Pobjeda protiv nekažnjivosti: Ubistvo koje je promijenilo Slovačku

"Garantujem da ćeš prestati pisati."

To su bile riječi koje je Marian Kocner, biznismen sa reputacijom jednog od najmoćnijih ljudi u Slovačkoj, izgovorio Janu Kuciaku tokom telefonskog poziva, pet mjeseci prije nego što je ovaj istraživački novinar ubijen.

Kocner je u prošlosti i sam bio novinar. U međuvremenu se obogatio i stvorio jake veze, pa je novinare poput Kuciaka, koji su pisali o njegovim poslovima, doživljavao kao opasnost. Kako će sudski proces kasnije pokazati, Kocner je planirao prikupljati informacije o najmanje 28 novinara.

Ali u Kuciakovom slučaju, navode tužioci, otišao je korak dalje.

Policija je 25. februara 2018. pronašla tijela Kuciaka i njegove zaručnice Martine Kusnirove u njihovoj kući u selu Velka Maca, istočno od slovačke prijestolnice Bratislave. Oboje su imali 27 godina: Kuciak je ustrijeljen u grudi, Kusnirova u glavu.

Policija pred prostorijama Aktualitia – Internet medija za koji je radio ubijeni istraživački novinar Jan Kuciak; Bratislava, Slovačka, 27. februar 2018.

Ubistva su potresla njihove prijatelje i kolege novinare. Iako novinarstvo može biti smrtonosna profesija, ubistva novinara u Srednjoj Europi nisu česta. Kuciak, koji je radio za portal Akutality iz Bratislave i sarađivao sa organizacijom Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP) sa sjedištem u Sarajevu, prvi je ubijeni novinar u Slovačkoj nakon sticanja nezavisnosti.

Kuciak nije pridavao mnogo pažnje Kocnerovom pozivu. Njegovi prijatelji su u medijskim izvještajima nakon ubistva rekli da je prijetnje prijavio policiji, ali ih je smatrao kao „dio posla“.

"Zapravo je bilo teško shvatiti šta se dogodilo", kaže Pavla Holcova, novinarka iz susjedne Češke Republike. "Zapravo smo razgovarali samo nekoliko sati prije nego što je ubijen."

Brojni načini i pokušaji ušutkivanja novinara

Holcova i Kuciak su godinama sarađivali, a posljednje istraživanje im je bilo o vezama između slovačkih vladinih službenika i italijanske mafije. Više ljudi koji su bili tema njegovih istraživanja imali su potencijalni motiv da ga zaustave ili mu se osvete.

Priča je tako mogla završiti – slučaj ostaje neriješen, a odgovorni nikada nisu kažnjeni. Zapravo, to je ishod u devet od 10 ubistava novinara, pokazuju podaci Komiteta za zaštitu novinara. Oko 270 takvih slučajeva nije riješeno tokom protekle decenije, navodi se u izvještaju ove organizacije o nekažnjivosti za 2019. godinu.

Ali to se nije dogodilo u Kuciakovom slučaju. Njegova smrt pokrenula je saradnju među kolegama novinarima. Rezultat su bile priče koje su izazvale bijes javnosti, dovele do smjena slovačkih političara i zvaničnika, i na kraju do presude ubici.

Počivalište ubijenog slovačkog novinara Jana Kuciaka na gorblju Stiavnik; 20. februar 2019.

Kocner, koji je nekoć smatran nedodirljivim, suočava se sa optužbom da je naručio Kuciakovo ubistvo. Usljed intenzivnog izvještavanja medija o njegovom poslovanju, osuđen je za financijsku prevaru, a razotkrivene su njegove metode prikupljanja kompromitirajućih informacija radi manipuliranja važnim ličnostima.

"Poslije prvog šoka, shvatili smo poruku koja nam je poslata kao novinarima, da je zapravo Janovo ubistvo izvršeno kako bi se spriječilo da novinari rade svoj posao", kaže Holcova. "Ali učinili smo sasvim suprotno."

