Jedno od velikih pitanja ovogodišnje predizborne trke je “Da li trgovati sa ostalim zemljama?” Interesantan podatak je da je to jedno od rijetkih ekonomskih pitanja u pogledu kojeg su predsjednički kandidati saglasni. Međutim, kakav je stav eksperata?
Republikanski predsjednički kandidat je tokom prve debate ocijenio da su zemlje, kao što su Kina i Meksiko, zloupotrijebile američku darežljivost i preotele američke poslove.
“Moramo ponovo da pregovaramo o našim trgovinskim sporazumima. Oni uzimaju naše poslove, daju subvencije. Rade stvari koje iskreno mi ne radimo.”
Tramp smatra da je Sjevernoamerički sporazum o slobodno trgovini – skraćeno NAFTA - najgori koji je ikada usvojen. Takođe obećava da će da ukine Sporazum o trans-pacifičkom partnerstvu (TPP), koji čeka na primjenu, a koji je demokratski kandidat Hilari Klinton jednom opisala kao “zlatni standard” trgovinskih sporazuma.
“Činjenica je da sam rekla da se nadam da će to biti dobar sporazum. Međutim, kada su okončani pregovori, za što ja nisam bila odgovorna, zaključila sam da nije dobar.”
TPP bi stvorio jednu od najvećih zona za slobodnu trgovinu u svijetu. Udio dvanaest pacifičkih zemalja u svjetskom bruto društvenom proizvodu je gotovo 40 odsto. Međutim radnički sindikati su među najvećim protivnicima tog sporazuma. Predsjednik sindikata AFL-CIO Ričard Tramka kaže da to nije trgovinski – već sporazum za odliv poslova. Pojedini smatraju da se trgovina često neopravdano kritikuje.
“Trgovina je u stvari relativno mali uzrok gubitka poslova. Dokazi ukazuju na to da je više od 80 odsto izgubljenih radnih mjesta u razvijenim ekonomijama rezultat povećane produktivnosti kroz razvoj tehnologije i inovacije, a ne izvoza ili trgovine”, smatra generalni direktor Svetske trgovinske organizacije Roberto Azevedo.
Predsjednik Svjetske banke Džim Jong Kim kaže da protekcionizam nanosi štetu svima.
“Kada smo učestovali na sastancima G20, čuli smo kako mnogi svjetski lideri zaista upozoravaju na preteće oblake izolacionizma i protekcionizma. Svi su bili veoma zabrinuti.”
Negativni efekti koji se pripisuju globalnoj trgovini postali su još značajniji od ulaska Kine u Svjetsku trgovinsku organizaciju 2000. godine. Od tada, jeftina radna snaga i nagli priliv kineskih proizvoda okrivljuju se za gubitak od oko pet miliona poslova u američkom proizvodnom sektoru. Protivljenje trgovini će vjerovatno i dalje biti prisutno dok god Sjedinjene Države ne ulažu dovoljno napora da pomognu radnicima koji su izgubili posao.
“To je bio ključni neuspjeh politike u poslednjih 25 godina – oni koji su bili zaduženi za njeno kreiranje znali su u teoriji da će biti gubitaka, ali je pretpostavka bila da je ekonomija dovoljno dinamična, fleksibilna, velika i raznovrsna da apsorbuje ljude koji su izgubili poslove zbog trgovine”, kađe Vilijam Galston iz Instituta Brukings.
Međutim, trgovina ne znači da zemlje mogu samo dobiju ili izgube. Dok bi američke automobilske kompanije mogle da se suoče sa većom konkurencijom iz Japana, američki poljoprivrednici kažu da će im niže carine za zemlje pacifičkog oboda povećati izvoz hrane za više od pet milijardi dolara.