Amerikanci 5. novembra izlaze na birališta. Izjašanjavaće se o predsjedniku, ali i budućem sastavu Konresa kao i o brojnim državnim zvaničnicima i incijativama.
Poslije višemjesečne kampanje koju je obilježio izlazak aktuelnog predsjednika Džoa Bajdena iz trke, a zatim i žestoka retorika i napadi, birači – oni koji nisu već iskoristili priliku da ranije glasaju lično ili poštom – u utorak će između ostalog odlučivati: da li da daju još jednu priliku bivšem predsjedniku ili da izaberu prvu ženu i prvu pripadnicu manjine na čelo Amerike.
U nadi da će u poslednjim danima predizborne kampanje uspjeti da utiču na tu odluku, predsjednički kandidati – republikanac Donald Tramp i demokrata Kamala Haris – su u završnim porukama pokušali da im predoče šta ih čeka u budućnosti, u zavisnosti od ishoda izbora.
„Ako bude izabran, Donald Tramp će prvog dana ući u kancelariju sa listom neprijatelja. Kada budem izabrana, ja ću ući sa spiskom punim prioriteta o tome šta ću uraditi za američki narod. I sarađivaću sa svima – demokratama, republikancima, nezavisnima, da pomognem Amerikancima koji marljivo rade, ali se uprkos tome i dalje muče“, poručila je demokratska kandidatkinja i aktuelna potpredsjednica SAD, na mitingu u Vašingtonu.
Njen republikanski protivkandidat, bivši predsjednik Tramp je na skupu u Njujorku ponovo upitao svoje pristalice: da li vam je danas bolje nego prije četiri godine?
"Danas sam ovdje sa porukom nade za sve Amerikance: sa vašim glasom na ovim izborima okončaću inflaciju. Zaustaviću invaziju kriminalaca koji dolaze u našu zemlju. Vratiću američki san. Morate da ustanete u utorak i kažete da je Kamala Haris uradila užasan posao. Kamala, otpuštena si“, rekao je Tramp.
Uoči izbora, republikanske birače najviše brinu ekonomija i imigracija, dok su demokrate usredsređene i na pitanje abortusa i zaštite demokratije.
“Haris podržava prava na abortus, pravo žena da same donose odluke. Vjerujem da će osigurati da se za vrijeme njenog mandata ne uvede nacionalna zabrana abortusa”, očekuje pristalica demokrata Ališa Rau iz Vašingtona.
“Tramp je jedini predsjednički kandidat koji želi najbolje za američki narod. I podržavam ga 100 odsto. Ovo je treći put da glasam za njega i kako kažu - treća sreća”, ističe Kris Indelikoti iz Njujorka.
Čiji će kandidat prevladati na izborima teško je predvidjeti s obzirom na to da je trka, barem sudeći po anketama, veoma neizvjesna.
„Nema jasnog favorita na ovim izborima. Mogli biste da tvrdite da je trend u anketama malo pozitivniji za Trampa tokom proteklih nekoliko nedjelja, ali ne dovoljno da bi bio označen kao jasan favorit…..Ni pobjeda Haris niti Trampa ne bi bila iznenađujuća. Bilo bi iznenađujuće ako na kraju rezultat ne bi bio toliko tijesan”, smatra Kajl Kondik, politički ekspert iz Centra za politiku univerziteta Virdžinije.
Tijesne trke, kako podsjeća Kondik, nisu ništa novo u američkoj politici.
„Bilo je niz predsjedničkih izbora proteklih godina koji su zaista bili tijesni . Najtješnji su bili 2000. godine. Florida je tada bila odlučujuća a izbore je odlučilo nešto više od 500 od 6 miliona glasova u toj državi. Na izborima 2016. predsjednika je odlučilo oko 78.000 glasova u tri države, i oko 43.000 u tri države 2020".
Pobjednika na predsjedničkim izborima u Americi ne određuje većina od ukupnog broja glasova, već Elektorski koledž, prema kojem se određeni broj takozvanih elektora dodjeljuje pobjednicima u državama pojedinačno.
Kandidati moraju da osvoje najmanje 270 od 538 elektora koji se zatim formalno izjašnjavaju o predsjedniku, na osnovu rezultata izbora u državama koje su ih imenovale.
Zbog tog sistema, ishod izbora odlučuje samo mali broj država za koje se ne zna unaprijed da li će biti naklonjene republikancima ili demokratama. Na ovim izborima ih je sedam - od istoka do juga Amerike i prema anketama, trka je neizvjesna u svakoj od tih država.
Države pojedinačno broje i glasove zbog čega bi – ako izbori na kraju budu zaista tijesni kako se predviđa – proglašavanje pobjednika moglo da potraje. To je bio slučaj i 2020. godine kada je tek četiri dana posle izbora bilo jasno da je aktuelni predsjednik Džo Bajden pobijedio.
„Ankete bi mogle da budu pogrešne i rezultat možda na kraju neće biti toliko tijesan koliko smo mislili. U tom slučaju bi do srijede ujutro mogli da znamo ko je pobijedio. Međutim, ako stvari budu kao što su sada, ovo će vjerovatno biti tješnji izbori nego 2020. Ako to bude slučaj, ishod će možda zavisiti od toga ko pobijedi u Pensilvaniji, koja sporo broji glasove. I možda nećemo znati do četvrtka, petka ili subote ko je novi predsjednik“, ocjenjuje Čarls Stjuart, profesor političkih nauka na prestižnom američkom univerzitetu Institut za tehnologiju Masačusetsa (MIT).
