Broj porodica bez krova nad glavom koje su protekle zime zatražile smještaj u skloništima u Vašingtonu više se nego udvostručio, daleko nadmašujući predviđanja gradskih zvaničnika da će biti zabilježen rast od tek 10 odsto. Dok pojedini zvaničnici izražavaju iznenađenje zbog tog porasta, predstavnici nevladinih organizacija ocjenjuju da je bio očekivan, i da američka prijestonica postaje sve skuplja za siromašne građane.
CityCenterDC – multimilionski razvojni projekat u centru Vašingtona…U blizini je NoMA, još jedna četvrt koja prolazi kroz ubrzanu obnovu. U grad, koji prema mišljenjima eksperata doživljava ekonomski procvat, svakog mjeseca doseljava se više od hiljadu novih stanovnika. Takav razvoj međutim, ne ostavlja mnogo prostora za najsiromašnije u američkoj prijestonici.
Protekle zime, rekordan broj porodica bez krova nad glavom zatražio je smještaj u gradskim skloništima. Među najmanje 800 njih bio je i Donel Heris, njegova supruga Stefani Vilijams i dvoje djece, trogodišnja Pejton i dvogodišnji Di Džej, koji su beskućnici oko godinu dana.
“Imali smo stan. Međutim, izgubio sam posao, računi su se gomilali, kao i neplaćena kirija zbog čega smo na kraju morali da napustimo stan. Teško je. Treba naći novac za smještaj, obezbijediti hranu za djecu, odvesti ćerku u školu”.
Gradske vlasti u Vašingtonu imaju zakonsku obavezu da obezbijede smještaj za beskućnike, kada temperature padnu ispod nule. S obzirom na to da su kapaciteti DC Dženerala, porodičnog skloništa smještenog u starom bolničkom kompleku, bili popunjeni već početkom zime, grad je bio primoran da o svom budžetu porodice smjesti u više od 400 hotelskih soba.
Pojedine porodice, među kojima je i Donelova, bile su raspoređene u rekreacionim centrima, gdje su spavali na poljskim krevetima, odvojenim pokretnim pregradama. Viši sud u prijestonici je međutim nedavno naložio administraciji da nađe alternativni smještaj, zato što boravak u centrima krši pravo porodica na privatnost i bezbjednost, i može da bude opasan po djecu.
“Niko ne bi trebalo da prođe kroz to iskustvo. Niko”.
U gradskim skloništima nalazi se oko 1.500 djece. U državnim školama je pak dvostruko više najmlađih koji su bez krova nad glavom, kaže izvršna direktorka organizacije “Vašingtonska pravna klinika za beskućnike”, Peti Mulejhi Fužer.
„Dijete koje je u porodici, smještenoj u skloništu, svakog dana po povratku iz škole može da vidi zatvor ili tablu sa lokacijom bivše mrtvačnice. Mogu da vide bijedu i poruku da zajednica želi da ih smjesti na tako udaljenoj i neodgovarajućoj lokaciji, možda daleko od očiju daleko od srca“.
Mulejhi Fužer dodaje da je je katastrofalan problem porodičnog beskućništva trebalo predvidjeti.
“Zato što, kao zajednica, nismo na odgovarajući način rešavali problem o kojem ste govorili prošle godine – krizi porodičnog beskućništva. Riječ je porodicama koje su bile na ivici, koje su se prijavljivale za sklonište zato što nisu mogle da priušte stanove na ovakvom tržištu. Situacija je sada mnogo gora. Svjedoci smo izgradnje širom grada, što znači da naši susjedi sa niskim primanjima ne mogu više sebi da priušte da žive u prijestonici”.
Prema podacima Vašingtonskog institute za fiskalnu politiku, grad je u protekloj deceniji izgubio više od polovine jeftinih stanova za iznajmljivanje i 72 odsto jefitnih kuća, dok prihodi domaćinstava nisu bili usklađeni sa rastom troškova stanovanja. U redovnom govoru o situaciji u Distriktu, gradonačelnik Vinsent Grej obećao je dodatnih 100 miliona dolara za ulaganje u stanove čija cijena je pristupačna, uz već najavljenih 187 miliona za očuvanje i izgradnju 10 hiljada stambenih jedinica do 2020.
