Oko 1.500 migranata, uglavnom iz Centralne i Južne Amerike, formirali su u srijedu karavan u južnom Meksiku, nadajući se da će doći do američke granice.
Neki kažu da se nadaju da će stići do Sjedinjenih Država prije inauguracije Donalda Trampa u januaru, misleći da bi to nakon toga moglo biti teže izvodivo. Počeli su hodati od Tapačule, blizu granice s Gvatemalom, gdje su hiljade migranata zaglavljene jer nemaju dozvolu da pređu dalje u Meksiko.
Šta su migrantski karavani?
Karavani migranata počeli su da se formiraju 2018. godine i postali su poslednja, očajnička nada za siromašnije migrante koji nemaju novca da plate krijumčarima. Ako migranti pokušaju da pređu Meksiko sami ili u malim grupama, vlasti ih često pritvaraju i šalju nazad na jug Meksika ili, još gore, deportuju u njihove matične zemlje.
U tom smislu, postoji bezbjednost u brojnosti: imigracionim agentima je teško ili nemoguće zadržati grupe od stotina migranata. Policija i imigracioni agenti stoga često pokušavaju da pokupe manje grupe i čekaju da se glavnina karavana umori.
Karavani se obično zaustavljaju ili raspadaju unutar 250 pređenih kilometara.
Koje su prepreke?
Nema bezbjednosti od prijetnji, iznuda ili otmica koje organizuju meksički narko-karteli. Karteli naplaćuju migrantima ili njihovim krijumčarima dozvolu da pređu teritorije koje kontrolišu duž granice. Osim toga, bande često kidnapuju migrante, drže ih u lošim uslovima ili ih muče dok ne pozovu rodbinu da pošalju novac za njihovo oslobađanje.
Ipak, najveće prepreke su velika vrućina, dehidracija i udaljenost - od Tapačule do najbližeg graničnog prijelaza Matamoros, preko puta Braunsvila u Teksasu, ima preko 1.770 kilometara. To je najkraći, ali i jedan od najopasnijih puteva. Prelazak te distance podrazumijevao bi 16 dana hodanja, bez odmora. Mnogi migranti dolaze sa djecom, što put čini znatno dužim.
Zašto karavni kreću?
Pošto migranti obično ne mogu naći posao da se izdržavaju u Tapačuli, većina stranaca koji su tamo zarobljeni očajnički žele otići. Neki osećaju hitnost.
"Biće teže" nakon Trampove inauguracije 20. januara. "Zato idemo - u nadi da ćemo dobiti termin brže, kako bismo mogli preći prije nego što on preuzme dužnost", kaže Joceli Penja (23) migrant iz Venecuele. "To bi bilo lakše."
Šta je sa promjenama da se karavani ne bi formirali?
Ove godine, u pokušaju da spriječi ljude da se okupljaju na granici kako bi zatražili azil, američka vlada je proširila područja na kojima migranti mogu putem interneta aplicirati za termine za ulazak u Sjedinjene Države na veliki dio južnog Meksika.
Aplikacija za mobilni telefon "CBP One" uspostavljena je kako bi bio uveden red u zahtjeve za azil. Dnevno je dostupno oko 1.450 termina, čime se migranti ohrabruju da zakažu termin prije nego što se pojave na granici. Ali usluga je bila dostupna samo u sjevernom i centralnom Meksiku.
Proširivanjem aplikacije na jug do Tapačule, zvaničnici su se nadali da će zaustaviti navalu na granicu. Ipak, neki migranti i dalje žele biti blizu granice kako bi, ako ipak dobiju jedan od dragocjenih termina za sastanak, mogli brzo doći do njega i ne rizikovati da ga propuste. Tramp je obećao da će ukinuti aplikaciju, smanjiti legalne puteve za ulazak SAD i organizovati masovne deportacije.
Da li karavani ikada dođu do granice?
Najveći karavani formirani su 2018. i 2019. godine, a tadašnji meksički zvaničnici pomogli su nekima od migranata organizirajući autobuse do pograničnih gradova. Ali to je izazvalo reakciju u tim zajednicama. Grupe iz prvobitnih karavana su na kraju stigle do meksičko-američke granice.
U karavanima nakon toga, većina učesnika koristila je autostopiranje ili plaćala za vožnje. Često su putovali i grupno, u kamionima. Međutim, to je postalo mnogo teže jer su meksičke vlasti obeshrabrile autobuse, taksije i kamione da se zaustavljaju da pokupe migrante.
Posljednjih godina, vlasti su na kraju migrantima nudile privremene tranzitne dozvole kako bi raspustile karavane.