Ali novinari tu nisu stali.

Tokom protekle dvije godine uspjeli su doći u posjed mnoštva tajno napravljenih snimaka, prikupljenih tokom policijske istrage o Kocneru i njegovim suradnicima.

Sačinjena od video i audio zapisa i drugog materijala, to je sada osnova za kontinuirano izvještavanje o korupciji u zemlji - ukupno 57 terabajta podataka - koji se čuvaju na tajnoj lokaciji radi sigurnosti.

Projekat ima prikladno ime: Kocnerova biblioteka.

Protest u znak sećanja na ubijenog novinara Jana Kuciaka i njegovu devojku Martinu Kusnirovu; Bratislava, Slovačka, 28. februar 2018.

Jedno ubistvo: 50 ljutih novinara

Nakon odvajanja od Češke Republike 1993. godine, Slovačka je sazrela u stabilnu članicu Europske unije (EU). Ali dvostruko ubistvo nije uzburkalo samo novinare, već i cjelokupnu javnost.

Četiri mjeseca ranije, malteška istraživačka novinarka Daphne Caruana Galizia ubijena je u eksploziji automobila bombe. Ugled EU, kao sigurnog utočišta za medije, bio je narušen.

Oboje su istraživali korupciju i organizovani kriminal. Jasna poruka nasilja nad njima bila je da snažni interesi neće prezati ni od čega kako bi se zaštitili. (Slučaj Galizie i dalje se istražuje, opet uz združeni napor istraživačkih novinara.)

Ubistvo novinara "nije samo o njima kao pojedinačnim metama", rekao je Bruce Shapiro, direktor Dart centra za novinarstvo i traume Univerziteta Columbia. "To je dio pokušaja gašenja i ušutkivanja jednog od rijetkih načina za utvrđivanje odgovornosti."

Ubijanje, terorisanje i uznemiravanje novinara ključni za uspon autoritarizma

Osim Kocnera, Kuciak je istraživao druge službenike i poslovne ljude. Njegov pristup izvještavanju bio je analitičan i detaljan, pa se često oslanjao na zahtjeve za pristup informacijama, da bi dobio dokumente i dokaze za svoje priče.

Holcova je 26. februara 2018. bila u svom domu u Pragu, kada ju je urednik portala Aktuality Marek Vagovic pozvao da joj kaže da je Kuciak mrtav i da bi trebala tražiti policijsku zaštitu.

Brzo je shvatila da je tekst o mafiji na kojem su ona i Kuciak radili možda značajan u istrazi ubistva. Odmah je otišla u svoju kancelariju da napiše priču za koju su ona i Kuciak, sa kolegama iz Italije, prikupljali informacije. "Shvatili smo da zbog svih sigurnosnih razloga moramo što prije objaviti", rekla je Holcova.

Policija joj je predložila da se skloni, uz njihovu zaštitu, ali Holcova je inzistirala da završi posao. Nije mogla da spava i radila je non-stop. OCCRP je priču objavio 28. februara, samo tri dana nakon što su pronađena tijela Kuciaka i Kusnirove.

"Objavljena je nedovršena. Puno više kao stav nego kao gotova priča", rekla je. Nisu uspjeli završiti izvještavanje prije nego što su se desila ubistva.

Tek kad je priča objavljena, policija je premjestila Holcovu i njenu obitelj na sigurno.

Suradnja Holcove i Kuciaka odvijala se preko OCCRP-a, neprofitne globalne mreže istraživačkih novinara i centara koja istražuje poreske rajeve, pranje novca, trgovinu drogom i druge oblike kriminala. U okviru mreže, istraživački novinari izvještavaju o pričama iz perspektive svojih zemalja, ili zajedno rade na međunarodnim projektima.

