetnje
Od 2018. godine i odluke Vrhovnog suda, dogodilo se još nekoliko incidenata u raznim sportovima. NFL američka fudbalska liga suspendovala je najmanje 12 igrača zbog kršenja pravila o klađenju. Suspenzije su varirale od nekoliko utakmica do godinu dana, a neke od kazni su u međuvremenu ublažene ili poništene.
Sve američke profesionalne lige imaju pravila o klađenju. Igračima i uposlenicima klubova obično je zabranjeno da se klade na svoje lige i povezana takmičenja, ali ne i na druge sportove. Članovima i uposlenicima univerzitetskih timova zabranjeno je klađenje na bilo koji univerzitetski sport.
U maju 2023. godine, trener bejzbol tima Univerziteta Alabama, Bred Bohenon, je otpušten jer je insajderske informacije o svojoj ekipi podijelio sa osobom koja se kladi. Početkom marta ove godine, Univerzitet Templ je saopštio da istražuje navode o neobičnim kladioničarskim aktivnostima na barem jednu od utakmica svog muškog košarkaškog tima. U oba slučaja, upozorenje je poslao „U.S. Integrity“.
Ovi i drugi incidenti, kao i sve češće prijetnje i pritisci kojima su od kladioničara izloženi studenti sportisti, doveli su do toga da krajem marta predsjednik Nacionalne studentske sportske asocijacije (NCAA) Čarli Bejker predloži zabranu klađenja na pojedinačne statistike igrača, na šta su neke od saveznih država, poput Merilenda i Ohaja, već pristale.
Na slične probleme su se u skorije vrijeme žalili i profesionalci. Tajris Haliburton, košarkaš Indijane, izjavio je da razgovara sa sportskim psihologom kako bi se riješio negativnosti koje doživljava na društvenim mrežama u vezi sa klađenjem na njegove statistike. Trener Klivlenda, Džej Bi Bikerstaf, nedavno je kazao da je klađenje „otišlo predaleko“ i da je doživljavao prijetnje.
„Došli su do mog telefonskog broja i slali mi sulude poruke o tome gdje živim, o mojoj djeci i slično. Tako da je to sigurno opasna igra i tanka linija po kojoj hodamo. To donosi dodatni pritisak. Donosi distrakciju igri koja može biti teška za igrače, trenere, sudije, sve koji su umiješani“, rekao je Bikerstaf na pres konferenciji 21. marta.
Iako je bio među prvim visokim zvaničnicima u profesionalnom sportu koji su podržali legalizaciju klađenja, Adam Silver, komesar NBA lige, naveo je u saopštenju o suspenziji Portera da transparentnost legalnog klađenja pomaže u pronalasku sumnjivih aktivnosti, ali da se postavljaju i važna pitanja „o dovoljnosti trenutnog regulatornog okvira, uključujući vrste opklada koje se nude na naše utakmice i igrače“.
Holden, inače koautor knjige “Biznis sportskog klađenja”, kaže da ga prijedlozi o ograničavanju vrsta opklada zabrinjavaju:
„Ukidanje opklada na individualnu statistiku na regulisanom tržištu ne eliminiše želju ljudi da se klade na to. Sve će to učiniti je da će ih prisiliti da pronađu mjesto gdje mogu da se klade. A to znači neregulisano tržište. Neko će prihvatiti te opklade“.
Ilegalno klađenje i dalje cvjeta
Kladioničarski skandali u američkim sportovima nisu novitet koji se pojavio sa legalizacijom klađenja. Pitu Rouzu je 1989. godine zbog klađenja na utakmice svog kluba Sinsinatija doživotno zabranjeno bavljenje bejzbolom, tri godine nakon što je okončao igračku karijeru u kojoj je osvojio tri šampionska prstena, trofej za najvrednijeg igrača lige i niz drugih prizanja.
Plejmejker Judžin „Skviki“ Melčior izabran je kao prvi pik na NBA draftu 1951. godine ali nije odigrao nijednu NBA utakmicu jer je utvrđeno da je na koledžu učestvoao u namještanju rezultata. Košarkaški sudija Tim Donagi odsudio je 13 NBA sezona, prije nego je 2007. godine otkriveno da se kladio na utakmice u kojima je učestvovao, zbog čega je kasnije odslužio i kraću zatvorsku kaznu.