“Moramo da udvostručimo napore da brže iseljavamo porodice iz skloništa i obezbjeđujemo im stanove, uz podršku koja im je neophodna da budu samostalni”.
Odbornik Džim Grejem, koji predsjedava Komtetom za ljudske resurse, smatra da gradske vlasti ulažu više napora, ali da ne uspijevaju da nadoknade gubitak jeftinijih stanova.
“Trebalo bi da uložimo novac u pristupačniji smještaj, kako bi mogli da omogućimo ljudima da napuste sklonište. Već preduzimamo nešto u tom pogledu, ali se postavlja pitanje koliko novca ćemo moći da izdvojimo. Smatram da bi trebalo da uložimo mnogo više nego sada. Uštedjeli smo milijardu dolara, preplavljeni smo gotovim novcem”.
Grejem upozorava na teške posljedice nerešeavanja problema porodica bez krova nad glavom.
“Kako posiješ, tako ćeš i žnjeti. A posijali smo sve vrste problema u vezi sa razvojem djece, obrazovanje,, kriminalom…Ne kažem da će svako dijete krenuti tim putem, ali dovoljan broj hoće, zbog čega ćemo kasnije zažaliti što nismo uradili mnogo više”.
Naš zahtjev lokalnom Odsjeku za ljudske resurse da nam dozvoli da posjetimo lokacije gdje su smještene porodice, ostao je bez odgovora. Kao i pitanje direktoru odsjeka zašto je ove godine došlo do tako naglog rasta porodice koje su potražile sklonište. Napori da o tom problemu porazgovaramo sa gradonačelnikom takođe nisu urodili plodom.
U međuvremenu, Donelu Herisu i njegovog porodici više neće biti obezbijeđen smještaj, zato se približava kraj takozvane sezone hipotermije kada su temperature ispod nule. Toplije vrijeme, koje su mnogi stanovnici Vašingtona željno iščekivali, nažalost će donijeti samo nove poteškoće porodicama u potrazi za domom.
CityCenterDC – multimilionski razvojni projekat u centru Vašingtona…U blizini je NoMA, još jedna četvrt koja prolazi kroz ubrzanu obnovu. U grad, koji prema mišljenjima eksperata doživljava ekonomski procvat, svakog mjeseca doseljava se više od hiljadu novih stanovnika. Takav razvoj međutim, ne ostavlja mnogo prostora za najsiromašnije u američkoj prijestonici.
Protekle zime, rekordan broj porodica bez krova nad glavom zatražio je smještaj u gradskim skloništima. Među najmanje 800 njih bio je i Donel Heris, njegova supruga Stefani Vilijams i dvoje djece, trogodišnja Pejton i dvogodišnji Di Džej, koji su beskućnici oko godinu dana.
“Imali smo stan. Međutim, izgubio sam posao, računi su se gomilali, kao i neplaćena kirija zbog čega smo na kraju morali da napustimo stan. Teško je. Treba naći novac za smještaj, obezbijediti hranu za djecu, odvesti ćerku u školu”.
Gradske vlasti u Vašingtonu imaju zakonsku obavezu da obezbijede smještaj za beskućnike, kada temperature padnu ispod nule. S obzirom na to da su kapaciteti DC Dženerala, porodičnog skloništa smještenog u starom bolničkom kompleku, bili popunjeni već početkom zime, grad je bio primoran da o svom budžetu porodice smjesti u više od 400 hotelskih soba.
Pojedine porodice, među kojima je i Donelova, bile su raspoređene u rekreacionim centrima, gdje su spavali na poljskim krevetima, odvojenim pokretnim pregradama. Viši sud u prijestonici je međutim nedavno naložio administraciji da nađe alternativni smještaj, zato što boravak u centrima krši pravo porodica na privatnost i bezbjednost, i može da bude opasan po djecu.
