Neposredno pred odlazak u BiH, Metju Palmer je po prvi put nakon što je preuzeo funkciju američkog izaslanika za izbornu reformu u BiH govorio za bosanski servis Glas Amerike. Palmer kaže da će SAD pomoći u postizanju dogovora, ali da je odgovornost na političarima iz BiH koji moraju biti spremni na kompromise i teške odluke.
Prema Palmerovim riječima, SAD u BiH žele vidjeti ograničene ciljane promjene Ustava koje bi uklonile etničke prefikse sa izbora za Predsjedništvo i za Dom naroda Federacije, te izbornu reformu u skladu sa preporukama OSCE-a, GRECO-a i međunarodnih sudova, uz zadovoljenje principa: jedna zemlja, dva entiteta, tri konstitutivna naroda.
Glas Amerike: Gospodine Palmer, nakon dvije godine na poziciji specijalnog predstavnika za Zapadni Balkan, sada ste konkretno zaduženi za izbornu reformu u Bosni i Hercegovini (BiH). Možete li objasniti šta ova funkcija zapravo znači i šta ćete raditi u narednom periodu?
Palmer: Vidimo priliku da se u narednim mjesecima u BiH postigne dogovor, da političko vodstvo podrži kompromise potrebne za provedbu ograničenih ciljanih ustavnih promjena i izbornih reformi koje će pomoći BiH da krene naprijed na svom evropskom putu, te promovisati transparentnost i odgovornost u demokratskom procesu. Sekretar Blinken razumije da ovdje postoji prilika. On je na ovome direktno angažiran sa kolektivnim Predsjedništvom u BiH i zamolio me je da ostanem angažiran po ovom pitanju i radim u partnerstvu sa ambasadorom Nelsonom, našim timom u Sarajevu, te sa predstavnicima Evropske unije (EU) na postizanju tog cilja.
Glas Amerike: Znači li to da će se Sjedinjene Države (SAD) u ovaj proces uključiti još više nego ranije?
Palmer: Od početka smo vrlo uključeni u ovo. Ovdje bih naglasio da SAD ili EU u konačnici nisu oni koji moraju utvrditi kompromise i napraviti teške izbore koji su neophodni. Politički lideri u BiH trebaju to učiniti. Ali mi ćemo tu biti kao partneri, kao prijatelji, kao zagovornici da pokušamo da pomognemo u podsticanju ovih reformi i da strane pomjeramo ka postizanju dogovora.
Glas Amerike: Prošli put smo razgovarali u februaru i govorili ste koliko su važni ograničena ustavna reforma i izborna reforma, ali od tada se nije dogodio veliki napredak. Bilo je mnogo sastanaka, mnogo izjava političara, međutim kad se sve sabere nije bilo značajnog pomaka. S obzirom da ste u to vrijeme govorili da je tada bilo vrijeme za akciju, kako posmatrate protekle mjesece?
Palmer: Bilo je mnogo razgovora, mnogo važnih razgovora. Mislim da su strane prešle dug put ka postizanju zajedničkog razumijevanja postavljenog problema, te toga šta su pitanja i koji su kompromisi kojima će se morati pozabaviti riješiti ih. Iskreno, ovo je pitanje liderstva. Ne postoji ništa fundamentalno u strukturama Dejtonskog mirovnog sporazuma što je nespojivo sa težnjama ka EU, ali potrebno je da politički lideri sprovedu neke značajne reforme kako bi postigli cilj stabilnosti, prosperiteta i evropske perspektive.
Glas Amerike: Možete li govoriti malo konkretnije o tome kakvu bi izbornu i ustavnu reformu SAD željele vidjeti u BiH?
Palmer: Naravno. Željeli bismo vidjeti neke ograničene ciljane promjene Ustava koje bi uklonile etničke prefikse sa izbora za Predsjedništvo i za Dom naroda Federacije BiH. Željeli bismo da se paralelno s tim implementira reforma izbornog zakonodavstva koja će omogućiti veću transparentnost i odgovornost u skladu sa preporukama OEBS-a i GRECO-a. I voljeli bismo vidjeti kako politički lideri prihvaćaju ustupke i kompromise koji su neophodni dio tog paketa.
