Jedan od najboljih mladih košarkaša Alabame navodno je isporučio pištolj upotrijebljen u pucnjavi sa smrtnim ishodom. Na Univerzitetu Nju Meksika igrač je izbjegao optužbe za ubistvo drugog studenta - kako je rekao, u samoodbrani - iako je nošenjem pištolja kršio školska pravila.
Sportske aktivnosti na Univerzitetu Mičigena su obustavljene nakon što je troje studenata ubijeno u oružanom nasilju. Na Univerzitetu Luizijane, vodeći igrač tima američkog fudbala je uhapšen, ali nije optužen, zbog nošenja pištolja kroz francusku četvrt u Nju Orleansu.
Novinski naslovi u proteklih nekoliko mjeseci ilustruju izazov za sportske katedre u određivanju načina na koji će državni zakoni i propisi o oružju biti primjenjivani na njihove programe i saopštavani mladim sportistima.
Analiza novinske agencije AP u više od deset škola učesnika na turnirima Nacionalne studentske sportske asocijacije (NCAA) pokazuje širok spektar politika koje regulišu oružje u školama i neujednačene napore da se ta oblast reguliše.
"Nemam pojma", kaže trener košarkaša na Univerzitetu Mičigena Tom Izo, kao odgovor na pitanje AP-a šta bi trebao reći igračima koji legalno posjeduju oružje. “Kakav god da je zakon, ne možete zamijeniti zakon u svom timu ili u svom programu.”
Na pitanje o politici svog tima u kontekstu oružja, Kris Jans, trener Univerziteta Misisipija kaže: „To je dobro pitanje. Nisam siguran da u ovom trenutku znam tačan odgovor.”
Ne propustite: FBI: Broj slučajeva zločina iz mržnje 2021. najviši u poslednjih 20 godinaNCAA nema vlastitu politiku o oružju, označavajući to kao pitanje sprovođenja zakona. To znači da su pravila za sportske timove, ako postoje, formirana na osnovu kombinovanja državnih zakona, politika univerziteta i - u nekim slučajevima - dodataka tim politikama u priručnicima za studente sportiste. U nekim slučajevima, treneri timova primjenjuju vlastita pravila.
Međutim, kako slučajevi širom SAD iz proteklih mjeseci pokazuju - postoji konfuzija, izmiješane poruke i ono što neki percipiraju kao donošenje odluka na osnovu vlastitog mišljenja o pitanjima koja mogu imati posljedice na život ili smrt.
Trener sa Univerziteta Market Šaka Smart kaže da su tokom godina „nadređeni vikali “ kada je svojim igračima govorio o osjetljivim temama poput oružja, zbog čega je veoma pažljiv kada je riječ o toj temi.
„Da li biste se trebali voziti uokolo sa pištoljem u pretincu u automobilu ili nešto slično?”, kaže Smart. “Ne osuđujem nikoga bilo gdje što se tiče toga. Ali ne, naši igrači to ne bi trebali raditi, a ni ja to ne bih trebao raditi. Tako da – ja to ne radim, a ni oni.”
Oružje je zabranjeno na kampusu tog univerziteta u Milvokiju.
Na Univerzitetu Kanzasa, oružje se može nositi skriveno ako ga osoba legalno posjeduje.
"Moramo im objasniti zašto osjećamo da je jedna odluka u ovom trenutku malo mudrija od druge odluke u nekom drugom trenutku njihovih života", kaže trener Kanzasa Džerom Tang. „Kasnije u životu, ako žele da dobiju dozvolu, to je u redu. Ali u ovom trenutku, to možda neće biti tako mudro.”
Analiza AP-a je pokazala da se u mnogim slučajevima školske politike razlikuju od jedne američke savezne države do druge, a ponekad i od kampusa do kampusa unutar iste države. Većina priručnika za studente sportiste jednostavno ponavlja školsku politiku o oružju.
Studenti i članovi zajednice ispred državnog Kapitola Mičigena u Lansingu, 20. februara 2023, tokom protesta za usvajanje zakona o oružju nakon masovne pucnjave na kampusu u kojoj je ubijeno troje studenata. Sportske aktivnosti na Univerzitetu "Michigan State" su suspendovane nakon pucnjave.
U Teksasu, nošenje oružja na vidnom mjestu nije dozvoljeno ni na Univerzitetu u Hjustonu, ni na Univerzitetu Teksasa u Ostinu – na kojem se 1966. godine dogodila masovna pucnjava. Ipak, u određenim dijelovima kampusa, čiji su spiskovi dostupni na školskim veb stranicama, nošenje skrivenog oružja je dozvoljeno.
NCAA zabranjuje oružje na mjestima na kojima se igraju finalni turniri, što znači da će u polufinalnim i finalnim utakmicama za žene (Dalas) i muškarce (Hjuston) u državi Teksas oružje biti zabranjeno.
U Alabami, ove godine je stupio na snagu državni zakon koji dozvoljava i nošenje neprikrivenog oružja bez dozvole. Ipak, na kampusu je oružje zabranjeno.
Policija kaže da je mlada košarkaška zvijezda Alabame Brendon Miler isporučio oružje svom saigraču Darijusu Majlsu i još jednoj osobi. Te dvije osobe su optužene sa ubistvo 23-ogodišnje Džamie Heris, koje se dogodilo 15. januara. Miler nije optužen za zločin i nastavlja igrati za svoj tim, koji je jedan od nosilaca u NCAA plejofu.
Ipak, način na koji se njegova škola nosila sa situacijom pokazuje generalnu zbunjenost kada je riječ o temi oružja. Između ubistva i svjedočenja policiji da je Miler donio oružje Majlsu prošlo je duže od mjesec dana. Majls je uklonjen iz tima nakon što je osumnjičen za ubistvo.
„Naša uloga u krivičnoj istrazi je da podržimo organe zakona, a ne da sprovodimo vlastitu istragu – i da se ne miješamo u njihove napore“, rekao je sportski direktor Greg Birn u intervjuu za ESPN.
Ne propustite: "Trči, sakrij se, bori se" - studenti u Mičigenu dobili uputstvo poznato njihovoj generacijiZvaničnici Univerziteta Nju Meksika takođe se nisu pokazali spremnim da se nose sa situacijom u kojoj je pucnjava dovela do smrti studenta - krilni košarkaš Majk Pik kaže da je u samoodbrani upucao i ubio Brendona Trejvisa.
Oružje je zabranjeno na Pikovom kampusu i na školskim putovanjima. Ipak, policija kaže da je on sa sobom ponio oružje u timski autobus, a školi je trebalo 16 dana da ga trajno suspenduje iz ekipe.
“Ne znam da li je pravilo da ne možete ponijeti pištolj u autobus -pravilo o kojem razgovarate s igračima”, Ras Bradburd, bivši trener i sadašnji profesor tog univerziteta, koji je napisao knjigu o oružanom nasilju i košarci u Čikagu. „Ali da li to trebate zapisati? Na primjer, uvijek nosim pantalone na fakultetskim sastancima, ali toga nema nigdje u pravilnicima. To se nekako podrazumijeva.“
Majk Marlov, sportski direktor Univerziteta sjeverne Arizone na kojem oružje nije dozvoljeno, kaže: „Nasilje je odmah tu sa upotrebom droge i drugim stvarima od kojih se nadamo da ćemo ih izbaviti. (...) „Nadate se da imate vrstu kulture koja obeshrabruje takvo ponašanje, čak i ako u tome postoji neka zakonska osnova.”