Crna Gora se oprašta od slikara Voja Stanića, koji je u utorak preminuo u 101. godini života, ostavljajući za sobom brojna djela i veliki trag u crnogorskoj umjetnosti druge polovine 20. i početka 21. vijeka.
Crnogorski slikar Rajko Todorović Todor rekao je za Glas Amerike da je “Vojo Stanić napravio veliku grešku što je umro, a jednom je rekao da će živjeti sve dok ne umre”.
“Ima ona fraza da je smrt neprovjerena glasina, posebno kad je Vojo Stanić u pitanju. Možda se preselio u svoju nikšićku atmosferu, u svoj čuveni Konak za prenoćište, i odatle nas gleda”, rekao je Todorović.
Todorović je rekao da je “najstrašnije u svemu tome što Crna Gora ni ne zna koga je imala, i koga će imati i u budućnosti”.
“Jer će nas Vojo Stanić još dugo gledati sa svojih prozora, svojih belavista i belvedera. Mi ćemo u ova dva tri dana govoriti licemjerne panegiričke fraze o Voju i onda će nastupiti tišina i zaborav”, rekao je Todorović za Glas Amerike.
On je rekao da će mu, pored ostalog, veoma nedostajati Vojove priče, koje je volio da priča.
“Vojo Stanić je volio da priča svoje priče. I jednom, kaže on meni, e sad ću da ti ispričam onu priču o nikšićkim magarcima i italijanskim vojnicima. Ja mu kažem - Vojo, pričao si mi to petnaest puta do sada. A on mi kaže - ah, da, ali molim te, nikad ti ljepše nego sad to neću ispričati. E to je bio Vojo Stanić”, ispričao je Todorović.
On je ocijenio da je Stanić bio “ne samo veliki umjetnik, nego i veliki duh, mudri, tihi čovjek, koji je stotinu godina šetao našom Crnom Gorom”.
Slikar Radovan Grujić ocijenio je da je “otišao velikan, koji je prošao cijeli 20. vijek, najmračniji vijek u istoriji, i napunio 100 godina, tokom kojih je imao veliki uticaj na generacije crnogorskih slikara”.
Grujić je Glasu Amerike rekao da je “Stanić imao značajan uticaj na njegov i razvoj cijele generacije slikara, navodeći da se ni sam Vojo nikada nije opirao uticajima”.
“Strah od promjena, Vojo to nije imao. Intelektualno ga je nadvisio”, ocijenio je Grujić.
Grujić je ocijenio da je “čudesno da je Crna Gora, praktično bez likovne tradicije, u prošlom vijeku izbacila slikarske “komete” kao što su Petar Lubarda, Dado Đurić, Uroš Tošković i Vojo Stanić”.
“Hvala velikom Voju Staniću, neka počiva u miru. Imao se rašta roditi”, zaključio je Grujić.
Na vijest o smrti velikog slikara, Matica crnogorska saopštila je da je Vojo Stanić crnogorsku umjetnost obogatio posebnom dimenzijom sadržaja i likovnosti.
"Čuveni slikar bio je jedan od inicijatora, prijatelja i odanih članova koji se do svog posljednjeg daha radovao svakom njenom uspjehu. Kao jedan od kandidata za prvog predsjednika Matice, u svom stilu je reagovao 'Nijesam ti ja za glavara'", navodi se, pored ostalog, u saopštenju i dodaje da je “njegov dom u Herceg Novom bio institucija crnogorske srdačnosti”.
Povodom smrti Voja Stanića predsjednik Crne Gore Jakov Milatović poručio je da Stanić pripada "plejadi umjetničkih gorostasa zbog koje je Crna Gora, zemlja slikara, zadivila svijet".
Milatović je u objavi na društvenoj mreži Iks, izmedju ostalog, napisao da je djelo Stanića "trajna vrijednost naše države".
"Vojovo stvaralaštvo ostaće čvrsta spona između crnogorske i evropske kulture, dok njegova vrijednosna dosljednost koju je demonstrirao kao mladi borac Šeste crnogorske udarne brigade u Narodnooslobodilačkom ratu i, pedeset godina kasnije, kroz antiratni angažman tokom raspada Jugoslavije, ostaje trajna inspiracija našoj i svim budućim generacijama", napisao je Milatović u objavi na društvenoj mreži Eks.
"Poštovani maestro počivaj u miru između zvjezdanog neba i plavog mora, u vječnom smiraju tvog Mediterana", zaključio je Milatović.
Bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović poručio je u telegramu saučešća da je Stanić "svojim autentičnim umjetničkim stilom i svojim velikim likovnim djelom trajno obogatio crnogorsku kulturnu riznicu".
"I time, kao i životnim stavom i snagom svoje ličnosti uzdigao Crnu Goru, učinio da Herceg Novi bude i po njemu prepoznatljiv, i oplemenio vijek u kom je živio”, piše u telegramu Đukanovića.
Đukanović je u telegramu saučešća, takođe, naveo da je "Stanić tokom svog dugog, časnog života davao i lični doprinos oslobođenju i nezavisnosti Crne Gore i kao mladi partizan u Šestoj crnogorskoj i kao zreli stvaralac u periodu obnove državnosti".
Povodom smrti Voja Stanića ministarka kulture u Vladi Crne Gore Tamara Vujović saopštila je da je Crna Gora ostala bez "svog mediteranskog čarobnjaka".
"Stanić je umjetnik koji je pomjerao granice naše likovnosti, i umjetničkog doživljaja stvarnosti. Vojo je kao rijetko ko, Crnu Goru i njen Mediteran, oslobodio epskih i realističkih klišea stvarajući svjetove u kojima su se preplitali fantastično i stvarno, groteskno i seriozno, humor i melanholija", navela je ministarka Vujović.
Slikar i vajar Vojo Stanić rođen je 3. februara 1924. u Podgorici. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Nikšiću, Akademiju za likovne umjetnosti u Beogradu 1951, a do kraja života živio je i stvarao u Herceg Novom.
Bio je član Crnogorske akademije nauke i umjetnosti i dvostruki dobitnik najvećeg državnog priznanja Trinaestojulske nagrade, 1960. i 1968. godine, kao i brojnih drugih nagrada i priznanja za svoj slikarski rad.
Usavršavao se kroz studijske boravke u Rimu i Parizu, a učestvovao je na mnogim kolektivnim izložbama u Crnoj Gori i inostranstvu: Pariz, Edinburg, Njujork, Aleksandrija, Štokholm, Rim, Cirih, Bari, Barlota, Haselt, Šarlroa, Turne, Tokio, Budimpešta, London, Hoeshst, Meksiko, Kopenhagen, Moskva, Vašington, Beč i Keln.
