Analize bezbednosnih službi pokazale su da se oko 1700 Francuza priključilo Islamskoj državi - odgovornoj za seriju terorističkih napada širom zemlje u kojima je stradalo više od 200 ljudi. Francuska je druga u Evropi po veličini muslimanske populacije, ali je, uprkos napadima, tamošnja vlada sa programima deradikalizacije muslimanske omladine počela mnogo kasnije od Britanije I Danske. Uz to, projekat je od početka spor I problematičan.
Među idiličnim vinogradima u dolini reke Loare, nadležni u Francuskoj su odlučili da otpočnu program deradikalizacije muslimanske omladine. U ovoj vili bio je prvi vladin centar za reintegraciju gde su dolazile rizične grupe muslimana, pevale himnu i učile o sekularnim principima, temeljima Francuske republike. I grad je tu ideju prihvatio – ali samo kao ideju.
“Mnogi su govorili zašto da ne, hajde da uradimo nešto. Danas je očigledno da to nije uspelo”, kaže gradonačelnik mesta Bomon an Veron Bernar Šato.
Ovde su dolazili mladi muslimani na dobrovoljnoj bazi. Ali, oni koji su bili tu plašili su komšija koje su organizovale proteste.
“Nismo se udružili protiv deradikalizacije, već smatramo da naseljeno mesto kao što je Bomon an Veron nije dobra lokacija za to. Bilo je ljudi sa psihijatrijskim problemima, imali smo jednog pripadnika najopasnije džihadističke grupe u Francuskoj – Strasburške mreže i jednog koji je bio povezan sa napadima u Bataklanu. Dakle, reč je o ljudima koji su zaista potencijalno opasni”, napominje meštanka Katrin Bido.
Nadležni su saglasni sa meštanima da je projekat neuspešan.
“Smatram da se deradikalizacija pokazala kao veoma težak proces. Društvo nije prihvatilo prvi centar za reintegraciju u Francuskoj, mi smo postavili visoke kriterijume – i jednostavno, projekat je propao”, objašnjava vladina zvnaičnica Mirijel Domenaš.
U nekada katoličkoj zemlji, u kojoj je danas svet sekularizam – žalbe meštana ukazuju na duboko ukorenjene stavove u društvu koji čine deradikalizaciju teškom.
“Jedna od najvećih prepreka je ideologija da država I vlada ne treba da se mešaju sa religijom, koja je privatna stvar”, ističe sociolog Farad Kosrokavar.
Nadležni deradikalizaciju vide kao učenje putem “pokušaja I pogrešaka”, I sada istražuju kako da dopru do mladih marginalizovanih muslimana. U tome im pomaže aktivistkinja za mir Latifa Ibn Ziaten iz Maroka. Njen sin, francuski padobranac, poginuo je 2012. u terorističkom napadu, a ona danas podučava u školi.
“Danas razvoj mladih treba pratiti od obdaništa do srednje škole, a dešava se upravo suprotno. Fokusiramo se na srednjoškolce, što može biti prekasno za njih.”
Predstava pod nazivom “Džihad” je priča o mladim muslimanima iz Belgije koji su radikalizovani u Siriji i vraćaju se u Francusku. Poput Latife i glumci veruju da o radikalizaciji treba govoriti od malih nogu.
“To pitanje je veoma kompleksno i ne možemo ga potpuno svaliti na državu. Ova predstava ne nudi rešenje problema, ali se trudimo da gledaoce navedemo da se zapitaju koji su ciljevi tih mladih ljudi I zašto teže ka tome", kaže glumac Adel Džemai.
Plan je bio da se centri poput ovog otvore u svakom regionu u Francuskoj. Ali, to se neće dogoditi. Sada, vlada I predsednik Emanuel Makron uče na starim greškama I traže novi put.