Glas Amerike: Da li bi promjene uticale na Dom naroda?
Palmer: Ne na odgovornosti ili nadležnosti Doma naroda, već na proces kojim se biraju pojedini članovi, u ograničenoj mjeri.
Glas Amerike: Jedno od glavnih pitanja je to što HDZ i Dragan Čović nisu zadovoljni trenutnim hrvatskim članom Predsjedništva, Željkom Komšićem, odnosno, načinom na koji je on izabran, što bi s njihove tačke gledišta i moglo biti razumljivo. Ali rješenje koje nude, takozvano "legitimno predstavljanje", pomalo je u suprotnosti s onim što godinama govore zvaničnici SAD i EU, jer bi moglo doći do toga da samo određeni Hrvati, ili Hrvati iz određenih dijelova države, mogu biti izabrani. Šta mislite o pitanju "legitimnog predstavljanja"?
Palmer: Znate da SAD u osnovi podržavaju Dejtonski mirovni sporazum i dejtonske strukture. To uključuje princip: jedna zemlja, dva entiteta, tri konstitutivna naroda. Ovo je temelj kompromisa koji su uloženi u uspostavljanje zemlje BiH prema Dejtonskom mirovnom sporazumu. To je okvir koji može dobro poslužiti BiH na njenom putu ka članstvu u EU. Ono što bismo željeli vidjeti je sistem koji je u skladu sa temeljnim kompromisima koji su bili dio Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali i koji omogućava BiH da ispuni svoje obaveze i odgovornosti prema EU. To uključuje rješavanje konkretnih presuda Evropskog suda za ljudska prava, u šta spada i slučaj Sejdić-Finci. Paket koji zagovaramo i na kojem radimo sa političarima kako bismo krenuli naprijed bi postigao obje stvari: pozabavio se onim što brine Evropski sud za ljudska prava, slučajem Sejdić-Finci i drugim presudama evropskih sudova, ali i promovirao funkcionalnost i pomogao BiH da krene naprijed prema Evropi.
Glas Amerike: Uključuje li to „legitimno predstavljanje“?
Palmer: Mislim da je Dragan Čović identificirao da bi želio da pojedinac koji zastupa interese Hrvata u dejtonskim strukturama i dejtonskim sistemima bude izabran većinom hrvatskih glasova. On na to misli pod „legitimnim predstavljanjem“. Razumijemo tu zabrinutost u kontekstu jedne zemlje, dva entiteta i tri konstitutivna naroda, te nastavljamo vjerovati da postoji način da se te brige riješe u skladu s presudama Evropskog suda za ljudska prava. Ovaj proces pregovaranja o ustavnim promjenama i izbornim reformama dio je rješavanja te zabrinutosti, kao i omogućavanja BiH da ostvari funkcionalniji sistem i sistem koji je više evropski.
Glas Amerike: Možda je još rano o tome govoriti, ali ako dobijemo „legitimno predstavljanje“, postoji li bojazan da bi u budućnosti potencijalno moglo doći do novih slučajeva Sejdić-Finci, jer je vrlo teško odrediti ko je pravi Hrvat, ili nije, ko je Bošnjak ili nešto treće?
Palmer: Mislim da uvijek postoje rizici da bi promjene mogle rezultirati sudskim izazovima. To je normalan dio demokracije, sudovi su akteri demokratskog sistema i imaju pravo da se uključe i promišljaju kada ljudi smatraju da su povrijeđena njihova prava i povlastice. To je normalno i uvijek bismo trebali pretpostaviti da će sudovi imati ulogu u tumačenju i provedbi zakona, uključujući i one koji se odnose na izborne reforme. S tim u vezi, mislim da postoji put naprijed za rješavanje slučaja Sejdić-Finci koji bi bio u skladu sa obavezama prema EU, u skladu sa evropskim zakonima i u skladu sa Dejtonskim mirovnim sporazumom. Imamo stručnjake iz Venecijanske komisije i OEBS-a koji su od samog početka bili uključeni u ovaj proces kako bi osigurali da će postignuti sporazumi i kompromisi izdržati taj izazov.
