Slika naoružanih muškaraca u streljačkom vodu ispred osuđenika na smrt deluje kao da pripada nekom manje prosvećenom dobu. Ipak, ponovo se pojavila ideja da se koriste streljački vodovi.
U Ajdahu je usvojen zakon, kojim se ova savezna država stavlja na listu onih koje dozvoljavaju streljačke vodove, kao što su trenutno Misisipi, Juta, Oklahoma i Južna Karolina.
Za ovom idejom se posegnulo jer se traži zamena za smrtonosne injekcije, nakon što su farmaceutske kompanije zabranile korišćenje njihovih proizvoda u injekcijama.
Neki, pa čak i nekoliko sudija Vrhovnog suda SAD, smatraju streljački vod manje okrutnim od smrtonosne injekcije, iako je pucanje u telo nasilno. Drugi kažu da to nije tako crno-belo i da treba da se razmotre i drugi faktori.
Kada je poslednje pogubljenje izvršeno streljačkim vodom?
Roni Li Gardner je pogubljen u Državnom zatvoru u Juti 18. juna 2010, jer je ubio advokata prilikom pokušaja bekstva iz sudnice.
Gardner je sedeo na stolici, oko njega su bile vreće sa peskom, a na srcu je imao zalepljenu metu. Petorica zatvorskih radnika, koji su izabrani od prijavljenih dobrovoljaca, pucali su sa daljine od 8 metara, puškom od 30 kalibara. Gardner je proglašen mrtvim posle dva minuta.
U jednu pušku su ubačeni ćorci, ali pripadnici streljačkog voda nisu znali u čiju. To je urađeno da bi oni koji su učestvovali u pogubljenju, kasnije možda mogli da se kaju i da misle da nisu ispalili smrtonosni metak.
Juta je jedina savezna država koja je koristila streljačke vodove u poslednjih 50 godina, prema Informacionom centru o smrtnim kaznama, sa sedištem u Vašingtonu.
Zbog čega je nastala nestašica smrtonosnih injekcija?
Po zakonu Ajdaha, streljački vodovi bi se koristili samo ukoliko zvaničnici ne mogu da nabave smrtonosne injekcije. Budući da je to bila primarna metoda za egzekuciju dvehiljaditih, farmaceutske kuće počele su da zabranjuju medikamente koji se koriste u sastavu injekcija, navodeći da oni treba da spasavaju živote, ne da ih uzimaju.
Savezne države suočavaju se sa poteškoćama da nađu sastojke za smrtonosne koktele koje su već dugo uzimale. Neke su se prebacile na zamene, koje pak, kako tvrde kritičari, mogu da izazovu jak bol.
Druge savezne države su ponovo uvele električne stolice i gasne komore, ili makar o tome razmišljaju. Tu se kao opcija pominju streljački vodovi.
Da li je to humanije?
Sudija Vrhovnog suda Sonja Sotomajor je među onima koji misle da su streljački vodovi humaniji metod pogubljenja. Sama ideja se bazira na tome da će metak udariti u srce, probiti ga i istog momenta ostaviti osuđenika bez svesti i da će brzo iskrvariti.
"Pored toga što je smrt brza, streljanje može biti skoro potpuno bezbolno", navela je Sotomajor u sudskom mišljenju 2017. godine.
Njeni komentari se odnose na slučaj osuđenika u Alabami koji je tražio da bude pogubljen pred streljačkim vodom. Većina u Vrhovnom sudu odbila je da čuje njegovu žalbu. U odvojenom mišljenju, Sotomajor je navela da smrtonosni lekovi mogu da sakriju jak bol koji parališe osuđenika, dok je on zapravo i dalje živ.
"Koja je ironija da metod koji se čini humanijim, može da ispadne kao naš najokrutniji eksperiment", navela je ona.
Da li je smrt pred streljačkim vodom zaista bezbolna?
U federalnom slučaju 2019, tužioci su podneli izveštaj anesteziologa Džozefa Antonjinija, koji je rekao da bezbolna smrt od streljačkog voda nije garantovana.
Osuđenici mogu da ostanu svesni i 10 sekundi nakon što su upucani, u zavisnosti od toga gde je metak završio, naveo je Antonjini, i ti sekundi mogu biti "jako bolni, pogotovo ako je naprsla kost ili je došlo do oštećenja kičmene moždine".
Drugi navode da su ubistva streljačkim vodom vidno nasilna i krvava, u poređenju sa smrtonosnim injekcijama, i da mogu da traumatizuju rodbinu žrtava kao i ostale očevice, ali i one koji izvršavaju pogubljenja i osoblje koje čisti posle pogubljenja.
Da li su streljački vodovi efikasniji?
Ako efikasnost znači to da li će osuđenici što pre da umru, onda se može o ovome raspravljati.
Profesor političkih nauka na Amherst koledžu i profesor prava Ostin Sarat proučavao je 8. 776 pogubljenja u Americi između 1890. i 2010. godine i otkrio da je 276 njih bilo loše izvedeno, odnosno 3,15 odsto.
Kada je reč o egzekucijama smrtonosnim injekcijama koje nisu završile kako je planirano, bilo ih je 7, 12 odsto. U poznatom slučaju u Oklahomi, Klejdon Loket se tresao i škrgutao zubima nakon što je primio injeciju.
Kod vešanja, neuspelih slučajeva je bilo 3,12 odsto, a kod pogubljenja na električnoj stolici - 1,92 odsto.
Sa druge strane, nije bilo problema ni na jednom od 34 pogubljenja koja su počinili streljački vodovi, prema Saratu, koji se inače zalaže za ukidanje smrtne kazne.
Informacioni centar o smrtnim kaznama, međutim, beleži najmanje jedan slučaj izvršenja kazne streljačkim vodom koji nije uspeo: 1879. godine, na teritoriji Jute, metak je promašio srce Volisa Vilkersona, te je on umirao narednih 27 minuta.
Da li su se streljački vodovi ikada mnogo koristili?
Streljački vodovi nikada nisu bili glavni metod izvršenja smrtne kazne i više su povezani sa vojnom upotrebom, pre svega sa egzekucijama dezertera od Građanskog rata.
Od kolonijalnih dana do 2002. više od 15 hiljada ljudi je ubijeno, prema podacima o smrtnoj kazni koje su prikupili istraživači Em Vat Espi i Džon Ortiz Smikla. Samo njih 143 ubio je streljački vod, dok je 9.322 obešeno, a 4.426 je umrlo na električnoj stolici.
Da li Vrhovni sud ima mišljenje?
Najviši sud u SAD je odlučivao o osuđenicima koji se protive postojećim načinima izvršenja kazne i traže alternativu. Oni su morali da dokažu da je alternativa koju predlažu "dosta manje bolna" i da postoji način da se sprovede. Zbog toga su mnogi advokati osuđenika pokazivali slučajeve u kojima je bilo dobro imati streljački vod.
Vrhovni sud je 2019 u slučaju Baklu protiv Prisajta presudio da izvesna količina bola ne znači da je sam metod izvršenja "okrutan i nesvakidašnji" kao kazna, što je zabranjeno prema Osmom amandmanu.
Ustav "ne garantuje zatvoreniku bezbolnu smrt, nešto što nije garantovano mnogim ljudima", naveo je sudija Nil Gorsuč, u situaciji kada je bilo 5:4 za većinu.
Ključni faktor da se odredi da li je način pogubljenja "okrutan i nesvakidašnji" uključuje da li je bol "veći od onog koji bi trebalo da izazove smrtnu kaznu", naveo je Gorsuč.
