Prije nego što je izabran za predsjednika, Donald Tramp je oštro kritikovao učešće Amerike u ratovima u inostranstvu, ističući da je bolje da se taj novac troši kod kuće, nego traći u drugim zemljama. Međutim, Tramp se tokom prve godine mandata suočio sa poteškoćama u sprovođenju svoje politike “Amerika na prvom mestu”.
“Ako budem izabran za predsjednika, doba izgradnje nacija će biti veoma brzo i odlučno okončano”.
Kao predsjednički kandidat, Donald Tramp je obećavao radikalno drugačiji pristup stranim intervencijama.
"Potrošili smo šest hiljada milijardi dolara na Bliski istok. Mogli smo dva puta da obnovima našu zemlju”.
Tramp je godinama kritikovao američke ratove, tvrdeći da je riječ o traćenju života i novca. Međutim, postavlja se pitanje kakav mu je bio pristup tim sukobima tokom prve godine mandata. Kratak odgovor je da nije bilo velikih promjena. Tramp je u stvari pokazao da je daleko od toga da se opire upotrebi američke sile u inostranstvu.
Od kada je preuzeo položaj, američko vojno pristustvo na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi se utrostručilo, a Sjedinjene Države izvode i više bombaških napada. U Iraku i Siriji, ove godine je ispušteno 30 odsto više bombi, u Avganistanu tri puta više nego prošle godine. Povećao se i broj napada bespilotnim letjelicama u drugim područjima, među kojima su Pakistan, Jemen, Somalija i uskoro možda Niger.
"Vazdušni udari u Jemenu su se utrostručili, a u Somaliji udvostručili u odnosu na prošlu godinu. Do porasta je došlo uglavnom zato što su djelovi tih zemalja proglašeni područjima aktivnog neprijateljstva, što u suštini znači da Sjedinjene Države mogu da izvode napade uz manja ograničenja”, kaže Džesila Purkis iz Biroa za israživačko novinarstvo.
Trampovu spoljnu politiku je zbog svega toga teško posmatrati kao manje intervencionističku od prethodnih. Kristofer Prebl, iz Instituta Kejto, smatra da je čak i malo agresivnija.
“Uglavnom je nastavio sa onim što je naslijedio, uz povećanu upotrebu sile. Na primjer, proširio je rat u Avganistanu, iako mu se prethodnih godina snažno protivio”.
Tramp nije jedini predsjednik koji se suočavao sa poteškoćama u isunjavanju predizbornih obećanja u spoljnoj politici. Barak Obama je na primjer obećao da će povući vojnike iz Iraka, što je i uradio, prije nego što ih je poslao da se bore protiv Islamske države. To je samo podsjetnik da predsjednički kandidati daju mnogo obećanja kada je riječ o spoljnoj politici, ali da ne mogu uvijek i da ih ispune.