Glas Amerike: Dakle, rješenje bez dodatne diskriminacije?
Palmer: Apsolutno. Ideja je ukloniti i smanjiti stepen diskriminacije u političkom sistemu u BiH, osigurati da svi imaju priliku ne samo glasati, već i priliku da se kandidiraju za bilo koju funkciju.
Glas Amerike: Međunarodna zajednica, uključujući i vas, razgovarala je o ovim pitanjima uglavnom sa strankama SDA i HDZ, ali od ljeta su se uključile i opozicione stranke. Može li se to protumačiti kao prebacivanje odgovornosti sa te dvije stranke?
Palmer: Ne, mislim da to nije problem. I ja sam se angažirao sa vodstvima različitih opozicionih stranaka i mislim da one moraju biti dio razgovora, te da moraju biti dio rješenja. Ovdje se ne radi samo o dvije velike etničke stranke. Ovdje se radi o budućnosti BiH. Svaki građanin BiH ima udio u tom procesu koji uključuje i opozicione stranke. Dakle, nadamo se da su kompromisi koji se mogu identificirati oni koje bi opozicija također mogla prihvatiti, uz razumijevanje da to promiče pozitivne promjene, stabilnost, veću demokratiju, veću transparentnost i veće izglede za napredak ka evropskoj budućnosti.
Glas Amerike: Postoji mnogo prijedloga, da spomenemo samo neke, Štefan File je ponudio prijedlog koji je prilično u skladu sa onim što želi HDZ, Dino Konaković je predložio da bi mogao biti uključen i četvrti član Predsjedništva, koji bi se mogao birati iz čitave države, kao jedne izborne jedinice, Naša Stranka je dala prijedlog da postoji samo jedan predsjednik, uz praktično ukidanje Doma naroda, što bi umanjilo etničku dimenziju cijele ove priče. Kako vidite sve te prijedloge i da li je moguć pronalazak sredine između svih njih, imajući u vidu toliku različitost i prijedloge za jednog, tri ili četiri člana Predsjedništva?
Palmer: Pazite, da je ovo lako, to bi već bilo urađeno, zar ne. Ali nije lako jer uključuje upravo te ustupke koji su danas u pitanju, tu vrstu ravnoteže na koju se BiH oslanjala i o kojoj je ovisila. Tako da će uvijek doći do kontroverzi kada su u pitanju ove vrste promjena. A liderima je to teško raditi, ljudima nije jednostavno donijeti tako teške odluke. Ali ono što smo uvijek vidjeli u BiH je da su, kada smatraju da moraju, politički lideri sposobni napraviti kompromis. Sposobni su odstupiti od maksimalističkih pozicija i identificirati rješenja. To smo vrlo jasno vidjeli u slučaju Mostara, gdje je desetak godina stvar izgledala nerješiva i kao da nikada neće doći do usklađivanja mišljenja, posebno između SDA i HDZ. A onda se to desilo. Željeli bismo vidjeti nešto slično, sličan proces u pogledu izborne reforme, samo da ne traje toliko dugo.
Glas Amerike: Da li u ovom trenutku vidite taj osjećaj hitnosti?
Palmer: Mislim da vidim. Mislim da postoji sve veći osjećaj i kod javnosti i kod političkog vodstva u BiH da će, ako se ne uozbilje, opterećenja sistema nastaviti rasti i zemlja će i dalje patiti.
Glas Amerike: Što je sa asimetričnim modelom koji je bio jedan od prijedloga? Republika Srpska bi člana Predsjedništva birala kako i do sada putem izbora, dok bi se u Federaciji dva člana birala putem parlamenta. Je li to nešto prihvatljivo za poziciju SAD?