Holcova i Kuciak su prvi put zajedno radili 2013. godine, na priči o slovačkim radnicima u Švedskoj. OCCRP je objavio dvije posmrtne priče sa Kuciakovim potpisom, o slovačkim vezama 'Ndranghete, jedne od najmoćnijih italijanskih grupa organizovanog kriminala.

Holcova i Kuciak započeli su pratiti 'Ndranghetu dok su radili na priči o Mariji Troskovoj, bivšoj takmičarki Miss Universe koja je postala asistentica tadašnjeg premijera Roberta Fica. Novinari su otkrili da je Troskova ranije bila u poslu s Talijanom koji živi u Slovačkoj, a koga je policija sumnjičila da ima veze sa ‘Ndranghetom.

Kriminalna grupa smatra se odgovornom za ubojstva biznismena i tužitelja, a procjena Europola iz 2013. utvrdila je da je umiješana u trgovinu drogom i oružjem, korupciju, zastrašivanje i iznudu.

Fico i Troskova negirali su bilo kakvu povezanost s mafijom.

Kuciakovo zanimanje za istraživačko novinarstvo i otkrivanje korupcije počelo je rano u njegovoj karijeri. Novinar Arpad Soltesz upoznao ga je u listu Hospodarske Noviny, koji je Kuciaku bio prvo novinarsko radno mjesto.

"Imao je nevjerovatnu sposobnost pamćenja podataka u velikim setovima", rekao je Soltesz. "Negdje je nešto vidio, a nekoliko sedmica kasnije vidio je nešto sasvim drugo u različitom skupu podataka i bio je u stanju da to poveže. To nije sposobnost koju svi imaju."

Soltesz isprva nije vjerovao da je Kuciak mrtav. "To je bio šok", kaže on. "Zvučalo je kao loša šala."

Aktuality - jedan od najčitanijih portala u Slovačkoj – pridružio je Kuciaka svom istraživačkom timu 2015. godine. Nakon njegove smrti, formirali su neformalnu grupu - „Svi za Jana“, koju su činile i druge slovačke medijske organizacije.

Grupu je pokrenuo prkos: Da dovrši nezavršen posao koji je Kuciak ostavio za sobom i pokaže da će istina preživjeti.

"Novinari u Slovačkoj upravo su svima pokazali da ako ubijete jednog od nas, dobit ćete još 50 - i to vrlo ljutih - novinara", rekao je Soltesz. "Tako smo naučili da sarađujemo. I novinari su napravili dobar posao prateći sve što je vezano za ubistvo i iznoseći informacije u javnost."

Branislav Skripek, slovački predstavnik u Evropskom parlamentu (EP), tokom debate o zaštiti istraživačkih novinara u EP u Strazburu posle ubistva Jana Kuciaka; 14. mart 2018.

Zahtjev za akcijom

U početku, Kuciakove kolege i javnost nisu imali mnogo povjerenja da će se ubice suočiti sa pravdom.

Šest mjeseci nakon ubistva sve je izgledalo tako loše da je Holcova objavila komentar sa naslovom: „Zašto mislim da Janovo ubistvo nikada neće biti istraženo“. Tvrdila je da je policija napravila značajne greške tokom istrage, uključujući to što nije sačuvala ključne dokaze.

"Slovačke vlasti ne čine dovoljno da istraže ubistvo mog prijatelja i kolege", napisala je. "Ako novinari moraju odraditi posao policije da bi otkrili istinu, mi ćemo to i uraditi."

Bijes javnosti je rastao zbog načina na koji je policija postupala u slučaju i optužbama o korupciji koje su otkrivali mediji u cijeloj zemlji. Deseci hiljada ljudi sedmicama su marširali gradovima širom Slovačke uzvikujući „Dosta je Fica“.

U to vrijeme Fico je bio lider ljevičarske populističke stranke SMER i proveo je 10 godina na poziciji premijera u dva odvojena mandata. Tokom konferencija za novinare, ponekad je napadao novinare ili im držao predavanja.

