Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović saopštio je u ponedjeljak da smatra da se nisu stekli uslovi za donošenje ukaza o opozivu ambasadora koje je predložila Vlada, navodeći da predlog za opoziv nije imao adekvatno obrazloženje.
Prethodno je ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović saopštio da je predložen opoziv ambasadora Crne Gore u Kini Darka Pajovića, Srbiji Tarzana Miloševića, Ujedinjenim Arapskim Emiratima Dušanku Jeknić, Vatikanu Miodraga Vlahovića, Italiji Sanju Vlahović, Bosni i Hercegovini Obrada Stanišića i Njemačkoj Veru Kuliš.
U obrazloženju svoje odluke, Đukanović je podsjetio i da se “u više navrata javnost mogla upoznati sa ocjenama predsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova da se Vlada na opoziv ambasadora opredijelila zbog toga što su u kontinuitetu djelovali suprotno interesima Države", ocjenujući da “takva ocjena zaslužuje objašnjenje”.
"Dosadašnja praksa za postavljenje i opoziv ambasadora Crne Gore ogledala se i u održavanju redovnih vanjskopolitičkih konsultacija – Predsjednika Crne Gore, predsjednika Skupštine, predsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova. U uslovima kohabitacije i dodatno je na probi spremnost i politička volja nosilaca vlasti da sarađuju u onim oblastima gdje su Ustavom i zakonom upućeni jedni na druge”, rekao je Đukanović i dodao da “to nije veliki broj pitanja, ali bez saradnje na njima ne može biti uspješne kohabitacije vlasti”.
Đukanović je, pored ostalog, naveo i da je Ustavom Crne Gore propisano da "Predsjednik Crne Gore postavlja i opoziva ambasadore i šefove drugih diplomatskih predstavništava Crne Gore u inostranstvu, na predlog Vlade i uz mišljenje odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose".
"Dakle, izvorna Ustavna nadležnost Predsjednika, propisana članom 95 Ustava Crne Gore je donošenje ukaza o opozivu ambasadora. To pravo i obaveza Predsjednika je suštinskog karaktera. Stoga Ustav Crne Gore, kao ni Zakon o vanjskim poslovima ne propisuje rokove u kojima Predsjednik postavlja i opoziva ambasadore i šefove drugih diplomatskih predstavništava Crne Gore u inostranstvu", saopštio je predsjednik Crne Gore.
On je rekao da treba imati u vidu i drugi dio navedene Ustavne odredbe, navodeći da je “ne manje važno da Predsjednik postavlja i opoziva ambasadore na Predlog Vlade i uz mišljenje odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose”.
“Zakon o vanjskim poslovima potvrđuje značaj ovog pitanja i odredbom člana 7 stav 1, propisuje da Ministarstvo vanjskih poslova obavještava Predsjednika o značajnim pitanjima iz oblasti vanjske politike i međunarodnih odnosa. Po mom viđenju Predlog opoziva sedam ambasadora Crne Gore je vrlo značajno pitanje, koje je neupitno iziskivalo primjenu ove odredbe Zakona o vanjskim poslovima", rekao je Đukanović.
Predsjednik Crne Gore je u obrazloženju podsjetio da je "dosadašnja praksa povodom opoziva ambasadora, osim zbog okončanja, odnosno isteka mandata, je izuzetno rijetka i podrazumijevala je dostavljanje obrazloženog Predloga ministra vanjskih poslova Kadrovskoj komisiji Vlade".
On navodi da je, “kad zanemarimo praksu, obrazloženi Predlog za opoziv, prolazio proceduru Vladine Komisije za kadrovska i administrativna pitanja, prema Uredbi o Vladi i Poslovniku Vlade”, te da je “jedino predlog za opoziv, u gotovo svim slučajevima zbog okončanja – isteka mandata, podnošen bez posebnog obrazloženja”.
