Moguće je izgraditi društvo koje će biti lišeno od eksluzivizma, nacionalizma, lišeno od iskonskog osećaja - jer nije iskonski mrziti, prezirati, nego saosećati. Iskonski je prigrliti i pomoći, bilo da su to Sirijici, Srbi, Hrvati - rečeno je između ostalog na panelu "Nove generacije u susret nasleđenim problemima", koji su za grupu beogradskih studenata organizovali Fond ZFD i organizacija Edukacija za 21. vek u beogradskom Centru za kulturnu dekontaminaciju.
Nakon raspada Jugoslavija, u novim državama i entitetima u regionu na snazi je izgradnja i jačanje novih nacionalnih identiteta koji su utemeljeni u konstruisanoj pseudotradiciji, a već postojeći nacionalni i etnički identiteti poistovećuju se sa određenom konfesijom. Fenomen te nove, često nasilne izgradnje identiteta u kome je lično potpuno potčinjeno kolektivnom, bio je jedna od tema panela i obraćanja govornika okupljenim studentima.
Lična transformacija Drage Pilsela
Drago Pilsel, novinar i publicista iz Hrvatske, preneo je prisutnim studentima savoje lično životno isksutvo i transformaciju iz, kako je to sam i bez ustezanja nazvao - "hard kor ustaškog miljea" u antifašistu i borca za zaštitu ljudskih i manjinskih prava. Naime, Pilsel je rođen i odrastao u porodici ustaškim emigranata koji su posle Drugog svetskog rata pobegli u Argentinu i koja je imala čak i direktne veze sa odbeglim poglavnikom nacističke tvorenive NDH, Antom Pavelićem. Rastao je okružen ekstremističkom ideologijom i sam je, nametnuto, pripadao tom narativu do svoje 24-25. godine, kada je počeo da uviđa pogubnost takvih ideja.
"Za drugo nisam znao, premda sam imao sumnje da se može biti Hrvat a da nisi ustaša", rekao je Pilsel koji je prošao i crkveno obrazovanje i koji je nekoliko godina živeo kao franjevački monah u Argentini. Nakon toga, Drago Pilsel se i sam prijavio u Zbor narodne garde, gde je kao hrvatski vojnik proveo šest meseci u uniformi.
"Devedesetih ne razumem hrvatski nacionalizam do kraja, ali vidim posledice", kaže Pilsel. Kako sam kaže, "probudio se" 1995, nakon akcije "Oluja" hrvatskih snaga, gledajući leševe. Pravu traumu je doživeo kada je naišao na, ispostavilo se, najstarij žrtvu "Oluje" - srpsku staricu vezanu žicom za sina i mučki ubijenu. "Ta vrsta ne samo divljaštva nego i prezira prema srpskoj manjini me je žestoko zdrmala i počinjem graditi ovo što sam danas", ispričao je Pilsel.
"Ne možeš vratiti Jugoslaviju, ali idem protiv struje u Hrvatskoj na način da ne prihvatam obogotvorenje nacije, rata, identitet koji se temelji na Domovinskom ratu, premda sam bio u Hrvatskoj vojsci i premda mi je brat ubijen u ratu - jer to je krivo. To stvara zidove među nama. Trudim se da predstavim kvalitetne ljude Srpske pravoslavne crkve, jer je to ključ", kazao je Pilsel koji se zalaže za dijalog i saradnju Katoličke crkve u Hrvatskoj i Srpske pravoslavne crkve.
Razgraničenje Srbije i Kosova: Samo o teritorijama - a gde su ljudi?
Stefan Surlić sa beogradskog Fakulteta političkih nauka, primetio je da ovih dana svedočimo kako je moguće da u kratkom periodu političari, mediji, komentatori rade na demitoglizaciji Kosova nudeći ideju razgraničenja. "I sada je odjednom to sveto Kosovo postalo izgubljena teritorija, decenijama, na kojoj bi mi trebalo da pregovorima izvučemo netšto", rekao je Surlić.
To izvlačenje "nečega" opet nije stavilo u centar pažnje ljude, nego teritorije, nastavlja on.
"Ta ideja o razgraničenju nas zapravo udaljava od ideje pomirenja, jer to nije pomirenje koja podrazumeva razumevanje i suočavanje sa prošlošću, nego trajnu liniju - da se razgraničimo", kaže Surlić. To dalje znači da razgraničenje, kao osnov pragmatičnog sporazuma, ima kao temelj mržnju sa kojom se nismo suočili" i potvrdu da nismo u stanju da živimo jedni sa drugima.
Srđan Šušnjica, kulturolog iz Banjaluke podsetio je da kriminalci iz različitih država, pripadnici različitih naroda, odlično međusobno sarađuju. Cilj je, kako kaže, držati ljude u konstantnom stanju nepoverenja i mržnje. On je prepričao svoja iskustva iz ratne Banjaluke, kada mu je kao đaku nametan srpski identitet, prilikom prisilnog izjašnjavanja svih učenika po tom pitanju.
Šušnjica tvrdi da u BiH, među Srbima, postoji konstantan trend izgrađivanja nove nacije, odnosno da se identitet bosanskog Srbina gradi na kosovskom mitu, koji se uveliko koristi u Srbiji. "Moguće je da se u istu dogmu stave Srbin iz Jagodine i Srbin iz Banjaluke, ali nikad neće moći da komuniciraju istorija Banjaluke i istorija Jagodine", naveo je on primer.