Ključna razlika u odnosu na te slučajeve je što je klađenje na sport danas legalno u većem dijelu SAD. Važan argument pobornika legalizacije sportskog klađenja je da regulisano tržište pruža više zaštite svim stranama i da otkriveni incidenti ne znače više ilegalnih radnji, već bolji nadzor i kontrolu.
„Otkako postoji sport u ovoj zemlji, ljudi su se kladili na sport. Dakle, odluka Vrhovnog suda bila je zaista monumentalna prilika da ilegalni igrači pređu na legalno tržište“, kaže Malouni iz AGA. „Možemo koristiti legalno tržište da bismo pojačali zaštitu konzumenata. Ta zaštita potrošača i legalni učesnici mogu informisati korisnike o tome šta je odgovorna igra. I najvažnije, mogu prikupiti poreske prihode koji mogu ići u lokalne jurisdikcije za razne usluge koje žele pružiti poreskim obveznicima.“
Ipak, dodaje da „ilegalno tržište još uvijek funkcioniše i nažalost je uspješno“.
Prema posljednoj analizi neregulisanog tržišta koju je AGA napravila, Amerikanci su na ilegalne onlajn kladionice u 2022. godini uplatili oko 64 milijarde dolara, što je veliki iznos, ali manji u odnosu na procjene od oko 140 milijardi dolara prije legalizacije.
Da ilegalne kladionice zaista privlače velike sume novca, uprkos legalnom tržištu, pokazao je još jedan skandal koji je u martu potresao američki sport. Prevodilac bejzbol zvijezde Šoheija Ohtanija iskoristio je svoju poziciju i povjerenje Ohtanija i ukrao mu više od 16 miliona dolara kako bi finansirao ilegalno klađenje.
Američke vlasti su zbog toga protiv Ipeija Mizuhare podigle optužnicu, a istraga je utvrdila da je između decembra 2021. i januara 2024. godine napravio otprilike 19.000 opklada, ulažući u prosjeku oko 12.800 dolara po opkladi.
Ohtani je negirao da se ikada kladio na sport.
Fong sa Univerziteta UCLA kaže da je ilegalno tržište veliki problem jer nije moguće utvrditi koliko se novca tačno ulaže na njega, šta se sa tim novcem kasnije dešava, kao ni ko upravlja takvim kladionicama.
„Zanimljivo je da mnogo ljudi koji se upuste u takvo ponašanje ili nisu znali da je to nezakonito ili kažu da bi se radije kockali na tom tržištu jer je privatno i povjerljivo, ne moraju se plaćati porezi, a vlada ne zna šta rade“, navodi Fong.
Ovisnost i oglašavanje
U SAD, klađenje je u većini država zabranjeno osobama mlađim od 21 godine, a na nekim mjestima dobna granica je i niža - 18 godina. Eksperti upozoravaju da mladi ljudi ipak pronalaze načine da se klade, te da je jedan od najvećih problema sveprisutno oglašavanje koje ih podstiče da to čine.
„Nema smisla zašto reklamiramo na način da osoba od 12, 13 ili 14 godina počinje govoriti: ’Ovo je moj omiljeni košarkaš, ovo je moja omiljena sportska zvijezda, ovo je moj omiljeni glumac koji govori o klađenju. Zašto bi mi ta aktivnost onda trebala biti zabranjena?’“, kaže Fong, dodajući da bi ta oblast morala biti bolje regulisana.
Holden očekuje da će u budućnosti biti postavljena određena ograničenja „zakonima ili samoregulativom“, ali da neće doći do gotovo potpune zabrane oglašavanja, kao kod cigareta, već „na sličan način kako smo ograničili reklamiranje alkohola“.
Istraživači Univerziteta Bristol su u saradnji sa kanadskim javnim emiterom CBC utvrdili da su se poruke o klađenju na sedam NHL i NBA utakmica u oktobru 2023. - uključujući logotipe kompanija, reklame, kvote i sponzorske segmente – u prosjeku na ekranima pojavljivale tokom 21% trajanja svakog prenosa. Pritom, manje od tri posto poruka sadržavale su podsjetnike da je mladim osobama klađenje zabranjeno ili su upućivale gledaoce na resurse za pružanje pomoći.
Fong navodi da je u gotovo svim državama u kojima je klađenje legalizovano povećan broj poziva na telefone za pomoć, dodajući da to ne znači nužno da postoji više ljudi koji imaju problem, ali da je razlog za brigu.
Malouni kaže da se po tom pitanju mora uraditi još istraživanja, ali da do sada niko nije uspio povezati povećan broj poziva sa povećanjem problematičnog klađenja.
