Vlasnik kuće pucao je u automobil jednog para koji je greškom skrenuo na njegovo imanje dok su isporučivali namirnice poručene preko aplikacije „Instacart“. Drugi muškarac je optužen da je ubio i raskomadao dostavljača kompanije „Uber Eats“, koji je donio hranu u njegovu kuću. Žena je kidnapovana i seksualno zlostavljana dok je u hotel dostavljala hranu poručenu preko aplikacije „DoorDash“.
Kompanije za prevoz i dostavu hrane kažu da su takve nasilne epizode izuzetno rijetke među milionima putovanja koja se dešavaju svake sedmice, ukazujući na brojne sigurnosne mjere koje su preduzeli tokom godina.
Ali tri napada, koja su se dogodila u roku od nekoliko dana prošlog mjeseca na Floridi, izazvala su nove talase straha među vozačima i dostavljačima, koji kažu da su sigurnosne politike kompanija i dalje više usmjerene prema kupcima nego prema radnicima.
Vinifred Kinanda, koja ponekad vozi za „Instacart“ na području San Franciska, rekla je da se nikada nije osjećala nesigurno prilikom isporuka namirnica dok nije čula za par na Floridi. Tog dana je dobila narudžbu i stalno je provjeravala da li ima pravu adresu, dodajući da se osjećala posebno ranjivom kao osoba koja nije bijele puti.
“Uplašilo me je to”, kaže Kinanda, imigrantica iz Kenije koja takođe vozi za „Uber“ i „Lyft“ kako bi dopunila prihode koje ima kao starateljica za stare osobe: “Na kraju dana, biti crn je zaista teško. Ljudi nas vide i misle da radimo nešto pogrešno.”
Ne propustite: Potraga za muškarcem iz Teksasa koji je ubio petoro komšijaAnketa istraživačkog centra Pju iz 2021. godine pokazala je da je 16% ljudi u SAD zarađivalo novac preko poslova na internet platformama. Prema anketi, 35% njih se osjećalo nesigurno dok su obavljali te poslove, uključujući 19% onih koji su rekli da su iskusili seksualne napade.
Prevoz putnika i dostava hrane su među najsmrtonosnijim zanimanjima u SAD, pokazuju podaci o smrtnim slučajevima i povredama na radu iz Biroa za statistiku rada. U to su uključujeni dostavljači za kompanije kao što su „Instacart“ i „DoorDash“ u kategoriji „vozač/prodaja“, te „Uber“ i „Lyft“ u kategoriji "taksi". Iako su saobraćajne nesreće uzrok većine smrtnih slučajeva i povreda, podaci takođe ukazuju da su vozači u većoj opasnosti od napada nego osobe koje se bave drugačijim poslovima.
Iz aktivističke grupe „Alijansa honorarnih radnika“ saopštili su da je broj smrtnih slučajeva i povreda na poslu među radnicima na honorarnim poslovima gotovo sigurno veći jer kompanije nisu dužne prijaviti takve incidente vladinim agencijama za radnike koji nisu direktni zaposlenici. Iz te organizacije takođe navode da neki drugi izvori, poput policijskih izveštaja, možda neće navesti da je određeni vozač radio u trenutku kada je ubijen.
Organizacija „Honorarni radnici u usponu“ navela je u izvještaju objavljenom u ponedjeljak da je njihovo istraživanje pokazalo da su 80 radnika čiji se poslovi baziraju na aplikacijama bili žrtve ubistava između 2017. i 2022. godine, u vrijeme dok su obavljali poslove. Uglavnom je riječ o vozačima, ali je najmanje 20 radnika dostave takođe ubijeno. Izvještaj je zasnovan na medijskom izvještavanju, sudskim zapisima i policijskim izvještajima.
Mnogo teže je govoriti o broju prijetnji sa kojima se radnici često susreću, ali to rijetko završava na naslovnim stranicama, u šta spadaju pljačke, krađe automobila i uznemiravanja. Takođe, sve kompanije ne objavljuju takve informacije.
Roberto Moreno (48) je početkom godine prestao da radi kao vozač i kao dostavljač hrane u okrugu San Diego iz sigurnosnih razloga.
