Dvadeset osam članica NATO-a, abecednim redom, potpisali su u četvrtak Protokol o pristupanju Crne Gore Alijansi. Proces koji je započeo 2. decembra 2015. okončaće se nakon što parlamenti svih članica ratifikuju Protokol o proširenju NATO-a.
Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg istakao je da je ovo za Crnu Goru istorijski dan.
"U subotu Crna Gora obilježava 10 godina svoje nezavisnosti i tom je razdoblju prešla daleki put, reformirajući zakone, izgrađujući institucije, obnovila svoje mjesto u međunarodnoj zajednici, te implementirala glavne reforme. Od danas je Crna Gora promatrač na našim sastancima“, rekao je prvi čovjek Alijanse.
Crnogorski premijer Milo Đukanović kazao je da je Crna Gora odlučna ispinjavati vrijednosti svih članica Alijnse.
"Vjerujem da je ovo značajan događaj za naše susjede. Približavanje Crne Gore Alijansi i njeno skoro članstvo uticaće na jačanje stabilnosti i bezbjednosti u našem region. Naši susjedi dobiće još jednog prijatelja u Alijansi, a NATO uvjerenog promotera svojih vrijednosti na istorijski zapuštenom prostoru Zapadnog Balkana", ocjenio je Đukanović.
On je naveo kako su ovo izazovna vremena za Alijansu, te da je kolektivna bezbjednost važnija nego ikada, da su solidarnast i zajedništvo preduslov za njeno jačanje.
"Čast nam je što upravo u ovim vremenima stičemo pravo da sjedimo za ovom stolom. Iako nećemo mati pravo glasa do formaliziranja članstva, naš glas će se čuti. On će prenositi poruku da je Crna Gora spremna da dijeli odgvornost sa saveznicima i da stoju rame uz rame s vama, u svim odlukama", naveo je Đukanović.
Đukanović je izrazio nadu da će Crna Gora sredinom 2017. postati punopravna, 29 članica NATO saveza.
Nakon ceremonije u sjedištu Alijanse, crnogorski premijer na poklon je dobio penkalo s kojim su šefovi diplomacija 28 članica potpisali Protokol o pristupanju Crne Gore.
Ratifikacija izvjesna
U Crnoj Gori ne očekuju probleme tokom ratifikacije protokola u parlamentima država članica Alijanse a naročito ne od strane SAD.
Takvo očekivanje iznio je i Majkl Halcel, viši saradnik Instituta za međunarodnu politiku američkog univerziteta Džon Hopkins.
"Bio sam duboko uključen u prva dva proširenja NATO-a poslije Hladnog rata. Prvo sa Poljskom, Češkom i Bugarskom i drugo proširenje sa sedam zemalja. U tom vremenu, većina zemalja je ratifikovala kandidate gotovo pro-forme. U vašem slučaju, u Senatu SAD smo imali desetak sastanaka u odboru i debate od jutra do mraka sedam dana. To je velika stvar. Bio bih iznenađen da kandidatura Crne Gore za NATO u Senatu SAD ne dobije nadmoćnu podršku za ratifikaciju", navodi Halcel u intervjuu za Pobjedu.
Kada cijelu priču vratimo na prethodni period, ono što je saveznicima u NATO uvijek bilo važno i na čemu i dalje insistiraju je podrška građana članstvu države u Alijansi.
Podrška građana nestabilna
Istraživanja javnog mnjenja gotovo svih agencija pokazuju trend rasta te podrške.
Tako bi prema februarskom istraživanju agencije DAMAR, da je tada bio održan referendum, 48,3 odsto crnogorskih građana glasalo 'za' učlanjenje, a 35 bi bilo 'protiv'.
Rast podrške je evidentan pogotovo ako se ti podaci uporede recimo sa onima iz istraživanja iste agencije iz 2013. godine kada bi 'za' glasalo svega 28,4 odsto.
Iako je evidentan trend rasta podrške građana, analitičar CEDEM Miloš Bešić u izjavi za RSE kaže da je ta podrška prilično nestabilna kao i da je dosegla svoj zenit:
"Naravno da je u pitanju veliki progres ako se pogleda nekoliko godina unazad ali je opet sasvim očito da je jedan dobar deo javnosti, bez obzira na kampanju, bez obzira na očekivane benefite od NATO integracija protiv NATO integracija i, meni se čini, na osnovu svih onih empirijskih podataka do kojih smo došli u CEDEM-u da se to neće promenit. Do kraja ćemo imati prilično solidan broj građana Crne Gore koji će biti protiv članstva u NATO, da li je to pola ili je nešto manje od pola ili će u nekim okolnostima biti više od pola to ćemo videti. Mislim da je ovo podrška koju trenutno NATO uživa u Crnoj Gori negde na granici svojih krajnjih dometa", konstatuje Bešić.
Podsjetimo, Crna Gora je 2. decembra prošle godine pozvana da se pridruži NATO, a potom je u februaru ove godine počela pristupne pregovore za članstvo u NATO.
U septembru prošle godine, pred decembarsku pozivnicu, crnogorski parlament usvojio je Rezoluciju za podršku integraciji Crne Gore u NATO, u kojoj je naglašen značaj evroatlantskih integracija, ali nije preciziran način na koji bi država trebalo da donese odluku o članstvu u Alijansi.
Vladajuće partije na čelu sa DPSom kao i dio opozicije zagovaraju stav da ta odluka treba da bude donesena u parlamentu dok se dio opozicije protivi takvoj mogućnosti.
Naime, te partije poput Demokratskog fronta zalažu se za bliske veze s Rusijom i Srbijom i traže da se o članstvu u NATO građani izjasne na referendumu.
Pitanje je i šta o tome piše u Ustavu?
Prema tumačenju premijera Mila Đukanovića, koje je svojevremeno saopštio u parlamentu, Ustav Crne Gore ne propisuje obavezu raspisivanja referenduma o pristupanju NATO-u, jer, kako tvrdi, prilikom pristupanja tom vojno-bezbjednosnom savezu Crna Gora ne gubi suverenitet, niti prenosi na njega svoja prava.