To je cilj neprofitne organizacije u delu Vašingtona, Kapitol Hil Vilidžu, koja obezbeđuje članovima usluge neophodne da žive u sopstvenom domu.
Za mnoge starije osobe starost znači napuštanje doma i gubitak slobode. Medjutim, članovi sela Kapitol Hil pokušavaju da promene takvu situaciju.
“Kapitol hil vilidž pokrenuo je neku vrsta pokreta u našoj zajednici. Počeli smo sa grupom starijih lica a sada pokrivamo celu zajednicu“, kaže Moli Singer, izvršna direktorka Kapitol hil vilidža
2006. godine, grupa od šest suseda sličnih mišljenja odlučila je da uspostavi tim za pomoć drugima da ostanu u svojim domovima. Uspostavili su spisak ljudi da im pomažu u opravkama kuća, finansijskim savetima, i prevozu, i u velikoj meri pomažu jedni drugima na dobrovoljnoj osnovi. Organizacija trenutno broji 400 članova, koji plaćaju godišnju članarinu.
Članovi grupe prvo među sobom pronađu kvalifikovane dobrovoljce za neki posao, a onda, ako treba, pozovu majstore. Don Hefernan pomaže devedeseto – godišnjom paru i popravlja im telefon. Hefernan živi u zajednici 32 godine, a član je grupe od pedeset sedme godine života, i ne prestaje da pomaže.
“Mlađi mnogo više pomažu. Ali i osamdeseto-godišnjaci su dobrovoljci. Mnogi smatraju da treba dobrovoljno da pomažu, mada, možda, nikada neće koristiti usluge. “
Osamdesetsedmogodišnja Rut Mičel slaže se sa tim mišljenjem. Volontira svake nedelje dva sata i povezuje one kojima je pomoć sa onima koji nude usluge.
Doselila se iz Britanije i sada živi sama. Hobi joj je da čita i analizira knjige. Kao članica Kapitol hil vilidža osnovala je klub ljubitelja knjige i nastavlja da ih čita, a bavi se i baštovanstvom u bašti ispred kuće u kojoj živi 25 godina.
“Osećam se kao kod kuće.Volim da kontrolišem sopstveni život i okruženje, i to ovde mogu. “
Kapitol hil vilidž omogućava sve većem broju penzionera da žive u sopstvenim domovima sve dok mogu, uz podršku suseda, dobrovoljaca i majstora. To je način da starija generacija ostane društveno aktivna i sposobna da pomogne i uživa u sopstvenoj zajednici.