Bliskoistočna kaligrafija u njujorškoj umetničkoj galeriji, predstavlja se kao sredstvo za podsticanje dijaloga između Bliskog istoka, uključujući Iran i Zapada. Izloženi umetnički radovi su nastali u novijem periodu, koji se donekle poklapa sa arapskim buntom na Bliskom istoku.
Ornamentalna slika na platnu pod naslovom „Astrolab“, tuniskog umetnika Nadža Mahdavija, dočekuje posetioce u galeriji „Sundaram Tagore“ u Njujorku. Rad se sastoji od stilizovanih arapskih tekstova, odnosno kaligrafskih natpisa, mada se u stvari radi o čistom dizajnu, bez određenog značenja. Tuniski diplomata Tarik Amri kaže da sam posmatrač odlučuje o značenju.
„Tu je planeta Zemlja sa svojim središtem. A od tog središta se prostiru zemlje, sa svojim stanovništvom, sa različitim kulturama. Ali se sve one – to je razume se moje lično tumačenje – spajaju u središtu.“
Arapska kaligrafija se tradicionalno povezuje sa kuranskim tekstovima. Ali najveći deo kaligrafskih natpisa na izložbi nema konkretno ili religiozno značenje. Platno bez naslova katarskog umetnika Alija Hasana je studija u crnom, koja se zasniva na jednom arapskom slovu. „Apokalipsa 3“, Šaukija Šamuna iz Libana, apstraktna je kaligrafija koja razdvaja ljude od haosa koji se nadvija nad njima. Kaligrafija je utkana i u ovo delo bez naslova još jednog umetnika iz Katara, Jusefa Ahmeda. Vlasnik galerije Sundaram Tagore objašnjava.
„Svet, kvalitet kaligrafije, potpuno je u pozadini. To se pretvara u formu koja podseća na grafite, a površinska matrica koju on stvara podseća na pustinju na Bliskom istoku.“
Islamska društva generalno zabranjuju predstave ljudskih bića i životinja. Bliskoistočni umetnici su umesto toga usavršili tekstualne predstave. Tagore kaže da ih sada privlači modernizam, ali ne kao umetnike sa Zapada koji su razvili apstraktnu umetnost iz predstava ljudi i prirode.
„Bliskoistočna umetnost je prešla put od reči do slike; reči pretvorene u predstavu i apstrakciju. Ove forme su predstava. Sve su to vizuelne forme. To znači da oni razvijaju apstrakciju sve dalje i dalje.“
Radovi Golnaza Fatija, jedinog iranskog umetnika na izložbi, stigli su u galeriju nekoliko sati pre otvaranja. Tagore kaže da su tri nedelje bili zadržani na američkoj carini. Američka Agencija za imigraciju i carinjenje nije odgovorila na molbu Glasa Amerike za komentar. Svi ovi radovi, i arapski i persijski, skorijeg su datuma. Nastali su neposredno pre ili tokom nedavih pobuna na Bliskom istoku. Jusef Zada, generalni konzul Egipta u Njujorku, kaže da rad njegovog zemljaka, Ahmeda Mustafe, odslikava arapsku težnju ka demokratiji i ljudskim pravima.
„Rad predstavlja nekoga ko viče, koji kaže ‘ovde sam, ovo je moje nasleđe, ovo je moja islamska baština”, da bi sve to bilo jasnije.“
Izložba je otvorena pod naslovom „Pisane slike: savremena bliskoistočna kaligrafija“. Galerija smatra da su izloženi radovi prilika da se ljudi sa Bliskog istoka i Amerikanci bolje razumeju kroz kulturu. „Pisane slike“ se iz Njujorka iduće godine sele u Los Anđeles, a potom u Hongkong.