"Vešt diplomata" i "moralni bednik" - reakcije na smrt Henrija Kisindžera

Henri Kisindžer uslikan u vazdušnoj bazi Endrjuz blizu Vašingtona, 19. avgusta 1979. (foto: AP

Svetski lideri odaju počast preminulom bivšem američkom državnom sekretaru Henriju Kisindžeru, ali se istovremeno čuju i kritike na njegov račun. Jednog od najuticajnijih američkih diplomata hvale kao veštog zastupnika interesa SAD, dok ga istovremeno na društvenim mrežama zovu i ratnim zločincem koji je za sobom ostavio štetu širom sveta.

"Amerika je izgubila jedan od najpouzdanijih i najkarakterističnijih glasova u spoljnoj politici. Dugo sam se divio čoveku iz jevrejske porocice koji je pobegao od nacista još kao dete, a onda se protiv njih borio kao američki vojnik. Kada je posle izabran za šefa diplomatije, njegovo postavljenje na tu funkciju, kao izbeglice, govorilo je mnogo o njegovoj veličini, ali i veličini Amerike", kazao je bivši predsednik SAD Džodrž Buš mlađi.

Kisindžer je radio za dvojicu američkih predsednika - Ričarda Niksona i Džeralda Forda, i dominirao je u spoljnoj politici kada su se SAD povlačile iz Vijetnama i uspostavile odnose sa Kinom.

Kritika Kisindžera, koji je dobio Nobelovu nagradu za mir za učešće u pregovorima o obustavi vatre u Vijetnamu 1973, posebno je snažna na društvenim mrežama, gde su mnogi i slavili njegovu smrt.

Magazin Roling stoun je objavio priču sa naslovom: "Henri Kisindžer, ratni zločinac koga je volela vladajuća klasa, konačno mrtav".
Širom Južne Amerike, Kisindžera se sećaju kao čoveka koji je podupirao vojne diktature, tvrdeći da će to zaustaviti socijalizam u regionu.
Dokumenti su pokazali da su Kisindžer i Nikson podržavali državni udar kojim je 1973. svrgnut predsednik Čilea. U diktaturi Augusta Pinočea kršena su ljudska prava, ubijani politički protivnici, otkazivani izbori, cenzurisani mediji, uništavani sindikati i političke partije.
"Umro je čovek čija istorijska brilijantnost nikada nije mogla da sakrije njegovu moralnu bedu", napisao je na mreži X ambasador Čilea u SAD Huan Gabrijel Valdes.

Direktor nezavisnost Dokumentacionog centra Kambodže, Juk Čang, opisao je Kisindžerovo nasleđe kao "kontroverzno", iako se o tome nije mnogo govorilo u njegovoj zemlji. Skoro polovina populacije rođena je posle 1979. kada su zbačeni Crveni kmeri, a čak i oni koji su preživeli građanski rat sećaju se američke umešanosti i bombardera B-52, ali ne i Henrija Kisindžera, kaže Čang.

"Kisindžerova kampanja bombardovanja je verovatno ubila hiljade stanvonika Kambodže i utrla put divljanju Crvenih kmera koje je usledilo", ocenjuje Sofal Ir sa državnog univerziteta Arizone, koji proučava političku ekonomiju Kambodže.

"Klaster bombe koje su padale na Kambodžu pod Kisindžerom nastavile su da uništavaju živote svakog muškarca, žene ili deteta koji su prešli preko njih".

Kada je reč o njegovom nasleđu u Africi, mnogi istoričari upiru prstom na Kisindžerovu posetu režimu koji je sprovodio aparthejd u Južnoafričkoj republici - samo nekoliko meseci nakon što je u ustanku u Sovetu ubijeno više od 170 crnaca, većinom školaraca.

"U tom vreme, SAD su bile saveznik aparthejda zbog sprečavanja širenja sovjetskog uticaja u Africi tokom hladnog rata", kaže Džon Stremlo, počasani profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Johanesburgu.

"Mislim da Kisindžer nikada nije smatrao Afriku za nešto više od instrumenta u široj geopolitičkoj igri. I nije priznavao da Afrika ima svoj integritet, svoje ambicije i vrednosti kojima treba izaći u susret".

