Neposredno pred izbore, Republikanska stranka se suočava sa većim otporom Demokratske stranke u borbi za Predstavnički dom Kongresa nego što se očekivalo prije nekoliko mjeseci, iako su imali rijetku priliku da reorganizuju izborne mape u svoju korist.
"Ljudi su mislili: 'Pa, demokrate će biti poražene pri izradi novih granica, ali, znate, manje-više su uspjeli izboriti neriješen rezultat'", kaže Majkl Li, viši savjetnik Demokratskog programa Brenan centra. On dodaje da će republikanci ipak vjerojatno osvojiti kontrolu u Predstavničkom domu.
Svakih 10 godina, kongresni okruzi se iznova iscrtavaju kako bi odražavali promjene u stanovništvu, te osigurali da svaki član Predstavničkog doma predstavlja otprilike isti broj ljudi. Ali način na koji su povučene nove granice i zajednice koje novi izborni okruzi obuhvataju mogu koristiti jednoj ili drugoj političkoj stranci.
Zakonodavna tijela saveznih država često su zadužena za taj proces, što znači da stranka koja kontroliše određenu državu može usmjeravati promjenu granica u svoju korist. Taj se proces naziva džerimendering.
Republikanci su 2020. godine kontrolisali određivanje granica 187 od 435 izbornih okruga za Predstavnički dom Kongresa SAD, dok su demokrate iscrtale njih 75. Ostatak su obavile komisije ili druga tijela.
"Karte nisu sjajne. Nema velike konkurencije", kaže Li, čiji je profesionalni fokus na kongresnim mapama, pravu na glasanje i izborima. "Još uvijek su iskrivljene u brojnim državama - posebno u Teksasu, Džordžiji, Floridi, Ohaju - ali, uprkos tome, [karte] su završile na nekoj vrsti neutralnog mjesta."
Toliko neutralnom da, iako je malo vjerojatno da će demokrate zadržati većinu u Predstavničkom domu u narednom mandatu, zbog faktora koji nemaju veze sa promjenama izbornih granica, to nije isključeno, navodi Li.
Nedostatak konkurencije
Čini se da je izrada izbornih mapa 2020. godine donijela manje konkurentnih okruga nego ikada. Samo za oko 60 okruga se smatra da je ishod izbora u njima neizvjestan, dok se ostali podrazumijevaju kao "sigurni" za demokrate ili republikance.
"Tokom posljednjih nekoliko decenija, sa svakim desetogodišnjim procesom preraspodjele granica, viđali smo sve manje i manje konkurentnih okruga. Nešto od toga ima veze s izradom granica", kaže Dženifer Viktor, vanredna profesorica političkih nauka na Univerzitetu Džordž Mejson u Virdžiniji. "Veliki dio te promjene u konkurentnosti takođe ima veze s geografskim raspodjelama. Ljudi jednostavno biraju da žive, a time i glasaju, na mjestima gdje su ljudi sličniji njima."
To je zabrinjavajuće jer demokratije zahtijevaju određeni nivo konkurentnosti, dodaje ova sagovornica Glasa Amerike.
"Što je više Amerikanaca koji žive na mjestima gdje osjećaju kao da njihov politički identitet ne odgovara većini, ili da se ne podudara sa trendovima u njihovom okruženju, to se više osjećaju nepovezano sa svojom vladom, osjećaju se manje zastupljenim, a to može biti komponenta destabilizacije u demokratiji", kaže Viktor.
Igra na sigurno
Čini se da su u nedavno završenom procesu crtanja kongresnih granica republikanci odlučili da dodatno potvrde već sigurne okruge, umjesto da teže ka kontroli u novim okruzima. Zapravo, predsjednik Džo Bajden osvojio bi više okruga prema novim kartama, nego prema onim od prije dvije godine, objašnjava Li.
"Ono što želite učiniti, ako pokušavate maksimizirati broj mjesta, je rasporediti svoje birače na što je moguće više okruga, tako da tijesno pobijedite u što više njih sa otprilike 52, 53, 54%", kaže Li. "Ali ta se strategija gotovo obila o glavu republikancima u prošloj deceniji u državama poput Teksasa, jer su okruzi postali raznolikiji, a ključni blokovi birača, prevashodno bijele žene iz predgrađa, su se okrenule demokratama."
