Noć festivala trebalo je da bude bjekstvo od realnosti. Hiljade momaka i djevojaka okupile su se na polju u južnom Izraelu, blizu granice sa Gazom, da bi bez ikakvih briga uživali u muzici.
Maja Alper je stajala pored šanka sa timom volontera za zaštitu životne sredine, skupljala smeće i davala besplatno piće učesnicima festivala koji su pili iz istih čaša. Nešto poslije 6 ujutro, dok je svitala zora a na pozornicu izašao DJ, muziku su nadjačale sirene. Nebo su obasjale rakete.
Alper (25) je odmah uskočila u automobil i krenula prema glavnom putu. Međutim, na raskrsnici je naišla na šokirane učesnike festivala koji su vikali na vozače da se vrate. A zatim se čula buka. Uspaničene žene i muškarci ispred nje pali su na zemlju, u lokvama krvi. Odjeknuli su pucnji.
Muzički festival na otvorenom"Tribe of Nova" biće upamćen kao jedan od najgorih civilnih masakara u izraelskoj istoriji. Desetine boraca militantske grupe Hamas probile su izraelsku teško utvrđenu ogradu, ušle u Izrael iz Gaze i otvorile vatru na mlade Izraelce koji su se okupili da bi uživali u elektronskoj muzici. Neki učesnici bili su pijani ili drogirani, zbog čega su bili još više dezorijentisani i šokirani.
"Krili smo se i trčali na otvorenom polju, najgorem mogućem mjestu na kojem bi mogli da se nađete u toj situaciji. Za zemlju u kojoj se svi poznaju u ovim krugovima, ovo je nezamisliva trauma", opisao je Arik Nani iz Tel Aviva koji je na festivalu slavio 26. rođendan.
Dok su padale rakete, neki militanti su se okupili na otvorenom polju, dok su drugi čekali pored skloništa i pucali na ljude koji su pokušavali da se sakriju. Napadnute su i izraelske zajednice sa obje strane polja na kojem je održan festival, a naoružani pripadnici Hamasa oteli su desetine muškaraca, žena i djece uključujući starije i invalide - i ubili desetine tokom iznenadnog napada bez presedana.
Šokantne posljedice napada na festival bile su vidljive u ponedeljak rano ujutro, nakon što su spasilačke službe izvukle najmanje 260 tijela. Organizatori festivala saopštili su da pomažu izraelskim bezbjednosnim snagama da lociraju učesnike koji se i dalje vode kao nestali. Broj žrtava ni mogao da raste kako timovi budu raščišćavali to područje.
Dok je trajalo krvoproliće, Alper je pomogla pojedinim učesnicima festivala da uđu u njen automobil i krenula da vozi u suprotnom pravcu. Jedan od saputnika je naveo da je izgubio suprugu u haosu, a Alper je morala da ga spriječi da napusti vozilo i krene u potragu za njom. Jedna djevojka je ispričala kako su naoružani napadači ubili njenu najbolju drugaricu. Druga se tresla i govorila: "Umrijećemo".
Nigdje nije bilo bezbjedno, ispričala je Alper. Dok se udaljavala, i dalje je mogla da čuje eksplozije, vriske i pucnjavu iz automatskih puški. Kada je čovjek blizu njenog vozila uzviknuo "Bog je veliki", Alper i ostali istrčali su iz automobila i počeli da bježe prema žbunju.
Alper je osjetila kako joj metak prolazi pored lijevog uva. Svjesna da će je napadači sustići, uskočila je u žbunje odakle je vidjela kako djevojka koja je izgubila najbolju drugaricu vrišti i pada dok napač stoji iznad njenog tijela i smije se.
"Ne mogu ni da objasnim kako su se (militanti) ponašali, bilo je jasno da nas nisu vidjeli kao ljudska bića. Posmatrali su nas sa čistom mržnjom".
Više od 6 sati, Alper - i hiljade drugih učesnika koncerta - krili su se bez pomoći izraelske vojske dok su militanti pucali i bacali granate.
Alper je bilo toliko iskrivljena u žbunju, da nije mogla da pomjera prste na nogama. Nekoliko puta je čula kako napadači govore arapski blizu nje. Pošto voli jogu i meditiranje, ispričala je kako se fokusirala na disanje i molitve.
"Svaki put kada bih bila ljuta, ili uplašena ili mislila na osvetu, izdahnula bih. Pokušavala sam da mislim na stvari zbog kojih sam bila zahvalna - žbuna koji me je tako dobro krio, ptica koje su i dalje crvkutale, neba koje je bilo tako plavo".
Tenkovski instruktor u izraelskoj vojsci, Alper je znala da je bezbjedna kada je čula drugu vrstu eksplozije - zvuk topovskog đuleta izraelske vojske. Počela je da viče u pomoć i vojnici su je ubrzo izvukli iz žbuna. Oko nje su bila beživotna tijela njenih prijatelja. Saputnica iz automobila, koju je vidjela kako pada, je nestala - Alper vjeruje da su je militanti odveli u Gazu.
Alper priča kako izraelska vojska, koja je bila na putu da se bori protiv boraca Hamasa u teško pogođenom kibucu Beri blizu granice sa Gazom, nisu znali šta da rade sa njom.
U tom trenutku, dovezao se kamion pun Palestinaca iz Izraela. Čovjek iz beduinskog grada Rahata vozio se po tom području da bi pomogao u spasavanju preživjelih Izraelaca. Odvezao je Alper do policijske stanice, gdje ju je čekao otac koga je zagrlila uplakana.
"Ovo nije samo rat. Ovo je pakao. Ali u tom paklu i dalje sam osjećala da nekako možemo da biramo da reagujemo iz ljubavi, a ne samo straha".