Palmer: Gledajte, neću ukloniti bilo šta takvo sa stola i od razmatranja. Ali razumijem da je posebno SDA javno zauzela stav koji se tome prilično jasno i snažno protivi. Dakle, to mora biti dio pregovora, diskusija i jedan od elemenata kompromisa. Govorimo li o direktnim ili indirektnim izborima? Simetričnim ili asimetričnim? Koji je model po kojem bi se birali pojedinci iz Federacije? Ovo je upravo tema za razgovore koji se sada vode između aktera u različitim strankama.
Glas Amerike: Vi i drugi članovi međunarodne zajednice, diplomate, često ste govorili da je ova godina dobra prilika jer nije izborna pa ima više vremena za ovakve stvari. Ostala su još tri mjeseca – da li vidite dogovor o izbornoj reformi do kraja godine?
Palmer: Uvijek želim ostati pozitivan. Postoji li prilika? Da. Nadamo se da će je strane iskoristiti i to zato što smo posvećeni ovoj prilici u ovoj godini. Ja sam lično posvećen tome, tako da sutra (op.a. razgovor vođen u ponedjeljak 27. septembra) idem na avion i letim za Sarajevo kako bih se tamo sastao sa ljudima povodom ovih pitanja. Planiram ponovno putovati krajem oktobra, zajedno s Anđelinom Ajkhorst iz Službe za vanjsko djelovanje EU, ona i ja smo vrlo dobri i bliski partneri u ovim nastojanjima. Posvećeni smo ovom naporu. Spreman sam na akciju kako bih podržao ono što govorim, ukrcati se u avion, otputovati i održati sastanke, učiniti sve što mogu kako ne bismo propustili ovu priliku. I ovdje opet moram podcrtati da mi možemo pomoći, možemo ohrabriti, možemo olakšati, možemo primijeniti i mali pritisak na stranke, ali one su te koje trebaju voditi. Oni su ti koji trebaju donijeti teške odluke. Oni će na kraju morati prepoznati kompromise koji će tu zemlju voditi naprijed.
Glas Amerike: A ako to ne učine?
Palmer: Ako to ne učine, zabrinut sam da se stvari u BiH neće poboljšati, da će se propustiti prilika za promicanje stabilnosti, prosperiteta i evropskog napretka. Nadam se da će glasači u BiH odgovoriti na to i dati do znanja svom rukovodstvu da su nezadovoljni trenutnim stanjem.
Glas Amerike: Dosta se pričalo o potencijalnim sankcijama ako oni to ne učine. Jesu li sankcije opcija za bosanske lidere i političare ako ne djeluju u razumnom roku?
Palmer: Mislim da ne bismo trebali govoriti o sankcijama. Mislim da je ono o čemu trebamo razgovarati lični interes, ispravno shvaćen. U interesu je svih građana BiH da se politički lideri okupe, naprave neophodan kompromis i krenu naprijed. Rekao bih da je također u interesu svih političkih stranaka da pokažu vodstvo po ovom pitanju. BiH trenutno nije na dobrom mjestu, ne napreduje na svom evropskom putu, muči se ekonomski i politički. To su pitanja kojima se može baviti. Ako ih se ne može riješiti, može ih se barem ublažiti dogovorom o izbornoj reformi i provedbom ustavnih i zakonodavnih promjena.
Glas Amerike: Postoji li nešto što vas nismo pitali u vezi ove teme, a mislite da je važno spomenuti?
Palmer: Samo bih podvukao predanost SAD u pomoći našim prijateljima i partnerima u BiH. Imamo viziju za tu zemlju. Podržavamo suverenitet i teritorijalni integritet BiH, njene evropske ambicije. Suverenitet se ne sastoji samo u tome da budete ostavljeni sami da radite šta god želite. Suverenitet se odnosi na to da rukovodstvo preuzme odgovornost za provođenje vizije građana. To je demokratski suverenitet. BiH ima ambicije, ima evropsku perspektivu, a na liderima je da pokažu da imaju potrebnu hrabrost da rade zajedno kako bi pomjerali zemlju ka toj perspektivi.
