Akcioni heroj Betmen je možda omiljeni junak, ali slijepe miševe u realnosti rijetko ko voli. Ta noćna stvorenja, posebno u grupama od više od milion, izazivaju osjećanje užasa kod mnogih.
Ovo nije scena iz horor filma, već sa mosta u centru Ostina, u saveznoj državi Teksas, gdje se nalazi najveća urbana kolonija slijepih miševa u Sjevernoj Americi. Svako veče, od oktobra do aprila, više od milion meksičkih repatih slijepih miševa izlijeće ispod mosta u potrazi za hranom i vodom.
“Kada je Sekretarijat za saobraćaj u Teksasu rekonstruisao ovaj most 80-tih godina, sa donje strane su napravili otvore široke 2,5 centimetra, a duboke 43. Ispostavilo da je to optimalno stanište za meksičke slijepe miševe, koji vole da žive u krečnjaku i pećinama i pukotinama”, kaže Ejmi Prajs iz Organizacije za zaštitu slepih miševa.
U ovim malim pukotinama živi gotovo milion i po slijepih miševa koji su došli iz Meksika i Centralne Amerike. Dok ženke vole da žive ispod mostova sa mladuncima, mužjaci se nastanjuju na stadionima i parkinzima. Prosječni meksički slijepi miš sa pokretljivim repom težak je samo od 11 do 14 grama, sa rasponom krila od 35 centimetara. Stavite milion i po tih sićušnih krilatih stvorenja zajedno,i dobićete neobičan i fascinantan prizor, na koji se stanovnici Ostina nisu lako navikli.
“Prvih nekoliko mjeseci je bilo veoma stresno. Izgledalo je kao da stvari hrle ispod mosta. Međutim, kada je naša organizacija objasnila situaciju, ljudi su shvatili da je izuzetno imati tako nešto u gradu”.
Izuzetno, zato što ovi slijepi miševi svake večeri pojedu više od 900 kilograma insekata koji bi, u suprotnom, uništili drveće i usjeve. I svake godine, donose milionski profit od turizma.
“Oni su božja stvorenja. Treba da ih poštujemo i damo im potreban prostor, kako bi mogli da žive i da se razmnožavaju, da ne bi bili ugroženi”, smatra Dejniš, pakistanski turista.
Ejmi Prajs ističe da, iako ovoj koloniji nije potrebna velika zaštita, pomaže to što ima prijateljski raspoložene susjede.
“Slijepi miševi su nas naučili da im ne smeta naš saobraćaj, buka, svijetla. Nije im potrebna velika zaštita. Samo im je potrebno da ih ljudi ne doživljavaju kao užasna stvorenja”.
Organizacija za zaštitu slijepih miševa nada se da će grad imati na umu svoje godišnje posjetioce, kada bude planirao bilo kakvu veliku izgradnju duž rijeke, kako bi Ostin i dalje bio izuzetno mjesto za život ne samo ljudi, već i slijepih miševa.