Eksperti i dalje ne očekuju mnogo od predstojeće konvencije Ujedinjenih Nacija o klimatskim promjenama
Kada se zvaničnici iz cijelog svijeta krajem mjeseca okupe u Dohi, u Kataru, vjerovatno će biti pod novim pritiskom da što prije razmotre planiranu temu skupa, klimatske promjene. Kako iz Londona izvještava novinar Glasa Amerike Al Pesin, eksperti međutim ne gaje velike nade u pogledu tog sastanka.
Razgovor o klimatskim promjenama decenijama su pratile slike leda koji se topi i nasukanih polarnih medveda. Nisu međutim više ugrožene samo te životinje. Stručnjaci navode da porast temperatura i nivoa okeana doprinosi stvaranju većih, destruktivnijih oluja, poput one koja je krajem oktobra pogodila istočni dio Sjedinjenih Država. U ogranku Grinpisa u Londonu, glavna savjetnica Rut Dejvis kaže da je sa rastom broja ljudi koji prolaze kroz takvo iskustvo, vjerovatnija i izmjena politike zemalja u pogledu klime.
“Klimatske promjene utiču na sve veći broj ljudi. Stoga je veoma važno da vlade, čiji predstavnici idu u Dohu, prepoznaju tu činjenicu, kako bi se što hitnije usredsredile na to pitanje.”
Katastrofe, povezane sa klimatskim promjenama, ne pogađaju samo one koji gube svoje domove, već utiču i na žetve, cijene hrane i osiguranja, javno zdravlje i mnoga druga pitanja. Za podsticanje podrške izmjenama aktuelne politike moglo bi da bude ključno kada se te nepogode događaju češće, i nanose veću štetu, u uticajnim zemljama, ističe Brajan Hoskins, direktor Instituta za klimatske promjene na Imperijalnom koledžu u Londonu.
“Obično vlada mišljenje da se katastrofe mogu dogoditi u Bangladešu, ali ne i u Nju Orleansu ili Njujorku. Dogodile su se međutim i u Nju Orleansu i u Njujorku. Jasno nam je da i dalje puno zavisimo od prirodne sredine, bez obzira na to koliko mislimo da smo napredovali.”
Rut Dejvis smatra da lideri moraju da razmotre posledice izostanka adekvatne akcije, kao i prednosti promovisanja alternativnih izvora energije koji ne doprinose globalnom zagrijavanju.
“Bile bi potrebne decenije, možda i duže, da se situacija izmijeni. Ali ne bilo potrebno toliko vremena da budemo u mogućnosti da počnemo da primjenjujemo te tehnologije u ogromnom opsegu. I jednom kad počnemo, izuzetno velika korist povezana sa upotrebom obnovljivih izvora energije, samo bi se uvećavala.“
Eksperti međutim i dalje ne očekuju mnogo od predstojeće konvencije Ujedinjenih Nacija o klimatskim promjenama. Najviše nade polažu u to da će se zemlje učesnice ponovo obavezati da 2015. postignu sporazum o standardima koji će početi da se primjenjuju pet godina kasnije.
“Bolje je imati bilo kakav globalni sporazum nego nikakav. I bilo kakva ograničenja u pogledu klimatskih promjena, koja mislimo da ćemo dobiti, su bolja nego kad ih uopšte ne bi bilo.”
Eksperti poručuju da bi sporazum koji predviđa univerzalne standarde, transparentnost i subvencije za korištenje novih tehnologija mogao barem da počne da ublažuje posljedice globalnog zagrijavanja. Pitaju se međutim da li će postojati politička volja za to i koliko će još ljudi morati da trpi posljedice katastrofa prije nego što proces čak i započne.
Razgovor o klimatskim promjenama decenijama su pratile slike leda koji se topi i nasukanih polarnih medveda. Nisu međutim više ugrožene samo te životinje. Stručnjaci navode da porast temperatura i nivoa okeana doprinosi stvaranju većih, destruktivnijih oluja, poput one koja je krajem oktobra pogodila istočni dio Sjedinjenih Država. U ogranku Grinpisa u Londonu, glavna savjetnica Rut Dejvis kaže da je sa rastom broja ljudi koji prolaze kroz takvo iskustvo, vjerovatnija i izmjena politike zemalja u pogledu klime.
“Klimatske promjene utiču na sve veći broj ljudi. Stoga je veoma važno da vlade, čiji predstavnici idu u Dohu, prepoznaju tu činjenicu, kako bi se što hitnije usredsredile na to pitanje.”
Katastrofe, povezane sa klimatskim promjenama, ne pogađaju samo one koji gube svoje domove, već utiču i na žetve, cijene hrane i osiguranja, javno zdravlje i mnoga druga pitanja. Za podsticanje podrške izmjenama aktuelne politike moglo bi da bude ključno kada se te nepogode događaju češće, i nanose veću štetu, u uticajnim zemljama, ističe Brajan Hoskins, direktor Instituta za klimatske promjene na Imperijalnom koledžu u Londonu.
“Obično vlada mišljenje da se katastrofe mogu dogoditi u Bangladešu, ali ne i u Nju Orleansu ili Njujorku. Dogodile su se međutim i u Nju Orleansu i u Njujorku. Jasno nam je da i dalje puno zavisimo od prirodne sredine, bez obzira na to koliko mislimo da smo napredovali.”
Rut Dejvis smatra da lideri moraju da razmotre posledice izostanka adekvatne akcije, kao i prednosti promovisanja alternativnih izvora energije koji ne doprinose globalnom zagrijavanju.
“Bile bi potrebne decenije, možda i duže, da se situacija izmijeni. Ali ne bilo potrebno toliko vremena da budemo u mogućnosti da počnemo da primjenjujemo te tehnologije u ogromnom opsegu. I jednom kad počnemo, izuzetno velika korist povezana sa upotrebom obnovljivih izvora energije, samo bi se uvećavala.“
Eksperti međutim i dalje ne očekuju mnogo od predstojeće konvencije Ujedinjenih Nacija o klimatskim promjenama. Najviše nade polažu u to da će se zemlje učesnice ponovo obavezati da 2015. postignu sporazum o standardima koji će početi da se primjenjuju pet godina kasnije.
“Bolje je imati bilo kakav globalni sporazum nego nikakav. I bilo kakva ograničenja u pogledu klimatskih promjena, koja mislimo da ćemo dobiti, su bolja nego kad ih uopšte ne bi bilo.”
Eksperti poručuju da bi sporazum koji predviđa univerzalne standarde, transparentnost i subvencije za korištenje novih tehnologija mogao barem da počne da ublažuje posljedice globalnog zagrijavanja. Pitaju se međutim da li će postojati politička volja za to i koliko će još ljudi morati da trpi posljedice katastrofa prije nego što proces čak i započne.