Petak je uveče u centru Santjaga, glavnog grada Čilea. Grupa od 15 ljudi se okuplja oko stola, dijele flašu vina dok miris duhana i tamjana ispunjava vazduh. Crne svijeće gore na vrhu oltara ukrašenog peharima i noževima. Članovi Hrama Sotone uskoro će započeti ritual.
Pet godina nakon što je Satanistički hram Sjedinjenih Država dospio na naslovne strane i izazvao talas panike kada je proglašen za crkvu, slična organizacija u Čileu, konzervativnoj zemlji u kojoj se polovina stanovništva od 18 miliona izjašnjava kao katolici, traži od vlasti da ih legalno prizna kao vjersko udruženje.
Naučnici, vjernici i stanovnici koje je konsultovao Asošijeted pres primjećuju da Čile, gdje je dugotrajna tradicija katoličanstva igrala vodeću ulogu u javnim raspravama, doživljava krizu vjere, nakon što su otkriveni višestruki skandali seksualnog zlostavljanja unutar Katoličke crkve.
„Ove vrste organizacija sada smatraju da imaju veću podršku da preispituju ono što je ranije praktično bilo nemoguće“, kaže Luis Bahamondes, profesor u Centru za judaističke studije na Univerzitetu Čile, dodajući da je „do nedavno, Katolička crkva uživala moć bez presedana. Imala je mišljenje o svemu: politici, ekonomiji, geopolitici, seksualnosti i obrazovanju.”
Uprkos svom nazivu ,„Hram Sotone: Satanisti i Luciferijanci Čilea“ ne prinosi žrtve niti traži od svojih pripadnika da obožavaju đavola. Među 100 članova su ljudi koji rade kao publicisti, vatrogasci, policajci, pravnici i psiholozi, koji su u organizaciji pronašli način da prkose moralnim normama, dogmama i vjerskim nametanjima.
Iako prihvataju termin „sotonista“, oni ne poštuju i ne vjeruju u Sotonu. Umjesto toga, obožavaju racionalnost, individualizam, zadovoljstvo i ovozemaljski život.
Umjesto bogova, oni slave čovječanstvo.
"Vi ste vlasnik svoje sadašnjosti i budućnosti, ne postoji Bog koji odlučuje umjesto vas", kaže Haborim, portparol grupe, tokom šetnje kroz grobnice i mauzoleje na Opštem groblju u Santjagu. On napominje da je lik Sotone čisto simboličan i da se njihovi rituali izvode “kako bi se iznijele emocije, a intelekt ostavio po strani”.
Haborim i drugi članovi Hrama Sotone u Čileu govorili su pod uslovom da se njihova prava imena ne koriste, posebno imajući u vidu da su mnogi zaposleni na javnim poslovima i objašnjavajući da sve češće dobijaju prijetnje.
Dok su holivudski horor filmovi poput "Rosmary's Baby" i TV serije kao što je "Pravi detektiv" pomogli da se ideja o sotonistima prikaže kao povezana sa podnošenjem žrtve, zlom, bolom i smrću, moderne grupe poput čileanskog Hrama Sotone su snažno protiv zlostavljanja životinja, zabranjuju da im u članstvu budu ljudi sa kriminalnim dosijeom, užitke posmatraju kao užitak, a ne kao grijeh, te ne izražavaju svoja mišljenja osim ako ih ne pitaju za njih.
"Ne želimo da ljudi ubijaju u ime Sotone", kaže Haborim.
Kako bi se pridružili Hramu Sotone, od kandidata se traži da prođu kroz dugotrajan proces koji uključuje popunjavanje obrasca, pokazivanje dokaza o nemanju krivičnog dosijea, intervju sa posebnom komisijom - i na kraju, procjenu psihologa.
Jednom kada budu prihvaćeni, članovi mogu izabrati novo ime – obično ime demona ili palog anđela – sa kojim će biti identifikovani unutar Hrama i među ostalim saradnicima.