Protesti i ubistva pokrenuli su niz ostavki, počevši od ministra kulture Mareka Madarica, koji je odstupio 28. februara 2018. rekavši: "Ne mogu kao ministar kulture da podnesem da je novinar ubijen za vrijeme mog mandata."

Slijedili su Ficova asistentica Troskova i sekretar Vijeća državne sigurnosti Viliam Jasan, oboje imenovani u Kucijakovim posthumno objavljenim pričama. Oni su odstupili u iščekivanju ishoda istrage, navodeći u saopštenju da je "kombiniranje naših imena sa ovim [ubistvom] od strane nekih političara ili medija apsolutno prelaženje granice".

Ne propustite: Demonstracije u Slovačkoj, ministar unutrašnjih poslova podneo ostavku

Sam Fico odstupio je 15. marta. Njegov zamjenik Robert Kalinak, koji je bio i ministar unutrašnjih poslova, podnio je ostavku tri dana ranije. Kalinakova zamjena ubrzo je također odstupila, kao i predsjednik policije Tibor Gaspar. Kalinak i Gaspar ranije su kritikovani da nisu agresivno radili na suzbijanju korupcije.

U samo nekoliko mjeseci nakon ubistava i izvještaja OCCRP-a, velike promjene uzdrmale su politički establišment Slovačke.

Holcova kaže da je reakcija javnosti na njihovo izvještavanje igrala suštinsku ulogu. "Politički krajolik u Slovačkoj se dosta promijenio. Tu je nova predsjednica. Postoje nove regionalne vlade. Tu je novi premijer", rekla je ona.

Ostavke su brzo dovele do toga da funkcioneri preuzmu odgovornost, ali pravda za Kuciakove ubice tek je trebala doći.

Slovački biznismen Marian Kocner u sudnici tokom preliminarnog pretresa, uz ostalih troje optuženih, povodom optužbi da je naredio i sproveo ubistvo istraživačkog novinara Jana Kuciaka i njegove verenice Martine Kusnirove u Pezioku u Slovačkoj

70.000 eura za najam ubice

Rano 13. januara 2020. više od 100 novinara ulazilo je u Specijalni krivični sud u Pezinoku, sjeverno od Bratislave. Počinjalo je suđenje za ubistvo Kuciaka i Kusnirove, gotovo dvije godine nakon njihove smrti.

Četvorica optuženih ušla su u sudnicu, okružena teško naoružanim i maskiranim policajcima. Među njima je bio i Kocner. Nosio je odijelo i činilo se umornim, ozbiljnim. Čuvao ga je stražar i imao je lisice na rukama.

Prisutni su bili i Alena Zsuzsova, Kocnerova dugogodišnja saradnica, i dva rođaka - bivši policajac Tomasz Szabo i bivši vojnik Miroslav Marcek - koji su optuženi za izvršenje ubistva.

Njih troje uhapšeno je u septembru 2018. Tada je Kocner već bio u pritvoru pod optužbom za krivotvorenje, sumnjive transfere imovine i porezne prevare, upravo teme zbog kojih je prijetio Kuciaku kada je ovaj izvještavao o njima 2017. godine.

Tužitelji nisu optužili Kocnera da je naredio Kuciakovo ubistvo do marta 2019. Osumnjičeni su formalno optuženi u oktobru iste godine. Marcek se izjasnio krivim, a Kocner, Zsuzsova i Szabo negirali su optužbe.

Mariana Kocnera, optuženog za organizovanje ubistva istraživačkog novinara Jana Kuciaka i njegove verenice Martine Kusnirove – koji su ustreljeni u zajedničkom domu 21. februara 2018. i Miroslava Marceka i Tomasa Szaba, optužene da su počinili ubistvo iz sudnice ispraćaju naoružani policajci tokom suđenja u Peznioku u Slovačkoj; 19. Decembar 2019.

