Hilljade žena i djevojaka, pripadnica manjine Jazidi, koje je Islamska država primorala na seksualno ropstvo, trpe posljedice zarobljeništva dugo nakon bjekstva od ekstremista. Mnoge žrtve, koje sada žive u izbjegličkim kampovima, kažu da često ne dobijaju pomoć koja im je potrebna.
“Zar nije zločin da neko ko je pobjegao od Islamske države živi u ovom šatoru.”
“Od kad smo došle u kamp, niko nas nije pitao kako smo. Niko nas nije posjetio.”
To poručuju pripadnice manjine Jazidi, iz Sindžara u Iraku, koje su završile u izbjegličkom kampu u iračkom Kurdistanu nakon što su pobjegle od ekstremista iz Islamske države – koji su ih primorale na seksualno ropstvo. Veliki broj je i dalje u zarobljeništvu – što izaziva duboku zabrinutost američkih zvaničnika.
“Znamo da Daeš i dalje drži u zarobljeništvu nekoliko hiljada žena. Radimo sve što možemo, koristeći svaku informaciju, da bismo utvrdili šta se dogodila s njima”, rekao je pomoćnik američkog državnok sekretara Tom Malinovski.
Posle bjekstva od ekstremista, mlade žene koje su preživjele mučenje i seksualno ropstvo, sada pate od ekstremne depresije.
“Cijela zajednica pati, a naročito ove žene i djevojke koje je Islamska država otela i zarobila. Stigmatizovane su, a pate i od anksioznosti zbog onog što se dogodilo”, navodi Skaj Viler iz organizacijer "Hjuman rajts voč."
Ljekari u iračkom Kurdistanu nemaju kapacitete da liječe te zdravstvene probleme. Međutim, mnogi u ovim izbjegličkim kampovima traže pomoć Sjedinjenih Država. Američki kongresmen Džef Fortenberi sponzorisao je rezoluciju o genocidu nad vjerskim manjimama.
“Jedan od razloga za sastavljanje te rezolucije jeste da se osudi skandal ćutnje, nezainteresovanosti. Toliko smo zauzeti svojim životima, a toliko ima tragedija širom svijeta, da svijest može da otupi na ono što se događa na Bliskom istoku.”
Traženje međunarodne pomoći nije jedina briga ovih žrtava, koje i dalje strahuju za sudbinu onih koji su ostali u zarobljeništvu.