Ne tako davno, posjetioci su razgledavali građevine Bahmuta s kraja 19. vijeka, uživali u šetnjama parkom uz jezero i veselili se uz pjenušava vina proizvedena u istorijskim podzemnim pećinama. U to vrijeme, ovaj grad u istočnoj Ukrajini bio je popularno turističko odredište.
Ali to više nije slučaj. Najduža bitka od početka ruske invazije pretvorila je grad rudnika soli i gipsa u grad duhova. Uprkos bombardovanju, granatiranju i šestomjesečnim pokušajima dovođenja Bahmuta u okruženje, ruske snage ga nisu uspjele osvojiti.
Ipak, njihova „taktika spržene zemlje“ onemogućila je civilima da imaju bilo kakav privid života.
Jedna od rijetkih preostalih stanovnica hoda razrušenim ulicama Bahmuta, 17. decembra 2022.
“To je sada pakao na zemlji; Ne mogu pronaći dovoljno riječi da to opišem”, kaže ukrajinski vojnik Petro Vološčenko (44), koji je na ratištu poznat pod imenom „Stone“ (Kamen). Njegov ton je povišen, a glas pun emocija i ogorčenosti.
Vološčenko, porijeklom iz Kijeva, stigao je na to područje u avgustu 2022. kada je ruski napad počeo i od tada je tamo proslavio rođendan, Božić i Novu godinu. On je direktan svjedok toga kako je grad na oko 100 kilometara od granice s Rusijom postepeno postajao pustoš prepuna ruševina.
Prema Vološčenkovim riječima, većina kuća je uništena, bez krovova, plafona, prozora i vrata, što ih čini nepogodnim za stanovanje.
Od prijeratnih 80.000 stanovnika, u Bahmutu je ostalo tek nekoliko hiljada ljudi. Oni rijetko vide svjetlost dana jer većinu vremena provode u podrumima, skrivajući se od žestokih borbi oko i iznad njih. Grad neprestano podrhtava od prigušenog zvuka eksplozija, minobacačkih udara i neprestanog djelovanja artiljerije. Svaka lokacija može da bude potencijalna meta.
Predgrađe Bahmuta nakon ruskih artiljerijskih napada, 27. decembra 2022.
Bahmut se nalazi u pokrajini Donjeck, jednoj od četiri koje je Rusija nezakonito anektirala prošle jeseni - ali Moskva kontroliše samo oko pola te teritorije.
Da bi zauzele ostatak, ruske snage moraju proći kroz Bahmut, kao jedinu tačku pristupa većim gradovima pod kontrolom Ukrajine otkako su ukrajinske trupe u septembru zauzele Izum u pokrajini Harkov, navodi Mikola Bjeliskov, istraživač Ukrajinskog nacionalnog instituta za strateške studije.
"Bez zauzimanja ovih gradova, ruska vojska neće moći ostvariti politički zadatak koji je dobila", kaže Bjeliskov.
Neprekidne bitke i veliki gubici
Pogoršanje situacije u Bahmutu počelo je tokom ljeta 2022. nakon što je Rusija zauzela posljednji veći grad u susjednoj pokrajini Luhansk. Uslijedilo je prebacivanje ljudstva i opreme na područje Bahmuta, s ciljem preuzimanja kontrole, a Ukrajina je učinila isto to kako bi osnažila odbranu. Rusija je grad posmatrala kao odskočnu daska prema zauzimanju preostale teritorije koji Ukrajinci drže u Donjecku.
Dvije strane ukopale su se u rovove na obodima grada i sukob se pretvorio u iscrpljujući obračun. Istovremeno, Ukrajina je na sjeveru i jugu zemlje kontraofanzivama uspjela povratiti značajan dio teritorije, dok su ruski vazdušni napadi širom zemlje ciljali elektrane i drugu važnu infrastrukturu.
Ne propustite: Ruske snage tvrde da napreduju na istoku, Zelenski upozorava na "veliku osvetu" RusijeMjeseci ratovanja iscrpili su obje vojske. Rusija je na jesen promijenila taktiku i poslala pješadiju – do tada je ukrajinske linije uglavnom napadala artiljerijom, objašnjava Vološčenko.
Bjeliskov kaže da najslabije trenirani ruski vojnici napadaju prvi kako bi natjerali Ukrajince da otvore vatru i razotkriju snage i slabosti svoje odbrane. Dodaje da bolje obučene jedinice ili plaćenici iz Vagner grupe, privatne ruske vojne kompanije koja je poznata po svojoj brutalnosti, čine pozadinu ruskih snaga.
