Žena koja je kao dvadesetogodišnjakinja pobjegla iz svog doma u Alabami i pridružila se terorističkoj grupi Islamska država (ISIL), gdje je dobila dijete sa jednim od boraca, kaže da se i dalje nada povratku u Sjedinjene Države, te da će odslužiti zatvorsku kaznu ako je to neophodno.
U intervjuu iz kampa Roj u Siriji, gdje je u pritvoru drže kurdske snage, američki saveznici, Hoda Mutana je rekla da su joj krijumčari na internetu isprali mozak da se pridruži grupi 2014. godine i da žali za svime osim za dobijanjem sina, koji je sada predškolskog uzrasta
"Ako trebam sjediti u zatvoru i odslužiti svoju kaznu, učiniću to. (...) Neću se boriti protiv toga", kazala je 28-godišnjakinja za američki list "The News Movement" (TNM). "Nadam se da me moja vlada gleda kao nekoga ko je u to vrijeme bio mlad i naivan."
To su riječi koje je ponavljala u različitim medijskim intervjuima otkako je početkom 2019. pobjegla iz jedne od posljednjih enklava pod kontrolom ekstremističke grupe u Siriji.
Četiri godine ranije, na vrhuncu moći ISIL-a, na društvenim mrežama je izražavala entuzijastičnu podršku grupi, kao i u intervjuu za "BuzzFeed News". ISIL je u tom trenutku vladao nad samoproglašenim kalifatom koji je obuhvatao oko trećinu Sirije i Iraka.
U objavama na svom Tviter nalogu 2015. godine pozvala je Amerikance da se pridruže grupi i izvedu napade u SAD, predlažući pucnjave iz vozila u pokretu ili udaranje vozilima ljudi na velikim okupljanjima, na primjer tokom nacionalnih praznika.
U intervjuu za TNM, rekla je da joj je telefon tada bio oduzet i da su tvitove poslale pristalice ISIL-a.
Mutana je rođena u Nju Džersiju, a roditelji su joj bili imigranti iz Jemena. Odgajana je u konzervativnom muslimanskom domaćinstvu u Huveru u Alabami. Svojoj porodici je 2014. godine rekla da ide na školsko putovanje, ali je odletjela u Tursku i prešla u Siriju. Put je finansirala čekovima za obrazovanje koje je tajno unovčila.
Administracija predsjednika Baraka Obame joj je ukinula državljanstvo 2016. godine, što nije čest potez, navodeći da joj je otac u vrijeme rođenja bio akreditovani diplomata Jemena. Njeni advokati su tvrdili da je očev diplomatski angažman okončan prije njenog rođenja.
Ipak, administracija Donalda Trampa je nastavila tu politiku i odbila joj je dozvoliti da se vrati u SAD. Američki sudovi su podržali administraciju kada je riječ o njenom državljanstvu, a u januaru prošle godine, Vrhovni sud je odbio da razmatra tužbu u kojoj traži povratak u SAD.
Sve to ju je sa sinom ostavilo u prihvatnom kampu u sjevernoj Siriji, koji je već nekoliko godina dom za hiljade udovica i djece boraca ISIL-a.
Iako su SAD pokušavale uticati na evropske saveznike da izvrše repatrijaciju svojih državljana, kako bi se pritisak na kampove smanjio, to se u velikom broju slučajeva nije dogodilo.
Oko 65.000 simpatizera ISIL-a i njihovih porodica - Sirijaca i stranih državljana - borave u kampovima i zatvorima u severoistočnoj Siriji, kojima upravljaju kurdske grupe, podaci su koje je prošlog mjeseca objavio "Human Rights Watch".
Među njima su i osobe koje porijeklo vode iz država Zapadnog Balkana, kojih je prema poslednjim procjenama bilo oko 450, od čega oko 200 iz BiH.
Žene koje su optužene za povezanost sa ISIL-om i njihova maloljetna djeca uglavnom su smješteni u kampocima al-Hol i Roj, u kojima su uslovi "opasni po život", kako to navode grupe za zaštitu ljudskih prava. Oko 37.400 onih koji borave u kampovima su strani državljani.
Između ostalog, "Human Rights Watch" i druge grupe kao probleme u kampovima navode nedostatak hrane, vode i medicinske njege, kao i fizičko i seksualno zlostavljanje.
Kurdske vlasti za kontinuirano nasilje optužuju tajne ćelije ISIL-a, uključujući i za seču glava devojčicama iz Egipta od 11 i 13 godina u kampu al-Hol u novembru 2022. Iz organizacije "Human Rights Watch" su naveli da stranci nisu izvedeni pred pravosudna tela koja bi utvrdila potrebu i ispravnost njihovog zatvaranja "što njihov pritvor čini arbitrarnim i nezakonitim".
Nedugo nakon teritorijalnog poraza ISIL-a, grupe odgovorne za masakre i mnoge zločine, pozivi za repatrijaciju su uglavnom ignorisani. Ipak, uz protok vremena, zemlje su postepeno počele prihvatati svoje državljane, iako veoma sporim tempom.
"Human Rights Watch" navodi da je tokom prošle godine iz kampova kućama otišlo oko 3.100 stranaca, uglavnom žena i djece. Prevashodno je riječ o Iračanima, koji čine većinu stranaca u kampovima, ali državljani su izručeni i Australiji, Kanadi, Francuskoj, Njemačkoj, Holandiji, Rusiji i Ujedinjenom Kraljevstvu.
Sjedinjene Države su prihvatile ukupno 39 američkih državljana, a nije jasno koliko još Amerikanaca ima u kampovima.
U međuvremenu, Mutana se prikazuje kao žrtva takozvane Islamske Države.
U intervjuu za TNM je opisala da su je po dolasku u Siriju 2014. godine zatvorili u gostinsku kuću namijenjenu neudatim ženama i djeci: "Nikada u svom životu nisam vidjela takvu prljavštinu, tu je bilo 100 žena i duplo više djece koja su trčala okolo, previše buke, prljavi kreveti."
Jedini način za bijeg bila je udaja za nekog od boraca. Ona se udavala tri puta. Prva dva muža, uključujući i oca njenog sina, su ubijena u borbama. Navodno se razvela od trećeg muža.
Ekstremistička grupa više ne kontroliše teritorije u Siriji i Iraku, ali nastavlja izvoditi sporadične terorističke napade, a ima i simpatizere u kampovima.
Mutana kaže da zbog straha od odmazde i dalje mora biti oprezna o onome što govori: "Čak i ovdje, sada, ne mogu u potpunosti reći sve što želim. Ali jednom kada odem, hoću, zalagaću se protiv ovoga. (...) Voljela bih da mogu pomoći žrtvama ISIL-a na Zapadu, da razumiju da neko poput mene nije dio toga, da sam i ja žrtva ISIL-a."
Hasan Šibli, advokat koji je pomagao njenoj porodici, kaže da je "apsolutno jasno da joj je ispran mozak i da je iskorištena".
Dodaje da je Mutana bila u zabludi, da je kao tinejdžerka bila iskorištena kao žrtva sofisticirane operacije regrutovanja, te da se njena porodica nada da se može vratiti i platiti dug zajednici, te pomoći drugima da izbjegnu "mračni put kojim je vođena".