“Mi to gledamo kao na znak da ljudi obraćaju pažnju”, kaže Malouni, uz poruku da to znači da kladionice ispunjavaju svoju dužnost jer Amerikanci nikada u istoriji nisu bili toliko izloženi porukama sa brojevima za pomoć. “A to je zbog oglašavanja koje legalno tržište koristi da bi osobu koja se kladi prebacilo sa ilegalnog na legalno tržište”.
Precizni podaci o broju ovisnika o kockanju u SAD ne postoje. Fong navodi da je procenat onih koji će tokom života razviti problem sa kockanjem obično 1% ili 2% od ukupne populacije, uz napomenu da su u pojedinim državama te cifre znatno više.
„Za mene su najrizičniji mladi ljudi koji počnu često da se kockaju za novac. Drugim riječima, ako imate 10, 11, 12 godina i sada počinjete da se kockate svaki dan, to je vjerovatno najveći faktor rizika od kojeg možete razviti poremećaj kockanja“, kaže Fong. „Ono što vidimo u proteklih nekoliko godina, sa porastom sportskog klađenja (…) je da sve više mladih muškaraca, od 14 pa do srednjih 30-ih godina, dolaze na liječenje.“
Dodaje da ga brinu još dvije kategorije: osobe starije od 55 godina i žene.
„Iz svijeta ovisnosti znamo da kada proširite pristup i dostupnost, kada učinite proizvod koji izaziva ovisnost lakšim za pristup, povećavate stope ovisnosti u određenim zajednicama“, objašnjava Fong. „Nije da to ne liči na opioidnu krizu devedesetih godina, kada je bilo više pristupa opioidima, imali ste dostupnost i savršenu oluju koja je kreirala opioidnu krizu.“
Prema njegovim riječima, poremećaji povezani s kockanjem su u istoj kategoriji kao i druge ovisnosti, ali je problem što je ovisnost o klađenju teško uočiti jer nema konzumiranja supstanci:
„Imao sam ljude koji su veoma mnogo patili od ove ovisnosti, ali su izgledali sjajno. Zdravi su, vitalni, dobro se oblače. Izgledaju da su u top fizičkoj formi. Ali iznutra su se zaista mučili.“
Kroz istoriju, SAD i savezne države nisu ulagale velike resurse u borbu protiv ovisnosti o kockanju, a sagovornici Glasa Amerike kažu da ni danas nije drugačije.
„Jedna od velikih lakrdija uvođenja legalizovanog klađenja je nedostatak finansija koje su namijenjene za pomoć ljudima koji trpe štetu od kockanja, a to je značajan dio onih koji se klade“, kaže Holden.
Sedam velikih kladioničarskih kompanija u SAD formirale su u aprilu Udruženje za odgovorno onlajn klađenje, čije su se članice obavezale da će u prvoj godini uložiti 20 miliona dolara u akademsko istraživanje, edukaciju korisnika i kladioničarskog biznisa, jačanje zaštite potrošača, kao i sertifikaciju napora kladionica ka odgovornom klađenju.
Malouni iz AGA ukazuje da većina kladionica ima brojne alate i resurse koji upućuju na odgovorno klađenje, uključujući i notifikacije da je osoba dugo aktivna u aplikaciji za klađenje.
Takođe, AGA je u partnerstvu sa američkim timovima i ligama pokrenula kampanju „Imaj plan za igru“, koja ima četiri elementa.
„Prvo, da to bude društveno i zabavno. Klađenje je proizvod za odrasle i treba da bude korišteno samo za zabavu i odgovornu igru. Drugo, znajte šanse. Shvatite kakve opklade pravite i istražite kako da postanete bolji igrač. Treće, koristite legalno tržište, ne idite na ilegalne Veb stranice. I četvrto, držite se svog budžeta. Idite sa planom koliko želite potrošiti na ovu aktivnost, pridržavajte se toga i onda prekinite“, objašnjava Malouni.
Fong kaže da je dobro što kladioničarski biznis ima takve inicijative, ali da je to samo početak i da je novac potreban na svim nivoima - za istraživanje, prevenciju, liječenje i edukaciju – te da je neophodno da u proces budu uključene sve zainteresovane strane, uključujući lokalne, državne i federalne vlasti, kao i kladioničarsku industriju:
„Neki od nas su svakako zabrinuti da ako ne uradimo dovoljno i na pravi način – razvićemo krizu kockanja u narednih tri, pet ili deset godina“.
