Razlozi za odlaganje članstva Crne Gore u NATO, bez obzira da li je riječ o stepenu sprovedenih reformi ili navodnoj infiltraciji Rusije u crnogorsku obavještajnu službu, nisu održivi, kaže za Glas Amerike viši saradnik na Univerzitetu Džons Hopkins Edvard Džozef, koji je nedavno u koautorskom tekstu sa Janušom Bugajskim, objavljenom na sajtu časopisa “Foreign affairs” poručio da su dosadašnji napori Crne Gore nadmašili trud pojedinih članica Alijanse.
Susret američkog predsjednika Baraka Obame i generalnog sekretara NATO-a Andersa Foga Rasmusena u Bijeloj kući… Među temama razgovara dvojice zvaničnika bio je i predstojeći samit NATO-u Velsu na kojem, kako je nedavno saopšteno, neće biti primljene nove članice. Rasmusen se tokom govora u Atlantskom savjetu u Vašingtonu kratko osvrnuo na pitanje proširenja.
“Konačno, riječ je o političkoj odluci da li je pravo vrijeme za prijem novih članica. U tijesnom smo dijalogu sa zemljama koje su aplicirale za članstvo. Kada je riječ o Crnoj Gori, ukazali smo na refome u bezbjednosnom sektoru kao pitanje od naročitog interesa i sada ćemo intenzivirati razgovore sa Crnom Gorom o tom pitanju.”
NATO, kako za Glas Amerike kaže Horhe Benitez iz Atlantskog savjeta, u tom sektoru od Crne Gore traži nivo transparentnosti i odgovornosti na koji je navikao.
“Istovremeno, Alijansa pokušava da pošalje veoma snažnu poruku Crnoj Gori, da joj kaže da je veoma blizu iako možda nije uspjela da se izbori za članstvo na vrijeme za samit 2014., da će to pitanje biti preispitano, da će održati sastanak ministara inostranih poslova 2015. na kojem će eventualno biti procijenjeno da je napravljen dovoljan napredak i da postoji razumna šansa da bude primljena tada.”
Edvard Džozef
Prema navodima agencije Asošijeted Pres, koja citira neimenovanog zvaničnika Alijanse, članstvo Crne Gore odloženo je zbog navodne povezanosti nekih crnogorskih obavještajaca sa Rusijom. Edvard Džozef, viši saradnik na Univerzitetu Džons Hopkins, smatra da taj razlog, i ako se ispostavi da je tačan, nije dovoljan za odlaganje prijema Crne Gore.
“Zašto bi to bi problem samo kada je riječ o Crnoj Gori? Ista primjedba važila bi za gotovo svaku istočnoevropsku zemlju, koja je članica NATO-a. Ako stvarno postoji zabrinutost u pogledu tog problema, postavlja se pitanje zašto to nije moglo da bude riješeno dok se Crna Gora pridružuje NATO-u. Postoji veliki broj načina da se to riješi u okviru Alijanse. Ne smatram taj razlog ubjedljivim, kada se uzmu u obzir rizici daljeg odlaganja crnogorskog članstva i prilike koje to otvara za Rusiju. Rusija je na dobitku zbog odlaganja članstva Crne Gore, zato što ima veće šanse da potkopa ne samo crnogorske, već i interese NATO-a.“
Moskva bi takođe mogla da shvati odluku Alijanse kao signal da Sjedinjene Države i njeni saveznici prepoznaju određen indirektan ruski interes na Balkanu što je, kako smatra Džozef, veoma ozbiljna i opasna greška.
„Odlaganje članstva predstavlja veliki rizik i za NATO i za Crnu Goru, čak i uz nadu da će ona biti primljena do kraja 2015. To nije kao da smo u situaciji u kojoj Crna Gora mora da uloži samo malo više napora u pogledu pojedinih reformi, dok sve ostalo ostaje nepromijenjeno. Rusija vjerovatno neće stati, Putin traži svaku moguću priliku i svugdje su u ofanzivi. Nije riječ o istoj ofanzivi kao u Ukrajini, ali može da bude isto tako opasna i destabilizujuća. Moskva ima mnogo načina i saveznika da oteža put Crne Gore i komplikuje njen mogući pristup NATO-u 2015.“
Džozef ističe i da je pitanje podrške javnosti preuveličano, ukazujući na primjer Hrvatske čiji građani nisu gajili veliki entuzijazam u pogledu članstva u NATO. Kada je Zagreb dobio zeleno svijetlo za pristupanje Alijansi, podrška je naglo porasla, što se može očekivati i u Crnoj Gori, zaključuje Džozef.