Kisindžer podržavao intervenciju u SRJ, tvrdio da ne može jedan čovek biti kriv za balkansku krizu

ARHIVA: Henri Kisindžer tokom odmora u Francuskoj 1976. (Foto: AFP)

Uticajni američki diplomata i dobitnik Nobelove nagrade za mir Henri Kisindžer zalagao se za međunarodnu intervenciju kojom bi se, kako je smatrao, okončalo krvoproliće na Kosovu – bivšoj pokrajini Srbije koja je 2008. proglasila nezavisnost.

Komentare u vezi sa tim dao je tokom praškog Foruma 2000. koji je inicirao češki predsednik Vaclav Havel izvestio je oktobra 1998. Radio Slobodna Evropa (RSE).

Kisindžer je tada rekao da mu nije jasno šta se može postići u, kako ga je označio, etničkom sukobu na rubu Balkana.

Bivši državni sekretar i savetnik za nacionalnu bezbednost govorio je tada da se Zapad kreće ka vojnoj akciji - ali bez jasnih ciljeva, piše RSE u tekstu objavljenom pre četvrt veka.

Ukazivao je i da bi za srpske napade na Kosovu neki da okrive tadašnjeg predsednika bivše Savezne Republike Jugoslavije Slobodana Miloševića – koga je Kisindžer označio ratnim zločincem.

Ne može jedan čovek biti kriv za etničku krizu na Balkanu. Tu se radi o interakciji islama i hrišćanstva na rubu Balkana koja traje stotinama godina”, bile su njegove reči.

Precizirao je da se snažno zalaže za akciju koja bi doprinela okončanju ubistava kosovskih Albanaca.

Međutim, postoji opasnost da bilo kakvo privremeno rešenje jednog problema na Kosovu izazove nove etničke sukobe”, rekao je Kisindžer tokom foruma u Pragu.

Prema njegovim tvrdnjama, većina većina lidera na Kosovu -- i etnički Albanci i Srbi – podržavali su sukob.

Potreban je detaljan predlog kako će se upravljati Kosovom kada se neprijateljstva okončaju i diskusija, koja bi se sprovodila od sela do sela, o tome kako bi trebalo da funkcioniše autonomija”, govorio je 1998. američki diplomata.

Kisindžer se tada osvrnuo i na budućnost evropskih integracija. Tvrdio je da je mogućnost ujedinjenja u tehničkom smislu mnogo bliža nego u političkom, navodeći da postoje argumenati za očekivanja da će se ujedinjenje ostvariti, ali i propasti – čemu je bio bliži.

"Sumnjam da će se ostvariti, što će biti veliki šok za sve one čija je politička svest zasnovana na konceptu navionalne države u poslednjih trista godina. To će, ujedno, biti i veliki šok za Sjedinjene Države – koja do sada nije imala zapadnog partnera tolike veličine”, poručio je Henri Kisindžer u Pragu na Forumu 2000, održanom 1998.

Intervenciji Severnoatlantke Alijanse u bivšoj Saveznoj Repiblici Jugoslaviji (SRJ), koja je počela 24. marta 1999. prethodili su sukobi vojno-policijskih snaga tadašnje SRJ i snaga Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), kao i ubistva, deportacije i masovni progoni kosovskih Albanaca tokom 1998-1999.

Odluka o intervenciji doneta je nakon neuspešnih pregovora delegacija Kosova i SRJ u Rambujeu i Parizu, februara i marta 1999.

Srbija i Kosovo, koje je februara 2008. proglasilo nezavisnost što srpske vlasti ne priznaju, od 2011. vode dijalog koji bi trebalo da doprinese sveobuhvatnoj normalizaciji odnosa dve strane i neophodan je uslov za napredak evrointegracija dve zemlje. Razgovori su trenutno u blokadi.

Međutim, istovremeno sa tim procesom - Srbija ne napreduje očekivanim tempom u pregovorima o članstvu u Evropskoj uniji. U nedavno objavljenom izveštaju Evropske komisije konstatovano je da se Srbija nije usaglasila sa kaznenom politikom prema Rusiji, da je potrebno da primeni obaveze iz dijaloga sa Kosovom, i sprovede reforme u poglavljima 23 i 24 o vladavini prava.

