U ponedeljak je u Bijeloj kući 12 žena odlikovano za aktivizam u odbrani ljudskih i ženskih prava. Na ceremoniji kojoj su domaćini bili prva dama SAD, Džil Bajden, te državni sekretar SAD Entoni Blinken, uručene su Međunarodne nagrade za žensku hrabrost.
Blinken je opisao rad dobitnica kao izvanredan:
“One se zalažu za domaće radnike u Bangladešu i osobe sa invaliditetom u Afganistanu. Razotkrivaju korupciju u Ugandi, bore se protiv seksualnog uznemiravanja u Japanu. Zalažu se za djecu ratnog silovanja u Bosni i Hercegovini (BiH), bore se za demokratiju u Bjelorusiji.”
Dobitnica nagrade iz BiH je Ajna Jusić, psihološkinja i feministica, koja je 2018. godine osnovala Udruženje Zaboravljena djeca rata – prvu organizaciju na Zapadnom Balkanu koja se zalaže za društvenu i pravnu vidljivost djece rođene usljed silovanja tokom rata.
Jusić je tim povodom govorila za redakciju Glasa Amerike za BiH:
„Mislim da je nagrada izuzetno značajna i nekako mi je čast i zadovoljstvo da sam bila u Bijeloj kući, predstavljajući BiH. Nekako mi je to najvažnije da sam dobra ambasadorica naše države i da pokazujem da u našoj državi postoje mogućnosti za pozitivne promjene.“
„Ono što ova nagrada za mene znači, za Udruženje Zaboravljena djeca rata, jeste mogućnost da tema djece rođene zbog rata, djece rođene iz čina ratnog seksualnog nasilja, djece mirovnjaka, konačno dobije jednu takvu platfomu da se njihov glas čuje i da ovo bude motivacija kako za građane tako i za donosioce odluka da nastavimo ovu priču i da možda trebamo biti svjesni da postoje još uvijek tamo negdje djeca čiji se glasovi jos nisu čuli. I da nekako je vrijeme da idemo putem ljudskih prava, demokratije i jednakih mogućnosti za svako dijete“, rekla je Jusić.
Your browser doesn’t support HTML5
Bijela kuća: Ajna Jusić iz BiH dobitnica Međunarodne nagrade za žensku hrabrost
U obrazloženju nagrade iz Stejt departmenta su naveli da su se nakon dugogodišnjih pokušaja Jusić i njena organizacija izborili za usvajanje prvog zakona na svijetu koji daje posebna prava djeci rođenoj iz činova seksualnog nasilja u ratu. Dodaje se da bi zakon trebao pomoći da se obezbijedi kompenzacija „tim marginalizovanim pojedincima – koji su sada mlađe odrasle osobe“, povećanjem socijalne zaštite i suprotstavljanjem godina stigmatizacije.
„Nadam se da će primjer, kako moj, tako i primjer svih drugih članova Udruženja Zaboravljena djeca rata, nekako dati tu poruku da se nemamo čega stidjeti i da su naše priče - naše priče. Mi smo djeca svojih majki i da nekako probamo razbijati tu jednu patrijarhalnu opresiju koja postoji nad temom seksualnog nasilja nad ženama generalno, nad majkama“, kaže Jusić.
„Ali s druge strane iskreno, prolazeći kroz sve oblike vidljivosti, svih ovih godina, imala sam to lično iskustvo, nije ni nužno da trebaš izaći vani da bi dobio svoja prava. Mi moramo početi graditi svijest u kojoj svako ljudsko biće ima jednak pristup ljudskim pravima, bez obzira da li je vidljivo ili ne“, navodi Jusić i dodaje:
„Vjerujem da sva djeca koja su rođena kao posljedica ratnog silovanja u sebi imaju tu jednu potrebu, a to je izgradnja nenasilnog društva. I da nekako je to naša misija. Da je naša misija graditi mostove i da je naša misija ustvari govoriti o posljedicama rata koje nisu nužno samo političke nego i ljudske.“
Stejt department je naveo i da je njena organizacija već pomagala žrtvama iz drugih sukoba, poput onih u Ruandi i Ukrajini.
Jusić kaže da postoji još nešto što smatra važnim:
„Vrijeme je da pričamo o posljedicama i osobama koje su učinile te zločine. Dosta je više priče o našim majkama. Jer nekako smo 30 godina, barem mi u BiH, proveli diskriminirajući naše majke, pričajući o njima, ugrožavajući njihov kredibilitet, a zaboravili smo u svemu tome pričati o počiniocima ratnih zločina i o izgradnji klime u kojoj ćemo osuđivati takva djela, kako u miru tako i u ratu“.
Osim iz BiH, na 18. ceremoniji dodjele nagrada, odlikovane su i žene iz Afganistana, Bangladeša, Bjelorusije, Burme, Kube, Ekvadora, Gambije, Irana, Japana, Markoa i Ugande.