Rezultat je bio da je dio okruga postao mnogo konkurentniji nego što su republikanci očekivali, a demokrate su čak i pobijedili u nekim od njih.
"Još mislim da su republikanci favorizovani za osvajanje Predstavničkog doma, ali mislim da s ovim mapama, ako osvoje većinu, biće to tijesna većina", kaže Li. "Demokrate imaju priliku ponovno preuzeti većinu 2024. ili 2026., pod pretpostavkom da karte ostanu nepromijenjene."
Među najvećim gubitnicima u preraspodjelama izbornih okruga su zajednice u kojima većina nisu bijele osobe, dodaje Li.
"Politička diskriminacija zapravo je rasna diskriminacija koja dolazi na račun obojenih zajednica", kaže Li. "Budući da još uvijek imamo rezidencijalnu segregaciju, lako je spojiti ili razdvojiti obojene zajednice, kako bi se promijenila stranačka struktura na kartama."
Lijek za džerimendering?
Još jedan ključni razlog zbog kojeg i demokrate i republikanci imaju realistična nadanja o osvajanju većine u Predstavničkom domu u nadolazećim godinama jesu pravednije karte koje iscrtavaju nestranačke komisije ili sudovi, a ne političari koji žele dobiti ili učvrstiti vlast.
Državna zakonodavna tijela tradicionalno su bila odgovorna za ponovno iscrtavanje granica izbornih okruga. Četrnaest država sada imaju komisije, ali samo četiri od njih - Kalifornija, Arizona, Kolorado i Mičigen - koriste zaista nezavisne komisije za crtanje granica. Li navodi da su sve komisije obavile dobar posao.
"SAD su izuzetak po načinu na koji iscrtavaju svoje političke okruge. U gotovo svakoj drugoj modernoj demokratiji, neutralno tijelo ili neutralni akter crta mape. SAD su drugačije po tome što kontrolu pravljenja mapa uveliko prepuštaju ljudima koji imaju korist od karata i stranačkih aktera", kaže Li. "U američkom sistemu često dolazi do pristrasnosti i stavljanja prsta na vagu, za šta mislim da na mnogo načina kvari demokratiju."
Osim korištenja nezavisnih komisija, Viktor kaže da bi se manipulisanje granicama moglo zaustaviti eliminacijom okruga i uspostavljanjem regija koje bi zastupalo više članova Kongresa, u skladu sa procentom dobijenih glasova. Po tom scenariju, države bi imale sistem višestruke zastupljenosti umjesto sadašnjeg po kojem svaki okrug predstavlja samo po jedan član Kongresa.
"Ne samo da to rješava problem džerimenderinga, već poboljšava osjećaj reprezentacije i političke efikasnosti", navodi Viktor. "To bi takođe stvorilo podsticaje za djelovanje novih političkih stranaka i njihovu mogućnost da zapravo i pobjede na nekim mjestima. Tako bismo vidjeli kako se Sjedinjene Države polako kreću prema višestranačju, što bi puno bolje odgovaralo našoj populaciji nego dvostranački sistem koji imamo sada."
Taj bi se potez mogao učiniti bez izmjene Ustava, ali bi izabrani zvaničnici koji trenutno imaju vlast morali potpisati izmjene koje bi im tu vlast potencijalno mogle oduzeti.
Takođe, iako bi se zakonodavne karte trebale iscrtavati samo jednom u svakoj deceniji, ovaj krug preraspodjele granica bi mogao biti daleko od kraja.
"U Americi crtamo karte i onda se borimo oko njih na sudu", objašnjava Li. "Ono što se do sada dogodilo u crtanju izbornih granica možda je samo jedan dio predstave s više činova. Moglo bi biti još puno borbi oko karata, te puno više ponovnog crtanja i parničenja u bliskoj, pa čak i srednje dalekoj budućnosti."
