Tetovaža, drevna tradicija i moderni trend, danas može da se vidi na majkama, očevima, lekarima i bajkerima. Američka televizija posvetila je jednu seriju tetovažama, a od nedavno su počele da se prave i barbike sa oslikanom kožom. Ekipa Glasa Amerike posetila je jednu radionicu za izradu tetovaža u srcu Vašingtona.
Što se tiče tetovaža, Met Nop je vrlo direktan.
“Moj posao je: dodjem u radnju, sedim sa prijateljima i crtam. Ne mogu da zamislim da postoji bolji posao. Zar to nije nešto što ste želeli od kad ste bili ovoliki?”
Nop je vlasnik lokala “Tattoo Paradise”, u popularnom vašingtonskom kraju, Adams Morgan.
“Ovo su momci sa kojima radim; da radim sa lekarima, družio bih se sa njima…nismo baš svi cvećke, ali ako dođete u radnju, ja ću vas tretirati sa poštovanjem dok ne uradite nešto da više ne mogu tako da vas tretiram”.
“Ljudi ovde su super. Jedni prema drugima se ponašaju kao da su porodica, a tako tretiraju i klijente”, kaže Nopov mušterija, Ijan Palmiero.
A ponekad porodica zaista radi sa klijentima, kao npr. kad Nopove ćerke od 10 i 12 godina umoče iglu u porodično mastilo. Ali bez brige, ova familija je dosta stroga.
“U tetoviranju nema mnogo uzbuđenja. Grozno je. Boli. Ako to nekome zvuči zastrašujuće, verujte mi, jezivo je i nije dobar osećaj. Ne mogu da objasnim zašto ja to radim svake dve nedelje”, kaže Palmiero.
Svake dve nedelje! Ijan Palmiero trpi Nopov rad iglom u vremenskim intervalima baš kao što neki Amerikanci dobijaju platu. A to možda nije slučajnost.
“Znam da to ispadne možda 50, 60 hiljada dolara kad se sve izračuna. To nije jeftina zabava ni u kom pogledu”.
Te cifre su za većinu ljudi ipak previše bolne.
“Ljudi ne žele da troše novac. Ali iskreno, dobra tetovaža mora da košta. Oni bi radije da potroše 200 dolara na farmerke, ili 150 za par cipela što će da traje određeno vreme. A za tetovažu, koja traje zauvek, neće da plate više od 30 dolara”, priča Nop.
Iako je Nop svoju prvu tetovažu izradio još u srednjoj školi, on upozorava da se treba paziti majstora za tetovažu koji nude usluge po ćoškovima.
“Ne želite da se tetovirate nigde osim u radionici za tetovažu zbog infektivnih bolesti. Ko zna koliko su te igle i mastilo stari i odakle dolaze”.
Osim toga, verovatno ne želite da poverite svoju kožu bilo kome.
“Da li sam nekada pogrešio? Ovo nije posao gde možete da kažete ‘ups! Pogrešio sam slovo’. Svaki put mora da bude savršeno, tako da ne…nikada nisam pogrešio“.
Mušterije, kao što je Palmiero, koji ne planira da uklanja tetovaže, to posebno cene.
“Kroz toliko bola sam prošao dok sam se tetovirao da mi ne pada na pamet da prolazim kroz dupli bol da ih skinem. To je što je. Tu je, prekriven sam slikama i zadovoljan sam”.
Baš kao i njegova supruga, dodaje on, sve dok nema tetovaža na licu ili vratu.