Poznato je da je ne tako davne 1999. godine jedna od -- blago rečeno -- najnepopularnijih ličnosti u Srbiji bila bivši američki državni sekretar, Medlin Olbrajt, koja se ovih dana na promociji svoje knjige ”Madam sekretar“ osvrnula na odnos svog oca prema Srbima, na svoje akcije tokom NATO kampanje i neke izazove pred današnjom Srbijom.
Poznato je da je ne tako davne 1999. godine jedna od -- blago rečeno -- najnepopularnijih ličnosti u Srbiji bila bivši američki državni sekretar, Medlin Olbrajt, koja se ovih dana na promociji svoje knjige ”Madam sekretar“ osvrnula na odnos svog oca prema Srbima, na svoje akcije tokom NATO kampanje i neke izazove pred današnjom Srbijom.
Glas Amerike: Gledajući unazad, da li bi, da može, drugačije postupila pre šest godina?
Olbrajt: Zauzela bih prema Miloševiću mnogo tvrdji stav! Bila sam ambasador u UN tokom rata u Bosni kada je svet presporo reagovao i kada je usvajanje Dejtonskog sporazuma zavisilo od Miloševićeve dobre volje. Pomno sam pratila sitaciju na Kosovu gde se odigravalo etničko čišćenje, ubijanje... U stvari ništa ne bih promenila da sam suočena sa Miloševićem danas, i ponosna sam na mnoge svoje poteze...” rekla je Olbrajtova odgovorajući na pitanja okupljenih na pomociji svoje knjige u jednoj knjižari nadomak Vašingtona.
Olbrajt: Mnogo mi je žao zbog Srba... Ako pročitate moju knjigu videćete kako život zna da nas dovodi u čudne situacije. Moj otac je bio ataše za štampu u Beogradu pre drugog svetskog rata, a zatim se 1944. vratio kao ambasador. Mnogi ljudi misle da sam se rodila u Beogradu, ali nisam, jer je moja majka želela da se rodim u Pragu,” pripoveda dalje bivši američki državni sekretar i dodaje da je u detinjstvu mnogo znala o Jugoslaviji, pa čak i govorila srpsko-hrvatski. ”Moj otac je voleo Srbe i znao je da kaže -- da nisam Čeh voleo bih da sam Srbin“ priseća se Olbrajtova i dodaje da su joj tokom NATO kampanje neki govorili da bi joj otac bio užasnut da zna kako se ophodi prema Srbima. ”Na to sam ja odgovorala da dobro poznajem svog oca i da on nikada ne bi odobrio ono što su odredjeni Srbi radili.”
Mada je bivši američki državni sekretar ubedjena da je kampanjom NATO zaustavljen ogroman pokolj, ipak ima i kajanja:
Olbrajt: Volela bih da nismo greškom pogodili odredjena mesta, civile, putnički voz, kinesku ambasadu... Ali, uradili smo ipak pravu stvar,“ nalgašava Medlin Olbrajt. Ona smatra da Bušova administracija ne poklanja dovoljnu pažnju Kosovu uprkos tome što je ovo, dodaje ona, vrlo važna godina jer se odlučuje o njegovom statusu... Ima li još nekih žaljenja?
Olbrajt: Žao mi je i što nikada više neću moći da odem u Beograd jer me tamo smatraju ratnim zločincem... Žao mi je zbog Srba. Volela bih da je bombardovanje kraće trajalo.“ A to bi sigurno bio slučaj, tvrdi ona, da je Milošević shvatio da je upotreba sile neminova. Jer, bila mu je pružena svaka prilika da se zaustavi. Na delu je najpre bila diplomatija, zatim pretnja silom i konačno naredjenje NATO-a za akciju... ”Današnja Srbija se još uvek nije u potpunosti oporavila od Djindjićevog ubistva i još uvek traga za pravim političkim vodjstvom. Svet želi da se Srbija ponovo pridruži porodici uspešnih država, ali ona je, mislim, još uvek u konfuznom stanju,“ zaključuje Medlin Olbrajt i -- okrečući se izlazu knjižare -- uz smešak dodaje na srpskom ”hvala lepo.“