Tatjana Prima mislila je da je bombe ostavila za sobom kada je prije više od godinu i po dana pobjegla iz ukrajinskog grada Marijupolja, koji su razorile ruske snage. Iz Ukrajine je pobjegla sa povrijeđenim suprugom i ćerkom, a utočište je pronašla na jugu Izraela.
Međutim, mir koji je polako pronalazila ponovo je ugrožen, kada su ekstremisti iz Hamasa 7. oktobra napali Izrael.
"Svi ovi ratni zvukovi koje sada čujemo, nekada me vrate na ono kroz šta smo prolazili u Marijupolju. Teško je tako se osjećati kada imate odgovornost da se brinete za dijete, kada želite sve najbolje za nju, a na neki način u tome niste uspjeli", priča Prima za AP.
Od kako je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu u februaru 2022. godine, više od 45.000 Ukrajinaca prebjeglo je u Izrael, pokazuju podaci Centralnog biroa za statistiku i humanitarnih organizacija. Poput Prime, mnogi su se polako vraćali normalnom životu i pronalazili načine da izađu na kraj sa traumom, kada je izbio rat u Izraelu.
Sada ponovo proživljavaju istu traumu. Neki su napustili Izrael, ali su mnogi ostali u toj zemlji i odbijaju da ponovo bježe od rata. Većina je izgubila mrežu podrške, zbog ograničenja na okupljanja. Drugi su izgubili nadu da će se ponovo vratiti voljenima koje su ostavili za sobom.
Kada su ekstremisti iz Hamasa napali Izrael 7. oktobra, ubili su oko 1.200 ljudi i zarobili oko 240 taoca, Primu su probudile sirene za uzbunu. Ona živi u priobalnom gradu Aškelonu, koji je nekoliko kilometara udaljen od Pojasa Gaze. Zbog toga stalno odjekuju vazdušni napadi i granatiranje dok Izrael nastavlja vojnu ofanzivu: Tatjana to opisuje kao "deža vi", zato što je podsjeća na jutro u Marijupolju koje je zauvijek promijenilo njen život.
Marijupolj je bio jedan od najteže pogođenih ukrajinskih gradova u ruskom ratu. Bio je opkoljen i bombardovan nedeljama, dok su se stanovnici suočavali sa nestašicama hrane, vode i grijanja i bili odsječeni od svijeta, bez komunikacija. Tokom prvih nedelja rata, Prima je kuvala iznad plamena na otvorenom, koristila snijeg za pijaću vodu i skrivala se sa rođacima na obodima grada.
Međutim, granatiranje je bilo sve žešće, a oko njih su padale rakete. Nakon što joj je suprug ostao bez ruke dok je išao za vodu, odlučila je da ode.
"Taj dan označio je silazak u pakao", priča Prima.
Porodica se pridružila konvoju automobila koji su napuštali grad. Prolazili su pored leševa dok je padao crni pepeo od vazdušnih napada. Prošli su brojne ruske kontrolne punktove, a do aprila 2022. godine stigli su u Aškelon, gdje žive rođaci njenog supruga. Mnogi Ukrajinci žive na jugu Izraela. Postoji i velika zajednica koja govori na ruskom jeziku, a kirije su često jeftinije nego u većim gradovima u centralnom dijelu zemlje.
Stanovnici Aškelona bili su naviknuti na povremene rakete iz Gaze, ali su se napadi intenzivirali tokom rata. Sirene su konstantne. Izraelski odbrambeni sistem presreće većinu raketa, ali je od izbijanja rata oko 80 palo na naseljena područja ili pusta polja, i čine gotovo trećinu svih Hamasovih raketnih napada na Izrael, pokazuju podaci Projekta za podatke o oružanim sukobima.
Zvukovi granata Primu podsjećaju na agoniju koju je preživjela u Ukrajini. Međutim, mirna je dok priča o ratu u Izraelu, ubijeđena da će vojska i odbrambeni sistem "Čelična kupola" zaštititi njenu porodicu.
Međutim, rat je pojačao osjećaj izolovanosti, kaže Prima. Grupe za podršku sastanke održavaju virtuelno, s obzirom na to da su okupljanja ograničena na zgrade sa skloništima zbog prijetnje od napada.
"Ljudi se suočavaju sa ogromnim beznađem", kaže doktor Koen Sevenants, ekspert za mentalno zdravlje, sa iskustvom u konfliktnim zonama. Kada ljudi koji se nisu u potpunosti oporavili od traumatičnih incidenta ponovo postanu žrtve, događaj koji to izaziva često može da ima gore posljedice i da dovede do depresije i anksioznosti, upozoravaju Sevenants i drugi eksperti.
Organizacije za izbjeglice prilagodile su neke svoje programe, i pružaju finansijsku podršku i donose hranu ljudima koji se ne osjećaju dovoljno bezbjedno da napuste svoje domove. Međutim, ne mogu sve da postignu, kaže rabin Olja Vajnstin iz Prjekta Kešer, organizacije koja pruža pomoć za oko 6.000 ljudi koji su pobjegli od rata u Ukrajini i donosi porodicama namirnice ili im daje vaučere za hranu.
"Veoma je teško biti dostupan svima pod raketama. Pitaju šta će se desiti sa Izraelom, da li će oni ostati tu zauvjek, da li će preživjeti, šta će se desiti sa njihovom djecom", kaže Vajnstin.
Neki Ukrajinci bili su primorani da se presele u druge izraelske gradove od početka rata. Oko 100 djece, koja su utočište pronašla u jednom jevrejskom domu u Aškelonu, pobjeglo je u centralni dio zemlje ubrzo nakon napada Hamasa, ispričao je Jael Ekstin iz Međunarodnog udruženja za hrišćane i Jevreje, filantropske organizacije koja pruža podršku djeci.
To je bio drugi put za manje od dvije godine da su djeca morala da napuste svoje domove - tokom prvih nedelja rata u Ukrajini, pobjegla su iz grada blizu Kijeva i evakuisana u Izrael. Imaju problema da izađu na kraj sa novonastalom situacijom, kaže Ekstin. Jedno dijete je upitalo zašto ne može da se vrati u Ukrajinu, sada kada živi u ratnoj zoni.
Drugi Ukrajinci ne mogu da napuste Gazu. Do sada je evakuisano 160, naveo je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski. Ne zna se međutim koliko ih je ostalo u Gazi, gdje je od početka rata stradalo više od 12.700 Palestinaca, većina žene i maloljetnici, prema podacima ministarstva zdravlja koje ne pravi razliku između civila i ekstremista kada je riječ o žrtvama.
U Izraelu, Veronika Čotari mislila je da će za praznike posjetiti svoju 18-godišnju ćerku Terezu, koja je ostala u Ukrajini. Čotari je prošle godine povela najmlađe dijete u Izrael da se liječi od raka, i preselila se u tihi centralni grad Petah Tikva. Do oktobra, nikada nije čula sirene u tom gradu.
Sada, umjesto da posjeti ćerku, njih dvije šalju poruke iz ratnih skloništa.
"Brinem za tebe mama, znam da je nemoguće, ali hajde da nađemo drugo mjesto za tebe. Umorna sam od svega ovoga, mrzim ove ratove", napisala je Tereza.
