Ivana Karaskova, stručnjakinja za Kinu iz praške Asocijacije za međunarodne odnose, za ‘Zašto?’ objašnjava zbog čega se u Sofiji ove sedmice održava sedmi samit Kine i 11 članica Evropske unije iz centralne i istočne Evrope kao i pet balkanskih država koje se žele priključiti bloku, samo sedam mjeseci nakon prethodnog sastanka u Budimpešti.
Ukupna vrijednost planiranih i tekućih kineskih investicija u okviru inicijative 16+1 u posljednje dvije godine iznosi oko 9,5 milijardi dolara, a od toga na Balkan otpada više od polovice, pokazuje podaci iz istraživanja vašingtonskog Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS), koje prenosi londonski Financial Times.
- Mehanizam
Prije samo nekoliko mjeseci, Kina je rekla da bi željeli promijeniti format 16+1 i sretati se sa šefovima država i vlada svake druge godine, ali ono što sada rade rade je u stvari suprotno.
Povećali su broj sastanaka, i samo sedam mjeseci poslije onog u Budimpešti sada planiraju novi.
Mislim da pokušavaju da još jače pritisnu Evropsku uniju, a to može imati veze i sa mehanizmom procjene o kojem se sada diskutuje Evropskoj uniji, i čini se da će on biti usvojen u januaru naredne godine jer je manjina koje mu se do sada protivila i blokirala njegovo usvajanje sada razjedinjena.
Tako da mislim da bi samit mogao imati neke veze sa ovom debatom oko mehanizma procjene Evropske unije.
- Pozicija
Mislim da mehanizam ne može ugroziti investicije. Mehanizam ili nacrt mehanizma je stvar konsenzusa među različitim državama, i malo je ublažen rječnik tog akta.
Ne mislim da će na neki način ugroziti kineske ili ruske investicije u regionu jer je jedina stvar koju zemlja članica mora uraditi to da prijavi broj investicija koje dolaze iz trećih zemalja, jer ako druge zemlje članice osjećaju da to može ugroziti njihovu sigurnost mogu zatražiti više informacija. I to je to.
On nema nikakvu snagu da blokira bilo kakve investicije.
Mislim da se ovdje radi o pregovaračkoj poziciji koju bi željeli da imaju, zauzimanje boljeg stava u odnosu na EU.
- Brojevi
Sve investicije su obične najavljivane uz veliki elan ali u stvarnosti polovina toga se nikada ne ostvari.
To je broj koji oni promovišu, koji koriste da bi pokazali da investicije pristižu, ali u mom regionu, u centralnoj Evropi, polovina toga se nikada ne ostvari.
Ja sam malo skeptična oko brojeva, naročito ako dolaze od kineske strane.
Hladni rat
Druga stvar je raznolikost onoga što Kina sponzoriše ili obećava da će sponzorisati unutar različitih regiona u okviru 16+1.
U slučaju centralne Evrope to su uglavnom akvizicije, a slučaju drugih zemalja, koje su obično izvan Evropske unije, to su uglavnom krediti ili projekti u infrastrukturi.
Problematičan dio su pravi problemi koji su ukorijenjeni u regionu.
Infrastruktura je vrlo iscjepkana i to je tako bilo namjerno napravljeno tokom hladnog rata.
- Tango
One zemlje koje su izvan Evropske unije, koje ne mogu pristupiti strukturalnim fondovima, Evropske unije ne bih rekla da nisu imali drugu opciju, ali za njih je veoma interesantno ono šta Kina nudi i ne bih krivila te zemlje zato što to uzimaju onakvo kakvo jeste.
Iskreno govoreći, neke od zapadnih sila su napustile region, a Kinezi i Ruse dolaze i te zemlje pokušavaju da to iskoriste na najbolji mogući način.
One se obraćaju Evropskoj uniji, ali također i silama a istoka, kao što su Rusija ili Kina, a i Kina također ima koristi od toga, to je dio strategije ‘Put i pojas’.
Za tango je potrebno dvoje.
- Strategija
Ovim zemlja to će barem dati opciju diversifikacije.
Do sada, druge opcije ili nije bilo ili nije bila veoma interesantna za te zemlje, a u nekim slučajevima nije im bila dostupna.
Stoga je dobro da Evropska unija obraća pažnju na region i pokušava osmisliti strategiju kako da poboljša stanje, posebno oko infrastrukture koja je veliko i teško pitanje ovdje u regionu.
- Posmatrači
Znamo da je grčki premijer najavio da bi se Grčka željela priključiti 16+1 u svojstvu posmatrača i vidjećemo da li to zaista mogu uraditi, to jeste da li se grupa bazira na geografiji ili na činjenici da su druge zemlje post-komunističke, da li će se grupa širiti prema Zapadu s pristupom Grčke.
Druga stvar koje se može desiti nakon toga, ako se Grčka prijavi i ako postane članica, je šta će biti sa drugim posmatračima, kao što su Austrija ili Švajcarska ili Bjelorusija ili Ukrajina, koje bi, rekla bih, također mogle tražiti da pristupe da pristupe 16+1.
U slučaju Austrije i Švicarske to bi moglo biti problematično za Evropsku uniju.
U slučaju Ukrajine i Bjelorusije, to bi moglo biti problematično za Rusiju.
Tekst je u celosti prenet sa sajta Radija Slobodna Evropa.