"Otpor sili i nepravdi", slogan je ovogodišnjeg Osmomartovskog marša u Podgorici sa kojeg je poručeno da “pravni sistem Crne Gore i dalje ignoriše nasilje nad ženama”.
“Iskustvo dvije hiljade žena koje su se Centru za ženska prava obratile posljednjih godina govore da naš pravni sistem i dalje ignoriše nasilje nad takozvanim nježnijim polom. Čak da brutalna ubistva žena nijesu ubijedila institucije da treba da rade svoj posao i zbog toga smo danas ovdje, da se odupremo toj brutalnosti, da odlučno kažemo "mrš" sistemu koji funkcioniše po sistemu koliko moći toliko i prava i da ukinemo diktaturu patrijathata koja žene drži na distanci od svojih osnovnih prava”, kazala je aktivistkinja za prava žena Tanja Markuš iz Centra za ženska prava.
"U ovoj ženskoj zemlji žive žene koje su nevidljive", poručila je aktivistkinja Rebeka Čilović.
“Mi smo danas ovdje da pošaljemo drugu poruku, koju prenosim od žena koje nikada sa nama neće šetati, ne zato što ne žele, već zato što ne smiju. Šaljem vam, takođe, pozdrave od žena sa sjevera koje smatraju da su potpuno zapostavljene i zaboravljane, one poručuju samo jedno: "Jutros mi je pesnicom povrijedio oko, državo ne vidim te", kazala je Ćilović.
Britanska ambasadorka Karen Medoks navodi da su primjeri mizoginije vidljivi svuda u svijetu.
“U mojoj zemlji kao i ovdje vidimo toliko primjera mizoginije, otvoreno izraženih. Možda se nažalost nikada nećemo osloboditi svijeta mizoginije, ali možemo uticati na to kako naša društva i vlade reaguju na to. Imamo jednako pravo da tražimo život bez straha od nasilja, da budemo poštovane, da se obrazujemo i budemo zaposlene na najvišim pozicijama i tražimo pristup pravdi. Ako to ne dobijamo imamo pravo na to da se naš glas čuje”, poručila je Medoks.
Žene u Crnoj Gori provešće deset godina života obavljajući neplaćeni kućni rad.
Predstavnice javnog i političkog života u Crnoj Gori ukazuju da se žene u Crnoj Gori i dalje suočavaju sa velikim poteškoćama, a kao najizraženije navode ekonomsku zavisnost, mizoginiju, seksizam, neplaćeni kućni rad. One naglašavaju da se “godišnje u Crnoj Gori prijavi blizu 3000 slučajeva porodičnog nasilja”.
“Prisutni su i drugi oblici poput uhođenja, uznemiravanja i seksualnog nasilja. Žrtve tih djela nerijetko su i maloljetne djevojčice, a skoro 90 odsto svih slučajeva bude okarakterisano kao prekršaj”, upozrava predsjednica Skupštine Crne Gore Danijela Đurović.
Đurović je podsjetila i da je u posljednjem izvještaju EK konstatovano da Crna Gora nema dovoljno servisa za podršku za žene i djecu žrtve nasilja. Ona je, takođe, ukazala i na podatak da “većina građana Crne Gore smatra da je nasilje u porodici interna stvar u koju se ne treba miješati”.
Predsjednica Skupštine Crne Gore Danijela Đurović navodi da se procjenjuje da je “neplaćeni rad u kući zapravo najveća prepreka koja onemogućava žene da uđu, ostanu i napreduju na tržištu rada”.
Ona navodi da “širom svijeta žene obavljaju tri četvrtine neplaćenih kućnih poslova i njege, u prosjeku mu posvećuju 3,2 puta više vremena nego muškarci”, što, kako kaže, “ukupno čini 201 radni dan tokom godine, na osnovu osmočasovnog radnog dana, u poređenju sa 63 radna dana za muškarce“.
“Istraživanje UNDP-a pokazuje da će žene u Crnoj Gori provesti deset godina života obavljajući neplaćeni kućni rad”, kazala je Đurović na okruglom stolu na temu „Na ravne časti - ravnoteža između privatnog i poslovnog života".
Ona ističe da, iako uspješnije u obrazovanju, žene u Crnoj Gori zarađuju manje i procentualno su manje zaposlene u odnosu na muškarce.
“Iako uspješnije u obrazovanju, što potvrđuje podatak da žene u Crnoj Gori zaršavaju 67 odsto ukupnog broja specijalističkih i 61 odsto ukupnog broja magistarskih studija, one ipak čine 44 odsto zaposlenog i aktivnog stanovništva i zarađuju manje. Samo 31 odsto njih će biti na najbolje plaćenim poslovima, dok će čak dvije trećine obavljati najslabije plaćene poslove”, navodi Đurović.
Prema njenim riječima “za ženu u Crnoj Gori materinstvo je najčešći razlog težeg zapošljavanja”.
“Tek svaka deseta žena imaće partnera koji doprinosi kućnim poslovima, ali će žena i dalje raditi tri do pet sati duže” ukazuje Đurović i naglašava da “zabrinjava i podatak da 60 odsto mladih u Crnoj Gori smatra da muškarci i žene ne treba da dijele kućne poslove, dok je 40 odsto mišljenja da nije dobro da žena zarađuje više novca”.
Svaki deseti muškarac u Crnoj Gori se bavi kućnim poslovima, u EU svaki treći
U učešću u obavljanju kućnih poslova muškarci u Crnoj Gori su, prema indeksu rodne ravnopravnosti , daleko ispod prosjeka u EU, ukazuje šefica Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Oana Kristina Popa.
“Indeks rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori pokazuje da 42, 7 odsto žena u Crnoj Gori provodi vrijeme starajući se o djeci, starima, invalidima, rođacima, u poređenju sa 23,8 odsto muškaraca. Takođe, 68 odsto žena dnevno provede najmanje jedan sat obavljajući kućne poslove dok isto važi samo za 10,3 odsto muškaraca. Tek svaki deseti muškarac u Crnoj Gori se bavi kućnim poslovima, uključujući i kuvanje, u poređnju sa svakim trećim muškarcem u EU”, navodi Popa.
Ona je, takođe, kazala da se “procjenjuje da su žene u Crnoj Gori, za samo tri mjeseca kovid pandemije, zaradile 122. 3 miliona eura u novčanoj protivvrijednosti za neplaćenu njegu i rad u kući”.
Izvršna direktorica NVO „Centar za ženska prava" Maja Raičević, kaže da su neformalni ženski rad u kući i poslovi brige istorijski podcijenjeni.
“Ne samo društvo, već i mnoge žene i dalje vide neformalni rad u kući i poslove brige kao svoju očekivanu ulogu i tako je i prihvataju, često sasvim nesvjesno isključujući muške članove porodice”, navodi Raičević.
Govoreći o ravnoteži između poslovnih i privatnih obaveza, poslanica u Skupštini Crne Gore Božena Jelušić ukazuje na potrebu podjele obaveza i podršku porodice.
“Statistički gledano znatno više uspješnih muškaraca ima djecu i porodicu nego što uspješnih žena ima djecu i porodicu. One, vrlo često, nečega moraju da se odreknu. Kako se, međutim, ne bi odrekle ni karijere ni porodice, pomaže porodica”, porućuje Jelušić.