“Niko ne bi trebalo da prođe kroz to iskustvo. Niko”.
U gradskim skloništima nalazi se oko 1.500 djece. U državnim školama je pak dvostruko više najmlađih koji su bez krova nad glavom, kaže izvršna direktorka organizacije “Vašingtonska pravna klinika za beskućnike”, Peti Mulejhi Fužer.
„Dijete koje je u porodici, smještenoj u skloništu, svakog dana po povratku iz škole može da vidi zatvor ili tablu sa lokacijom bivše mrtvačnice. Mogu da vide bijedu i poruku da zajednica želi da ih smjesti na tako udaljenoj i neodgovarajućoj lokaciji, možda daleko od očiju daleko od srca“.
Mulejhi Fužer dodaje da je je katastrofalan problem porodičnog beskućništva trebalo predvidjeti.
“Zato što, kao zajednica, nismo na odgovarajući način rešavali problem o kojem ste govorili prošle godine – krizi porodičnog beskućništva. Riječ je porodicama koje su bile na ivici, koje su se prijavljivale za sklonište zato što nisu mogle da priušte stanove na ovakvom tržištu. Situacija je sada mnogo gora. Svjedoci smo izgradnje širom grada, što znači da naši susjedi sa niskim primanjima ne mogu više sebi da priušte da žive u prijestonici”.
Prema podacima Vašingtonskog institute za fiskalnu politiku, grad je u protekloj deceniji izgubio više od polovine jeftinih stanova za iznajmljivanje i 72 odsto jefitnih kuća, dok prihodi domaćinstava nisu bili usklađeni sa rastom troškova stanovanja. U redovnom govoru o situaciji u Distriktu, gradonačelnik Vinsent Grej obećao je dodatnih 100 miliona dolara za ulaganje u stanove čija cijena je pristupačna, uz već najavljenih 187 miliona za očuvanje i izgradnju 10 hiljada stambenih jedinica do 2020.
“Moramo da udvostručimo napore da brže iseljavamo porodice iz skloništa i obezbjeđujemo im stanove, uz podršku koja im je neophodna da budu samostalni”.
Odbornik Džim Grejem, koji predsjedava Komtetom za ljudske resurse, smatra da gradske vlasti ulažu više napora, ali da ne uspijevaju da nadoknade gubitak jeftinijih stanova.
“Trebalo bi da uložimo novac u pristupačniji smještaj, kako bi mogli da omogućimo ljudima da napuste sklonište. Već preduzimamo nešto u tom pogledu, ali se postavlja pitanje koliko novca ćemo moći da izdvojimo. Smatram da bi trebalo da uložimo mnogo više nego sada. Uštedjeli smo milijardu dolara, preplavljeni smo gotovim novcem”.
Grejem upozorava na teške posljedice nerešeavanja problema porodica bez krova nad glavom.
“Kako posiješ, tako ćeš i žnjeti. A posijali smo sve vrste problema u vezi sa razvojem djece, obrazovanje,, kriminalom…Ne kažem da će svako dijete krenuti tim putem, ali dovoljan broj hoće, zbog čega ćemo kasnije zažaliti što nismo uradili mnogo više”.
Naš zahtjev lokalnom Odsjeku za ljudske resurse da nam dozvoli da posjetimo lokacije gdje su smještene porodice, ostao je bez odgovora. Kao i pitanje direktoru odsjeka zašto je ove godine došlo do tako naglog rasta porodice koje su potražile sklonište. Napori da o tom problemu porazgovaramo sa gradonačelnikom takođe nisu urodili plodom.
U međuvremenu, Donelu Herisu i njegovog porodici više neće biti obezbijeđen smještaj, zato se približava kraj takozvane sezone hipotermije kada su temperature ispod nule. Toplije vrijeme, koje su mnogi stanovnici Vašingtona željno iščekivali, nažalost će donijeti samo nove poteškoće porodicama u potrazi za domom.