Peti saučesnik, Zoltan Andrusko, ranije je priznao umiješanost i sada je bio ključni svjedok saradnik.

Na sudu je Andrusko nosio fantomku kako bi sakrio lice. Svedočio je da su Kocner i Zsuzsova naredili Kuciakovo ubistvo, ali da su također planirali ubiti jednog antikorupcijskog odvjetnika i jednog tužitelja.

Svedočenja na suđenju, kao i OCCRP-ovo izvještavanje o istrazi ubistva, otkrili su detaljan prikaz događaja.

Prvog dana suđenja, Marcek je rekao da je on bio taj koji je povukao okidač.

"Želim se izviniti onima koji su pogođeni zbog štete koju smo nanijeli", citirao je Aktuality Marceka. "Gledajući ih na televiziji - gledajući njihovu bol – to me je prisililo da progovorim."

Drugi ključni svjedok bio je Peter Toth, jedan od Kocnerovih bivših saradnika. Toth, nekadašnji obaveštajni agent i novinar, rekao je da sumnjao da je Kocner odgovoran. Tako je u oktobru 2018. policiji dostavio neke njegove stvari, uključujući Kocnerov pametni telefon.

Ne propustite: Nezavisna istraga ubistva novinara, istraživača krađe iz fondova EU

Tijekom gotovo devet sati svjedočenja, Toth je opisao kako je Kocner želio napraviti bazu podataka na osnovu nadzora nad novinarima. Toth je trebao rukovoditi nadzorom i sastavio je listu od 28 imena. Na spisku se nalazio i Kuciak, o kojem je Kocner govorio "sa mržnjom u glasu", svjedočio je Toth.

Tužitelji su rekli da je Zsuzsova ponudila Andrusku 50.000 eura i opraštanje 20.000 eura duga za ubojstvo Kuciaka, u ime Kocnera. On je prihvatio i obratio se svom prijatelju Szabi, koji je regrutovao Marceka.

Istražitelji su utvrdili da su Szabo i Marcek posjećivali Velku Macu nekoliko puta u sedmicama prije ubistva 21. februara, izviđajući to područje. Kuciak i Kusnirova, koji su se trebali vjenčati tog maja, kupili su kuću u selu i planirali su je obnoviti, izvijestio je OCCRP.

U decembru 2019. Andrusko je osuđen na 15 godina zatvora zbog posredovanja u ubistvu. Marcek je 6. aprila 2020. godine osuđen na 23 godine.

Dopremanje dokaza u sudnicu u slovačkom Peznioku gde je održano suđenje za ubistvo istraživačkog novinara Jana Kuciaka i njegove verenice Martine Kusnirove;19. decembar 2019.

Kocner je već osuđen u posebnom slučaju, zbog financijske prevare radi koje je uhapšen 2018. godine. Sud ga je u februaru ove godine osudio na 19 godina zatvora.

Pored toga, Ministartvo finansija SAD je u decembru 2019. sankcioniralo Kocnera u skladu sa Globalnim Magnitsky zakonom, koji kažnjava kršitelje ljudskih prava zamrzavanjem imovine i blokirajući im ulazak i poslovanje u SAD.

Dok Kocner i ostali čekaju presudu u slučaju Kuciak, novinari koriste Kocnerovu biblioteku da bi istraživali kako je godinama ostao nedodirljiv.

Taj je napor otkrio neke od najvećih priča o korupciji u slovačkoj istoriji.

Kocnerova biblioteka

Prigušeni glasovi mogu se čuti dok čovjek namješta skrivenu kameru. Dobroslav Trnka, bivši generalni tužilac koji je imao visoki položaj u slovačkom tužilaštvu, vidi se na kameri, zajedno s Kocnerom koji namješta taj kadar.

Dan nakon što je OCCRP objavio video u oktobru 2019, Trnka je suspendovan. Ali to je bio tek početak.