Osnovan 2021, Hram Sotone u Čileu ima 100 članova, a više od 400 ljudi im se prijavilo za pridruživanje u proteklih nekoliko sedmica, rekao je Haborim. Interesovanje je naglo poraslo krajem jula, kada je grupa zvanično zatražila od Ministarstva pravde Čilea da je pravno prizna kao vjersko udruženje.
Uslijedila je medijska pomama, koja je pokrenula žestoku debatu i izazvala pometnju među glavnim čileanskim vjeroispovijestima.
"Istorija satanizma je dobro poznata (i) često je bila uzrok tragedija", naveli su u zajedničkom saopštenju vođe nekoliko crkava u Čileu, uključujući katoličku, anglikansku, jevrejsku i evanđelističku.
Slijedeći Sataninu crkvu koju je 1966. osnovao Anton Zandor Lavej, moderni sotonisti se vode skepticizmom i logikom umjesto nebeskim ili natprirodnim bićima. Sljedbenici mogu slobodno formulisati svoja uvjerenja, obrede i duhovne prakse.
Mnogi samoopisani sotonisti i luciferijanci su ateisti, drugi su vještice ili vjeruju u moć magije.
“Prihvatamo da postoje određene osnove, kako akademske tako i ezoterične, koje daju smisao našem postojanju i stvarnosti”, kaže Azazel, koji je napustio judaizam prije četiri godine i godinu dana kasnije osnovao Hram Sotone.
Njegove riječi odjekuju u tami odaje i isprepletene su pjesmom, pljeskanjem, mantrama i čitanjem odlomaka iz Sotonske biblije i Biblije protivnika, koje sadrže glavne smjernice za pripadnike te grupe.
Baš kao Azazel, drugi članovi su se okrenuli Hramu Sotone zbog razočaranja tradicionalnim religijama. Oni nisu samo okultisti i ezoterici, već i katolici, jevreji, protestanti i evanđelisti.
“U satanizmu nema rješenja ili apsolutnih istina. Vi ste sami svoj Bog i sami kreirate svoju stvarnost”, kaže Kali Ma, studentica stomatologije koja je rođena i odrasla u porodici Jehovinih svjedoka. “Ako usporedimo oboje, Jehovini svjedoci su prava sekta”, dodaje ona. “Ne daju ti da činiš određene stvari, govore ti kako da se oblačiš, šta da radiš, kako da se ponašaš, da li da pustiš bradu ili ne.”
Satarijel, đakonica Hrama Sotone, kaže da je grupu pronašla preko TikToka: “Vidjela sam Azazela koji je govorio o filozofiji svega toga, te su me privukli simboli slobode i veće količine znanja, da osoba proučava i traži svoje vlastite istine”.
Nestor da Kosta, stručnjak za sekularizam i religiju na Katoličkom univerzitetu Urugvaja, kaže da bi priliv ljudi koji traže odgovore iz različitih perspektiva mogao biti povezan sa potragom za manje dogmatskim pristupima:
"To može biti prilagođavanje religiozne strane ljudi koji napuštaju katoličanstvo, ali nastavljaju da vjeruju u nešto".
Nejasno je hoće li čileanska vlada pravno priznati Hram Sotone kao legitimno vjersko udruženje, ali samo njegovo postojanje je već pomoglo da se pokrene rasprava koja je donedavno bila nezamisliva u ovom konzervativnom društvu.
Mauro Gonzalez, član liberalno-konzervativne stranke „Renovacion Nacional”, kaže da vjeruje kako ne postoji pravni osnov za priznanje i da bi posljedice priznavanja bile loše po društvo.
„Čak i ako žele da prikažu sliku Lucifera kao nečeg pozitivnog ili jednostavno kao simbola smetnji, a ne kao simbola obožavanja, Lucifer i Sotona će uvijek značiti istu stvar, a to je perverznost i zlo“, dodaje Gonzalez.
Traženo priznanje je odraz svega što hvali sotonistička estetika: pobune protiv statusa kvo i raskida sa duboko ukorijenjenim tradicijama.
„Mi se pridržavamo svega što se od nas kao od vjerskog subjekta traži“, kaže Haborim. “Dakle, ne bi bilo razloga da nas odbiju osim činjenice da smo kontroverzni.”
