I pred jesenji početak rada evropskih institucija situacija sa aktuelnim predsedavajućim Unije, Belgijom, nije promenjena. Još nema kontura buduće koalicione vlade, tako da ranije dato obećanje jednog od izbornih pobednika, lidera flamanske umerene desnice, De Vevera, da će do oktobra biti formirana vlada koja će punom snagom preuzeti državu i vođenje Unije, sada već deluje teško izvodljivo. Veruje se da bi takva situacija mogla da ima posledice i na proces integracije država Zapadnog Balkana.
Ni 40 dana nakon vanrednih izbora u Belgiji, nisu jasne konture vlade koja bi trebala voditi tu zemlju, ali i Evropsku uniju, jer period od juna do decembra ove godine pripada Belgiji da vodi EU koja je i sama pred krupnim izazovima i zadacima. U isto vrijeme se aktuelni trenuci i na flamanskoj i valonskoj strani, čiji socijalisti bi ovaj put trebali dati premijera, opisiju kao najteži u belgijskoj istoriji.
Tu nije riječ samo o koalicijskim pregovorima izmedju sedam političkih partija, već i o pitanjima zbog kojih je pala i prethodna vlada, pravedne podjele odgovornosti, prava i novca iz zajedničke kase, kao i gorući politički problem opština oko Brisela koje, tradicinalno flamanške, sve više postaju naseljene Valoncima kojima je maternji jezik francuski, umjesto holandskog. Taj problem, medjutim, izgleda da nije ni za korak bliže rješenju, dovodeći u pitanje stabilnost zemlje i njenu ulogu kao predsjedavajuće Unije. Zato nije čudo da, hrabreći i sebe i Belgijance, predsjednik Evropske komisije Žoze Manuel Barozo izjavljuje:
"Potpuno sam uvjeren da će Belgija, koja je uvijek bila u centru EU, tu i ostati. I poslije predsjedavanja Unijom, potpuno sam uvjeren da Belgija ima snažnu vjeru u Evropu".
Predsednik EK Žoze Manuel Barozo
Medjutim, vjera je jedno, a prilike su drugo. Prilike u Belgiji su takve da vam danas niko sa sigurnošću ne može reći šta će, na političkom planu, biti sutra. Glasači u mnogoljudnijem, flamanskom dijelu zemlje su na junskim, vanrednim izborima skinuli sa vlasti velike partije, demohrišćane i liberale, a dali glasove desnoj NVA kojoj je nezavisnost Flandrije na srcu. Čini to neizvjesnijim, ne samo skoro formiranje vlade, već i ukupnu budućnost složenog belgijskog društva. Svjestan toga, izborni pobjednik je požurio da umiri barem evropsku javnost:
"Promjena vlade u Belgiji neće umanjiti efikasnost belgijskog predsjedavanja EU. Razgovarao sam o tome sa premijerom Letermeom i on me je uvjerio da smo zaista dobro pripremljeni i neće biti nikakvih teškoća u narednim mjesecima. Želja nam je da vladu formiramo do oktobra, kada i započinje pravi posao evropskog predsjedništva", kazao je lider NVA, Bart De Vever.
Evropski ciljevi su i ciljevi belgijskog predsjedništva, poručeno je povodom preuzimanja šestomjesečnog mjesta prve medju jednakima. To znači: izlazak iz krize, razvoj, unutrašnja organizacija i poslovi, klima i konačno proširenje. U posljednjoj fazi je Hrvatska, slijede je Makedonija, Turska, ostatak balkanskog društva i preskačući ostale Island, koji je prije neki dan dobio zeleno svjetlo za početak pregovora.
"Treba imati na umu činjenicu da će se dosijei država razmatrati u skladu sa njihovim sadržajem, da će se uzimati u obzir progres koji jeste načinjen, politička ocjena neće biti prva i najvažnija. Želimo iskoristiti istorijsku priliku, kakva sada postoji, da sve te države imaju evropsku budućnost u okviru EU. Medjutim, pitanje je tajminga", naglasio je premijer Belgije, Iv Leterm.
A upravo tajming izmiče iz ruke Belgijancima. Svjesni toga, sutra, nastavljaju rovovske pregovre o sastavu vlade, u svjetlu činjenice da privremena vlada, uz zabranu donošenja ozbiljnijih političkih odluka, neće tu funkciju moći obavljati vječno, kao što neće moći punom snagom voditi Uniju. Ukoliko, ipak, silom prilika bude tako, posljedice tog nedovršenog belgijskog posla mogle bi osjetiti i zapadnobalkanske države, kojima intergracijske perspetive ponešto variraju ovisno od toga ko je na evropskom čelu. U ovom slučaju, svi integracijski planovi bi mogli biti stavljeni na čekanje, najmanje do kraja ove godine.