Na izborni dan više od 80 miliona Amerikanaca će imati mogućnost glasanja na nekom drugom jeziku osim engleskog, zahvaljujući federalnoj odredbi koja garantuje jezičku pomoć u tom procesu za određene grupe ljudi.
"Ideja je bila uzeti grupe koje su istorijski isključivane iz izbornog procesa, a misija je bila učiniti ga pristupačnijim za neke od tih grupa", kaže Gejb Osterhaut, naučni saradnik Ajdaho instituta za politike, Univerziteta Bojsi Stejt.
Izvorni Zakon o glasačkim pravima iz 1965. godine prvenstveno je bio fokusiran na prava Afroamerikanaca na jugu. Zakon je proširen 1975. kako bi uključio određene jezičke manjine - američka starosjedilačka plemena, domoroce Aljaske, Latinoamerikance i Amerikance azijskog porijekla - kako bi glasanje bilo pristupačnije.
"Birački materijali ili informacije na engleskom u suštini funkcionišu kao test pismenosti koji isključuje ljude koji su možda potpuno pismeni na svom maternjem jeziku ili nisu pismeni ni na jednom jeziku, ali to predstavlja i prepreku mogućnosti sudjelovanja", kaže Džim Taker , viši posebni savjetnik u Projektu za pravo glasa, pri Odboru advokata za građanska prava po zakonu.
Svakih pet godina, Biro za popis stanovništva SAD određuje kojim se manjinskim jezičkim grupama moraju obezbijediti informacije na njihovim primarnim jezicima. Odluka se zasniva na tome govori li više od 5% birača na određenom području engleski samo djelimično, ili da li više od 10.000 birača u određenoj jurisdikciji ima ograničenja u znanju engleskog.
Lokalni izborni zvaničnici potom moraju ponuditi izborne materijale, uključujući i glasačke listiće, na tom drugom jeziku.
U decembru 2021. popis stanovništva odredio je 331 jurisdikciju koja ispunjava navedni kriterijum uoči predstojećih izbora 8. novembra. To je najveći broj jurisdikcija ikada obuhvaćenih tim pravilima, 68 više nego 2016. godine.
Većina obuhvaćenih jurisdikcija su okruzi i opštine, ali u tri slučaja riječ je o saveznim državama. Kalifornija, Florida i Teksas moraju obezbijediti biračke materijale na španskom jeziku za sve izbore u tim državama, iako određena mjesta u njima nisu obavezna da imaju dvojezične glasačke listiće za svoje lokalne izbore.
Više od 80 miliona građana s pravom glasa žive u područjima gdje izborni zvaničnici moraju manjinama osigurati jezičku pomoć pri glasanju. Ipak, iako Sekretarijat za pravosuđe SAD jurisdikcijama na koje se to odnosi govori da moraju slijediti smjernice i pružati pomoć, ne postoji mehanizam za provedbu tih pravila.
"Ako pokušavamo razumjeti uticaj svega toga na izbornu izlaznost, zapravo ne znamo ko radi ono što bi trebalo raditi, među okruzima koji su obuhvaćeni", kaže Osterhaut. "S druge strane, imamo okruge, gradove i područja na koja se to ne odnosi, ali bi svejedno mogli izabrati da ponude takve materijale".
Međutim, analiza podataka o registraciji i glasanju u novembru 1996. i novembru 2000. godine, ponudila je dokaze da "jezičke odredbe Zakona o glasačkim pravima imaju značajne i pozitivne efekte na stepen izlaznosti obuhvaćenih jezičkih manjina."
Na primjer, profesori Majkl Džons-Korea i Izrael Vajsmel-Menor otkrili su da je izlaznost među Latinoamerikancima bila 11% veća u okruzima obuhvaćenim jezičkim odredbama Zakona o glasačkim pravima, u poređenju sa okruzima koji nisu osigurali materijale i pomoć na španskom. Takođe su otkrili da je registracija birača među Latinoamerikancima bila 15% veća u okruzima koji su pružali jezičku pomoć.
“Zaista smo od 1975. vidjeli značajan porast u sudjelovanju svih jezičkih manjinskih grupa koje su bile obuhvaćene: američka starosjedilačka plemena, domoroci Aljaske, birači koji govore španski, te Amerikanci azijskog porijekla koji govore azijske jezike. Mnogo toga se može direktno pripisati jezičkim odredbama za pravo glasanja,” kaže Taker, koji je autor knjige “Bitka oko dvojezičnih glasačkih listića".
Taker dodaje da sve to ne predstavlja dodatno finansijsko optrećenje za okruge koji su obuhvaćeni.
“U mnogim slučajevima nema dodatnih troškova,” kaže on, “ali čak i tamo gdje ih ima, to nije federalna obaveza bez finansiranja, jer je federalna vlada zapravo osigurala sredstva za nadoknadu ili u nekim slučajevima i za potpuno pokrivanje troškova, bez obzira kakvi bi oni mogli biti za neku jurisdikciju."
Inicijalno, Zakon o glasačkim pravima je trebao prestati važiti do 1970. godine, ali je pet puta ponovo odobravan, velikom dvostranačkom većinom. Prošli put, reautorizacija na 25 godina se dogodila 2006.
“Ovo nije situacija u kojoj se radi o grabljenju vlasti od bilo koje stranke, jer jednostavno vidite veliku raznolikost u smislu političkih stavova i toga ko su kandidati ili stranke koje dobijaju podršku među biračima s ograničenim znanjem engleskog, a koji dobijaju pomoć ”, kaže Taker.
Meri Brenan, profesorica istorije sa Univerziteta Teksas stejt, slaže se da je pogrešno pretpostavljati da će ljudi koji glasaju na različitim jezicima glasati na određeni način.
“Mi pravimo pretpostavke o tome kako će ljudi koji govore različite jezike glasati. Kažemo, 'Ovo su imigranti, pa će glasati za demokrate'. Ne možemo pretpostaviti što će ti ljudi učiniti. Ljudi koji su glasali na španskom na Floridi mogli bi biti veoma konzervativni,” kaže Brenan. "Mislim da je stvarno opasno stvarati pretpostavke o tome kako ljudi glasaju samo zato što glasaju na drugom jeziku."
Osterhaut navodi da čak i ako veliki broj ljudi u konačnici ne iskoristi priliku da glasa na svom primarnom jeziku, trud nije uzaludan: "Ako ne iskoriste to pravo i ne izađu na glasanje, ipak postoji vrijednost u priznavanju da postoji moralna korist od toga da se glasanje učini pristupačnijim".