Pojavili su se i drugi audio i video snimci, na kojima se vidi kako Trnka izvan pravosuđa razgovara o povjerljivim stvarima. U konačnici, stari snimak tajne službe koji je Kocner navodno dao Trnki na čuvanje, doveo je do toga da bivšeg tužitelja optuže za zloupotrebu položaja.

Na audio zapisu se čuje kako Kocner psuje Trnku jer je navodno pokušavao iskoristiti stari snimak za ucjenjivanje jednog Kocnerovog prijatelja.

Snimci su dio policijskog dosijea o Kocneru koji je obuhvatio preko 6.000 tekstualnih poruka i 38 sati audio i video materijala. Istražitelji su objavili dio materijala, uključujući više od 6.000 poruka. U oktobru 2019. audio snimci su procurili do slovačkih medija.

Ne propustite: EU: Napadi na novinare i medije su napadi na demokratiju

Zapisi sada čine ono što je OCCRP nazvao Kocnerova biblioteka - elektronska arhiva s dovoljno digitalnih podataka da bi se moglo napuniti više od 900 prosječnih pametnih telefona. Podaci su pohranjeni na serveru na tajnoj lokaciji izvan Slovačke, i dostupni su samo odabranoj grupi novinara.

Oslanjajući se na te dokumente, OCCRP i češki Centar za istraživačko novinarstvo objavili su izvještaje o tome kako je Kocner osiguravao utjecaj prijetnjama, podmićivanjem i ucjenama javnih službenika, uključujući suce. Jedan od načina na koji je to činio bilo je audio i video snimanje njihovih sastanaka.

Jedna od najvećih posljedica dogodila se u martu 2020: hapšenje 13 sudija optuženih za korupciju i opstrukciju pravde; svi su, navodno, bili dio Kocnerove mreže.

"Policija je već istraživala suce jer su našli mnogo razgovora na Kocnerovom telefonu", rekla je Holcova. "Ali i mi smo objavljivali i to je stvorilo javni interes i javni pritisak, pa su policija i tužitelji morali poduzeti akciju."

Shapiro iz Dart centra kaže da je izvještavanje prikazalo važnu ulogu medija.

Sef u kome se čuvaju neki od dokumenata Kocnerove biblioteke. Izabranoj grupi novinara ti materijali su dostupni u svrhe istraživačkog rada (OCCRP)

Iako je „nečuveno“ to što su novinari morali istraživati ubistvo svog kolege, „to također pokazuje da nekažnjavanje oligarha i korumpiranih aktera nije totalno“, rekao je Shapiro. "To pokazuje da je one koji zloupotrebljavaju moć lakše srušiti nego što misle."

Jedna od medijskih organizacija koja je uključena u izvještavanje na osnovu Kocnerove biblioteke je slovački Istraživački centar Jan Kuciak.

Soltesz je pomogao osnovati centar nakon što je vidio rezultate kolektiva „Svi za Jana“. "Shvatio sam potencijal u suradnji", rekao je Soltesz, napominjući da je Kuciak bio jedan od prvih novinara koje je poznavao da je sarađivao sa kolegama u inostranstvu.

Centar je mali i ne objavljuje redovno, a fokusiran je na međunarodnu saradnju o organizovanom kriminalu i pranju novca.

Prije Kuciakovog ubistva, okruženje u Slovačkoj za novinare bilo je neprijateljsko, kako od strane političara, tako i javnosti, koji su izgubili povjerenje u medije, kaže Soltesz.

"Jedan od nas je ubijen, a mi smo dobili nazad dio izgubljenog povjerenja", rekao je. "Znači, naši novinari su ponovo postali čuvari demokratije."

*******************

Tekst je plod istraživanja Dina Jahića, novinara bosanskog servisa Glasa Amerike, povodom Svetskog dana slobode medija. Verziju na engleskom pročitajte klikom na A Win Against Impunity. #afreepressmatters