Moreno kaže da se pridružio Vacap grupi sa drugim Latino vozačima kako bi se međusobno podržavali dok su poslu, od pomaganja jedni drugima s probušenim gumama do aktiviranja geolokacije tokom smjena radi sigurnosti.
"Moramo paziti na sebe jer kompanije to ne rade", navodi Moreno, koji je radio za niz kompanija.
Dostavljač hrane na ulicama Menhetna u Njujorku, 28. aprila 2023. godine.
Vozači se takođe žale da ne mogu biti sigurni ko ulazi u njihove automobile jer putnici lako mogu da koriste lažna imena, nadimke ili poručuju vožnje za druge osobe.
Kompanije od vozača traže da se fotografišu, provjeravaju ih i prikupljaju njihove lične podatke, kaže Moreno, koji pripada jednom od sindikata vozača, dodajući: „Ali ne znamo ništa o putnicima ili ljudima kojima dostavljamo.”
Kao odgovor na te zabrinutosti, iz kompanije „Uber“ su naveli da su prošle jeseni započeli reviziju korisničkih naloga putnika, te da gase one sa očigledno lažnim imenima. Kompanija takođe ima dodatni sloj verifikacije za korisnike koji koriste anonimne oblike plaćanja kao što su pripejd kartice.
„Čuli smo jasno i glasno od vozača da žele više informacija o tome koga će pokupiti“, naveli su iz kompanije „Uber“ u saopštenju.
Kritičari takođe kažu da su honorarni radnici ranjiviji jer kao radnici po ugovoru često nemaju pravo na beneficije poput zdravstvenog osiguranja. „DoorDash“ i „Instacart“ obezbeđuju besplatno automatsko osiguranje za povrede ili smrt na poslu, dok „Uber“ i „Lyft“ vozačima nude polise osiguranja za nezgode.
Mnoge od kompanija dodavale su sigurnosne funkcije svojim aplikacijama tokom godina, uključujući mogućnost tihog povezivanja sa hitnim službama ili privatnim obezbjeđenjem, te funkcije za dijeljenje lokacije, koje omogućavaju prijateljima ili porodici da prate vožnje. Takođe, neke od njih automatski provjeravaju radnike ako dostave traju duže od očekivanog.
Ne propustite: Porodica iz Konektikata izgubila sina, a posle 10 godina i unuku u oružanom nasiljuOni koji se bore za prava honorarnih radnika kažu da žele konkretnije promjene, tvrdeći da nestalna plata i strah od deaktivacije sa platforme dovode do toga da radnici prihvataju rizičnije poslove ili nastavljaju da prevoze ratoborne putnike.
Kinanda kaže da se osjeća sigurnije da vrši dostave nego da prevozi ljude. Rekla je da cijeni politiku kompanije „Uber“ koja joj omogućava da bez kazne otkaže putovanja iz sigurnosnih razloga, ali je nestabilna plata ponekad prisiljava da radi po noći, što pokušava izbjeći zbog pijanih putnika.
Drugi kažu da im je draži prevoz putnika, jer dostava podrazumijeva veći broj svakodnevnih smetnji i opasnosti.
Sidik Alšuja (29) kaže da je prestao sa dostavljanjem hrane prije tri godine i da se drži prevoza putnika.
Prema njegovim riječima, dostavljače često šalju u kvartove koje ne poznaju, pa dobijaju sumnjive poglede dok pokušavaju da pronađu prava vrata: "Ljudi ne znaju zašto ste tamo“.
Jednom ga je pas pokušao ugristi kada je otvorio kapiju. Drugi put je morao da dostavi picu tokom protesta u Oklandu. Pozvao je poručioce i pitao ih da li se mogu naći kod njegovog auta, ali su oni odbili da napuste svoju zgradu. Ostavio je picu na ulaznim vratima zgrade i obavijestio kupce, koji su prijavili da nisu primili narudžbu. Cijena hrane je odbijena od njegove zarade.
“Vozač je uvijek taj koji preuzima krivicu i gubi”, kaže Alšuja.