Prema njegovim riječima, “imajući u vidu da Komisija podnosi Vladi izvještaj o razmotrenom materijalu koji sadrži konstatacije, ocjene i predlog zaključaka, kao i da se rasprava na sjednici Vlade otvara o svakoj tački dnevnog reda određenoj za razmatranje (član 23 stav 1 i član 57 stav 1 i 2 Poslovnika Vlade), s razlogom se nameće pitanje obrazloženja koje bi trebalo da prati svaki podneseni Predlog Vlade Crne Gore za opoziv sa dužnosti ambasadora”, za svakog od ambasadora pojedinačno.
“Posebno ako se uzme u obzir da se Predlozi Vlade Crne Gore za opoziv sedam ambasadora, i kompletan materijal koji je dostavljen, u suštini, sastoji od jedne rečenice: “da se ambasador opozove sa dužnosti izvanrednog i opunomoćenog ambasadora Crne Gore...”, rekao je crnogorski predsjednik i dodao da su “samo uredno pobrojana imena i države u kojima su akreditovani" te da bi “za ovakvu odluku svaki ozbiljan državni organ dao obrazloženje”. “Ono u ovom slučaju nedostaje”.
Đukanović je naveo i da "utisak deficita informacija i obrazloženja povodom Predloga Vlade o opozivu sedam ambasadora dodatno se pojačava nakon javnih ocjena, koje su na ovu temu iznijeli najviši zvaničnici Vlade Crne Gore".
On je podsjetio da se javnost “u više navrata javnost mogla upoznati sa ocjenama predsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova da se Vlada na opoziv ambasadora opredijelila zbog toga što su u kontinuitetu djelovali suprotno interesima države”, poručujući da takva ocjena zaslužuje objašnjenje, najprije zbog ljudi o kojima je riječ, a “ne manje važno”, zbog zemalja prijema u kojima obavljaju dužnost ambasadora.
“A nije nevažno, i zbog Predsjednika Crne Gore koji im je potpisao akreditivna pisma kojim ih preporučuje šefovima država prijema u kojim, između ostalog stoji: „Molim Vas, Ekselencijo, da sa naklonošću primite... i da sa povjerenjem prihvatite svaku poruku koju Vam bude saopštavao u ime Crne Gore i u moje lično...“ Zato bi moje pristajanje da donesem ukaz na bazi Predloga odluka Vlade i javnih obrazloženja koja su joj prethodila, značilo moje saglašavanje sa tim paušalnim, politikantskim i revanšističkim ocjenama”, ocijenio je Đukanović.
On je rekao i da “naravno nije nepoznata praksa i drugih zemalja da nakon promjene vlasti promijene jedan broj, uglavnom nekarijernih diplomata, sa političkim obrazloženjem”.
“Ipak, takve legitimne političke poteze nove vlasti treba preduzimati ne blateći ljude, ne urušavajući njihov moralni i profesionalni integritet. Jer, kako pišemo o drugima dok smo „važni“ čitaćemo o sebi kad budemo manje važni. I to neće biti dobra legitimacija crnogorske demokratske kulture. Zato, u cilju korektne saradnje na ovim pitanjima preporučujem da u realizaciji, ponavljam, neupitnih politika nove većine, koristite korektna i u političkoj i demokratskoj praksi uobičajena obrazloženja. Ne ovakva", naveo je Đukanović u obrazloženju.
Šef diplomatije Đorđe Radulović ranije je saopštio, odgovarajući na pitanje novinara o razlogu za opoziv sedam ambasadora, da su oni nanosili štetu državi i da je svaki od njih “više bio ambasador političke partije nego svoje države”.
“Vlada je donosila odluke. Neke su se svidjele javnosti, neke nisu. Kakvu su štetu ambasadori nanosili mislim da oni sami znaju. Svaki od tih ambasadora je bio više ambasador političke partije nego svoje države”, rekao je Radulović.
On je rekao i da odluke vlade mogu biti kritikovane sa raznih aspekata, “ali ako pogledate komentare za opoziv ambasadora, mislim da je mišljenje crnogorske javnosti bilo nepodijeljeno”.
Prema Ustavu, predsjednik postavlja i opoziva ambasadore i šefove drugih diplomatskih predstavništava Crne Gore u inostranstvu, na predlog Vlade i uz mišljenje odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose.
