Najava Srpskog nacionalnog savjeta da će krajem godine obilježiti proslavu Podgoričke skupštine, na kojoj je prije 100 godina donesena kontroverzna odluka o ujedinjenju Kraljevine Crne Gore i Kraljevine Srbije pod dinastijom Karađorđevića, izazvala je podijeljene reakcije crnogorske javnosti, a vlada nezvanično najavila da više neće finansirati organizacije koje afirmišu negiranje crnogorske države.
Predsjednik SNS Momčilo Vuksanović izjavio je nedavno da je predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića - prilikom njegovog sastanka sa predstavnicima Srba u Crnoj Gori - informisao o planovima za organizaciju velike svečanosti povodom obilježavanja 100 godina od održavanja Podgoričke skupštine i Dana ujedinjenja Crne Gore i Srbije.
„Ovaj datum je za nas posebno važan, jer se tada ostvario vjekovni san da srpski narod dobije zajedničku državu ne samo sa svim Srbima, nego i sa drugim narodima i narodnostima na najširem prostoru bivše zajedničke države“, kazao je Vuksanović.
Vuksanović je podsjetio da SNS taj značajni dan obilježava već 19 godina, navodeći da će "i ove godine, uz blagoslov njegovog visokopreosveštenstva mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, održati veliku manifestaciju, sa čime smo upoznali i državni vrh Srbije“.
„U razgovoru je nagoviješteno da bi ovom velikom događaju u Podgorici mogao da prisustvuje i Vučić“, kazao je Vuksanović, a prenijela Antena M.
"Vlada neće dozvoliti proslavu"
Reagujući na najavu iz SNS, neimenovani zvaničnik Vlade rekao je podgoričkim Dnevnim novinama (DN) da Vlada neće dozvoliti održavanje proslave Podgoričke skupštine.
"To je neprihvatljivo. Vlada neće dozvoliti afirmaciju datuma koji su poništili državnost Crne Gore, a savjete i organizacije koji afirmišu antidržavnu politiku i negaciju crnogorske države Vlada neće finansirati", rekao je visoki zvaničnik Vlade za DN.
"U tom smislu, Vlada će predložiti i izmjene zakona".
Izvor tog lista je najavio da će Vlada uskoro i zvanično saopštiti svoj stav i ocijenio da su "Srbi u Crnoj Gori građani Crne Gore, koji se nisu doselili iz Srbije, već su autohtoni narod na ovim prostorima".
"Njihova prava može štititi i obezbjeđivati samo država Crna Gora i niko drugi", rekao je taj zvaničnik i dodao da "to već pokušali da urade Slobodan Milošević i Vojislav Koštunica i svi znamo kako se to završilo"
Ministar kulture Crne Gore Aleksandar Bogdanović saopštio je istim povodom da Podgorička skupština ne pripada časnim datumima crnogorske istorije, već "označava potiranje svega što je simbolizovalo crnogorsko ime, kulturu i identitet", ocjenjujući da bi proslava tog datuma dovela do novih društvenih podjela.
Poslanik Nove srpske demokratije, članice opozicionog saveza Demokratski front Jovan Vučurović rekao je za Glas Amerike da će njegova partija učestvovati na proslavi Podgoričke Skupštine, koju je najavio Srpski nacionalni savjet u Crnoj Gori.
"Nova srpska demokratija će sigurno učestvovati na proslavi 100 godina Podgoričke Skupštine", rekao je Vučurović.
"To je za nas jedan od najvećih datuma u istoriji Crne Gore".
Skretanje pažnje s važnijih stvari
Politički analitičar Boris Raonić, međutim, smatra da je oživljavanje priče o Podgoričkoj skupštini "još jedan od oprobanih recepata koji funkcionise već tri decenije".
"Nekada je služio kao paravan za privatizacije i šverc, danas za skretanje pažnje sa sporih reformi, jačanja institucija, zaduživanja države, rasprodaje državnih preduzeća", rekao je Raonić za Glas Amerike.
On smatra da će trik "i ovaj put uspjeti, jer je politička kultura naroda na niskom nivou, pa će prihvatiti još jednu nametnutu identitetsku ujdurmu".
Podgorička skupština ili Velika narodna skupština Srpskog naroda u Crnoj Gori, organizovana od strane srpske vlade, kojoj je izbjegli crnogorski kralj Nikola prethodno povjerio komandu nad njegovom vojskom, tada je okončana pobjedom bijelih nad zelenim listićima, u korist bezuslovnog ujedinjenja.
Skoro 88 godina kasnije, 21. maja 2006, na referendumu koji je nadzirala EU, "zelenaši" su osvojili 55,5 odsto glasova i vratili nezavisnost Crnoj Gori.
Iako mnogi u Crnoj Gori državno pitanje smatraju riješenim, zelena i bijela boja i dalje označavaju pripadnost jednoj od dvije dominantne političke ideje.