Projekcije ko je novi predsjednik u Americi prvi daju mediji, na osnovu statističkih modela i nezvaničnih izvještaja o glasovima, objašnjava Stjuart.
Države provjeravaju glasačke listiće i rezultate, a zatim slijedi njihova potvrda i formalno izjašnjavanje elektora o predsjedniku. Proces potvrde rezultata predsjedničkih izbora se završava u Kongresu 6. januara.
Upravo su taj proces pokušale da spriječe Trampove pristalice kada su prije tri godine napale kompleks Kongresa, podstaknute neosnovanim tvrdnjama bivšeg predsjednika i njegovih saveznika o izbornoj prevari. Od tada su međutim uvedene određene mjere da bi se spriječilo novo nasilje.
„Ako Donald Tramp ponovo izgubi, sistem će nanovo biti na testu. Neke stvari su se ipak promijenile od 2020. Važna zakonska promjena je usvajanje, na dvostranačkoj osnovi, novog zakona koji zaista usmjerava taj proces od izjašnjavanja elektora do potvrde u Kongresu… Napad 6. januara takođe je pokazao zvaničnicima koliko su važne bezbjednosne mjere povezane se izborima. To obuhvata i zaštitu Kongresa od napada, ali i državnih prijestonica na dan izjašanjavanja elektora“, kaže Stjuart.
Ako Tramp pobijedi, Stjuart je uvjeren da njegova protivkandidatkinja i demokrate to neće osporavati osim ako se, kako navodi, ne dogodi nešto zaista neuobičajeno.
„Postoji čvrsta riješenost među svakako demokratama i republikanskim liderima u većini država da se potvrde rezultati izbora, bez obzira na to ko pobijedi. Međutim, naročito ako Tramp pobijedi“.
Borba za kontrolu nad Kongresom
Izbor predsjednika je svakako glavni događaj u utorak 5. novembra, ali ne i jedino pitanje o kojem će se birači uskoro izjasniti. Između ostalog će odlučiti koja stranka će naredne dvije godine kontrolisati Kongres, s obzirom na to da se biraju svi članovi Predstavničkog ili donjeg doma koji imaju dvogodišnji mandat, odnosno trećina Senata ili gornjeg doma, gdje senatori na položaju ostaju šest godina.
Senat su do sada kontrolisale demokrate, a Predstavnički dom republikanci. Ankete pokazuju da bi na ovim izborima to moglo da se promijeni.
„Republikanci bi trebalo da mogu da osvoje najmanje 51 mjesto u Senatu i preuzmu kontrolu od demokrata. Postoji šansa da bi demokrate mogle da zadrže većinu, ali to izgleda malo vjerovatno, Republikanci bi mogli da osvoje i više od 51 mjesta, što naročito zavisi od onog što će se dogoditi u nekim ključnim državama na srednjem zapadu. Trka za Predstavnički dom je kao predsjednička, u suštini su šanse 50-50“, ističke Kajl Kondik.
Od toga ko kontroliše Kongres, koji usvaja zakone, zavisiće i ispunjavanje obećanja koje kandidati daju biračima, od imigracije do zdravstvene zaštite.
Većine u oba doma, kako se očekuje, biće tijesne ko god da ih osvoji, kaže profesor Stjuart. Vlast u Vašingtonu mogla bi takođe da bude podijeljena – da jedna stranka kontroliše Bijelu kuću, a druga Kongres, što bi dovelo do novih sporenja, posebno kada je riječ o budžetu. Ili i da sam Kongres bude ponovo podijeljen, što bi dodatno uticalo na njegovu efikasnost.
Sve to novoizabranom predsjedniku ostavlja mogućnost da samostalno djeluje, posebno kada je riječ o spoljnoj politici.
„Tramp ne voli to što Amerikanci podržavaju rat u Ukrajini i skeptičan je u pogledu naših saveza širom svijeta. I mogu da lagano zamislim da će povući pomoć Ukrajini i nastaviti da napada NATO i druge saveze, što smo vidjeli tokom njegovog prvog mandata. Ne znamo kako će rešavati Bliski istok, mada će vjerovatno kratkoročno da se povuče u odnosu na ono što je radila Bajdenova administracija", keže profesor Stjuart i dodaje:
"Haris bi bila slobodna da u suštini nastavi ono što je radila Bajdenova administracija, a to je da jača odnose sa našim saveznicima i da pokuša da ohrabri evropske napore za jedinstvo, naročito u protivljenju ruskim ambicijama. Takođe bi bila otvorena za agresivnije suprostavljanje izraelskim naporima, dok se nastavljaju tenzije na Bliskom istoku“.
Dok se u javnosti nagađa šta bi mogli biti potezi nove administracije, i ovi američki izbori održavaju se u svijetlu duboke političke polarizacije i brige mnogih Amerikanaca, ne samo ko će biti izabran već i šta slijedi u periodu posle izlaska na birališta.
