Troškove ne plaćaju zagadjivači, već vlada i stanovništvo Srbije, a zagadjenje se ne zaustavlja na državnoj granici, ukazuje izvještaj, uz poziv srpskim vlastima i EU da se ozbiljnije bave ovim problemom.
Vrtoglava svota od 4 milijarde eura je cijena koju Srbija svake godine plaća zbog činjenice da njene termoelektrane, proizvodeći električnu energiju, proizvode zagadjenje koje direktno pogadja ne samo džep stanovništva već i njihovo zdravlje i živote. Tvrdi to danas objavljen izvještaj organizacije koja promoviše takvu zaštitu životne sredine koja će značiti i zdravu budućnost. Zamjenica direktora HEAL organizacije, En Stofer:
"Naš izvještaj ukazuje da Srbija ima visok račun za zdravstevnu zaštitu zbog svojih elektrana na ugalj. Svake godine, ta svota ide do 4 milijarde eura, što je gotovo pola troškova te vrste kakve termo-elektrane u regionu. U svome istraživanju smo analizirali troškove preranih umiranja, zdravstvenih troškova ali i troškova u produktivnosti, jer oboljeli moraju odsustvovati sa posla. Sve ovo je zbog velikog zagadjenja kakvo je rezultat rada elektrana na ugalj i
koje ima svoj uticaj na zdravlje stanovništva, a troškove ne plaćaju proizvodjači energije, već vlada."
Znači li to, laički gledano, da kada bi se energija proizvodila na drugačiji, zdraviji način, da bi se uštedjelo 4 mililijarde eura?
" Mi u našoj organizaciji smo uvjereni da ugalj nije energija budućnosti, posebno zdrave energetske budućnosti koja podrazumjeva isključivanje uglja iz proizvodnje. Riječ je o zdravoj energetskoj budućnosti za cijelu Evropu , gdje nema mjesta za ugalj. Ovo je takodje poziv onima koji odlučuju u Srbiji da okončaju ovakav način proizvodnje energije".
Medjutim, za takvo nešto su potrebna ozbiljna ulaganja. Teško da se od zemlje u tranziciji može očekivati da će biti u stanju da sama odgovori na ovaj problem. Tu je prostor za konkretnu akciju Brisela, jer zagadjenje proizvedeno u Srbiji je i zagadjenje evropskog vazduha.
"Mislim da je ovo nešto gdje treba da se uključi i evropska strana. Zagadjenje, zagadjenje vazduha se ne zaustavlja na granici Srbije ili regiona, ono odlazi i utiče i na zdravlje ljudi ostatka Evrope, tako da EU mora hitno da nadje sredstva za ulaganje u Srbiju za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, štednju energije, za razvijanje takvih vrsta tehnologije koje će ponuditi čišću i zdraviju budućnost", ističe Stofer.
Glas Amerike: Srbija je otvorila prva poglavlja poregovora o prijemu u EU. Da li vjerujete da će u jednom trenutku tokom tih pregovora i usalgašavanja Srbije sa evropskim pravilima i standardima, Evropljani doći do ovog pitanja?
"Svakako moraju, jer zaštita životne sredine je jedno od ključnih poglavlja pregovora Srbije o evropskom članstvu. Iz našeg istraživanja znamo da još uvijek ima dosta toga što treba da se uradi po pitanju kontrole zagadjenja, jer ljudi u Srbiji još uvijek dišu zrak koji je štetan za njihovo zdravlje i dosta je načina da EU učini nešto tokom procesa pregovaranja kako bi bili sigurno da je zaštita životne sredine na pravi način primjenjena na terenu", rekla je Stofer.