Prema njegovim riječima, Ukrajina nedostatak teške opreme nadoknađuje ljudima koji su spremni izdržati do posljednjeg trenutka: „Lako naoružani, bez dovoljne podrške artiljerije, koja ne može uvijek biti obezbijeđena, oni drže pozicije i odbijaju napade što je duže moguće“.
Ne propustite: Šta se zna o Vagner grupi i regrutaciji u SrbijiVjeruje se da je ova bitka rezultirala užasnim gubicima i za Ukrajinu i za Rusiju. Nijedna strana ne govori o tome koliko je vojnika izgubila.
"Ljudstvo je manje ruski problem, a na neki način više ukrajinski problem, ne samo zato što je gubitak ljudi bolan, nego su to često najbolje ukrajinske trupe", kaže Lorens Fridman, profesor studija o ratu na Kraljevskom koledžu u Londonu.
Institut za proučavanje rata nedavno je objavio da je više od 4.100 članova Vagner grupe poginulo, a više od 10.000 ranjeno na području Bahmuta. Od toga, najmanje 1.000 vojnika je poginulo samo u periodu krajem novembra i početkom decembra. Te cifre je nemoguće nezavisno provjeriti.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je u nedavnom obraćanju opisao situaciju u Bahmutu kao veoma tešku: „To su stalni ruski napadi. Konstantni pokušaji proboja naše odbrane“.
Važnost Bahmuta za nastavak rata
Poput Mariupolja - lučkog grada u istoj pokrajini kojeg je Rusija zauzela nakon 82 dana opsade koja se na kraju svela na ogromnu čeličanu gdje su se odlučni ukrajinski borci držali zajedno s civilima - Bahmut je preuzeo gotovo mitsku važnost za svoje branitelje.
"Bahmut je već postao simbol ukrajinske nepobjedivosti", kaže Vološčenko. “Bahmut je srce Ukrajine i budući mir gradova koji više nisu pod okupacijom zavisi od ritma kojim ono kuca.”
Ukrajinski vojnici odmaraju nedaleko od prvih linija fronta u Bahmutu, 17. decembra 2022.
Za sada, Bahmut je pod kontrolom ukrajinske vojske, doduše više kao utvrda nego kao mjesto koje bi ljudi posjećivali, radili ili se zabavljali u njemu. U januaru su Rusi zauzeli grad Soledar, udaljen manje od 20 kilometara, te postepeno stežu obruč oko Bahmuta, ali vojni analitičari kažu da je njihovo napredovanje veoma sporo.
“To su stope napredovanja koje nam ne dopuštaju da govorimo o ozbiljnim ofanzivnim akcijama. To je sporo potiskivanje po vrlo visokoj cijeni", navodi Bjeliskov.
Duž prvih borbenih linija na ukrajinskoj strani, jedinice hitne medicinske pomoći konstantno pružaju pomoć žrtvama. Od 50 do 170 ranjenih ukrajinskih vojnika dnevno prođe kroz samo jednu od nekoliko stabilizacijskih tačaka duž linije fronta u Donjecku, kaže Tetjana Ivančenko, koja u istočnoj Ukrajini volontira otkako je 2014. godine počeo separatistički sukob uz podršku Rusije.
Oštećenja na kućama u Bahmutu, 12. januar 2023.
Nakon neuspjeha u Harkovu na sjeveroistoku i Hersonu na jugu, Kremlj je gladan bilo kakvog uspjeha, čak i ako se radi samo o zauzimanju grada ili dva koji su pretvoreni u ruševine.
Profesor Fridman sa Kraljevskog koledža u Londonu kaže da bi gubitak Bahmuta bio udarac za Ukrajinu i da bi omogućio taktičku prednost ruskim snagama, ali se ne bi pokazao odlučujućim za ishod rata. On navodi kako bi za Rusiju imalo veću vrijednost da je mogla zauzeti naseljeni i netaknuti Bahmut na početku rata, ali sada bi zauzimanje njenim snagama jedino dalo opcije za preuzimanje većeg dijela Donjecka.
Ukrajinski vojnik poznat pod imenom Deseti (Desiaty) ima 22 godine, a vojsci se pridružio na dan kada je Rusija pokrenula invaziju. Nakon mjeseci koje je proveo braneći područje Bahmuta, pri čemu je izgubio brojne saborce, kaže da se ne kaje.
“Ne radi se o poređenju cijene i gubitaka na obje strane. Radi se o tome da Ukrajinci umiru, ali umiru zbog određenog cilja”, govori ovaj vojnik koji pravo nije želio dati iz sigurnosnih razloga.
“Ukrajina nema izbor nego da brani svaki pedalj svoje teritorije. Zemlja se mora braniti, pogotovo sada, revnosno, čvrsto i očajnički. To je ono što će nam pomoći da u budućnosti oslobodimo okupirane teritorije”, kaže Deseti.