Kineski predsednik Ši Đinping poslao je američkom predsedniku Džou Bajdenu telegram saučešća.

"Doktor Kisindžer će biti upamćen u kineskom narodu, i nedostajaće. Kina je spremna da radi sa SAD na razvijanju prijateljstva kineskog i američkog naroda, na promociji zdravih veza između dve zemlje od kojih će građani imati koristi", navodi se u poruci koju je prenela kineska državna televizija.

Mnogi korisnici društvenih mreža u Kini žale zbog njegove smrti.

Kisindžer je ostao uticajan u međunarodnim odnosima dugo pošto je napustio funkciju.

Japanski premijer Fumio Kišida je odao poštu Kisindžeru, hvalio njegova dostignuća za uspostavljanje mira u regionu, posebno u normalizaciji odnosa SAD i Kine. Kišida je dodao da je mnogo naučio od diplomate.

"Imao sam privilegiju da ga sretnem nekoliko puta dok sam bio mlađi, i da učim od njega", rekao je japasnki premijer.

Šefica Evropske komisije Ursula fon der Lajen napisala je na mreži X da su "Kisindžerova strategija i izutetnost u diplomatiji oblikovali globalnu politiku u 20. veku, i da će njegov uticaj i nasleđe nastaviti da odjekuju i u 21. veku".

Niksonove ćerke, Triša Nikson Koks i Džuli Nikson Ajzenhauer, saopštile su da su njihov otac i Kisindžer "imali partnerstvo koje je proizvelo decenije mira u zemlji".

"Doktor Kisindžer je igrao važnu ulogu u istorijskom otvaranju ka Kini i razvijanju detanta sa Sovjetskim savezom, hrabrim potezima koji su pokrenuti na početku kraja Hladnog rata. Njegova šatl diplomatija na Bliskom istoku je pomogla da se smanje tenzije u tom problematičnom regionu", navele su Niksonove ćerke.

Bivši britanski premijer Toni Bler kazao je da je na Kisindžera gledao sa "strahopoštovanjem".

"Naravno, kao i svako ko se bavi rešavanjem najtežih problema u svetskoj politici, i Kisindžer je bio kritikovan, nekad i odbacivan. Ali, ja verujem da ga nije motivisala "realpolitika", već iskrena ljubav prema slobodnom svetu i želja da se takav zaštiti. Bio je čovek koji je rešavao probleme, bilo da je reč o Hladnom ratu, Bliskom istoku ili Kini".

Američki državni sekretar Entoni Blinken rekao je tokom posete Izraelu da je "Kisindžer postavio standarde za sve svoje naslednike u ovom poslu" i da je "imao privilegiju da nekoliko puta dobije njegove savete, poslednji put pre nekoliko meseci".

"Malo je ljudi koji su bili bolji učenici istorije. A još manje onih koji su istoriju, kao Kisindžer, stvarali", kaže Blinken.

Ruski predsednik Vladimir Putin naveo je u poruci Kisindžerovoj supruzi da je američki diplomata bio "mudar državnik i da je njegovo ime povezano sa pragmatičnom spoljnom politikom koja je bila uspešna u postizanju detanta u međunarodnim odnosima i uspela da izrodi najvažnije sovjetsko-američke sporazume koji su doprineli jačanju globalne sigurnosti".

Francuski predsednik Emanuel Makron je na mreži X napisao da je "Kisindžer bio istorijski div, i da su njegove ideje i diplomatija imale trajni uticaj na svet".

Lideri Nemačke, u kojoj je Kisindžer rođen, odali su počast bivšem diplomati koji je kao dete pobegao od nacista.

"Njegova posvećenost transatlantskom prijateljstvu SAD i Nemačke je bila značajna, i uvek je ostao blizak njegovoj domovini Nemačkoj", napisao je kancelar Olaf Šolc.

U poruci saušeća Kisindžerovoj porodici, nemački predsednik Frank Valter Štajnmajer je napisao da je "detantom i politikom razoružavanja, Henri Kisindžer postavio temelj za kraj Hladnog rata i demokratsku tranziciju u Istočnoj Evropi", koja je vodila ujedinjenju Nemačke.