Zapadni političari su više puta pozivali Kinu da ograniči ili prekine prećutnu podršku ratu Rusije protiv Ukrajine. Kao odgovor, kinesko rukovodstvo insistira da je posvećeno miru i poštovanju teritorijalnog integriteta drugih nacija.
Za razliku od većine država članica Ujedinjenih nacija, Kina nikada nije osudila rusku invaziju na Ukrajinu, a njihovo vojno-diplomatsko partnerstvo, od zajedničkih letova bombardera u blizini Aljaske do glasanja u Savetu bezbednosti UN, samo je pomoglo Kremlju da prevaziđe međunarodnu izolaciju.
Iako je predsednik SAD Donald Tramp rekao da ima dobre lične odnose i sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom i kineskim predsednikom Ši Đinpingom, među stručnjacima u Vašingtonu postoji konsenzus da kinesko-rusko partnerstvo predstavlja pretnju interesima SAD, te da je Trampov prethodnik Džo Bajden pokušavao da uspostavi strateški dijalog sa Kinom, a čini se da je Trampov tim dao prioritet Kini u odnosu na normalnu trgovinu sa Rusijom.
Dok Bela kuća govori o mogućnosti obnavljanja ekonomske saradnje sa Rusijom, neki njeni zvaničnici nagoveštavaju ukidanje ili smanjenje sankcija koje je Vašington uveo Moskvi poslednjih godina.
Čarls Heker, stručnjak za ekonomske veze Zapada i Rusije i autor knjige "Zero Sum: The Arc of International Business in Russia", kaže da će se neke zapadne kompanije brzo vratiti u Rusiju ako sankcije budu ukinute, posebno one koje se bave energetikom, metalima i mineralima.
„U Norveškoj ima nafte, a u Kanadi takođe, ostatak je u nekim zemljama koje imaju veoma rizično okruženje“, rekao je Heker Ruskom servisu Glasa Amerike.
„Ove kompanije su navikle da posluju na ovakvim mestima i imaju interne strukture koje im pomažu da ih zaštite. Znate, u Iraku trenutno posluju energetske kompanije. I ne želim da poredim Rusiju i Irak, ali oni su okruženja visokog rizika", upozorava Heker. On dodaje da njihov povratak poslovanju u Rusiji ne bi značio zbližavanje Rusije i SAD, a kamoli prekid kinesko-ruskih odnosa.
„Mislim da će Zapadu biti veoma teško da odvuče Rusiju od Kine“, rekao je on.
Your browser doesn’t support HTML5
Stiv Livingston: Deo Amerike podržava vrednosti koje predstavljaju Putin i Orban
„Dopuštanje zapadnim kompanijama da se vrate u Rusiju ne menja nužno neprijateljstvo predsednika Putina prema Zapadu. Predsednik Putin se i dalje protivi političkom i ekonomskom sistemu kojim dominira Zapad i stalno ponavlja da želi da stvori alternativno političko i ekonomsko okruženje - alternativu Zapadu. Deo te alternative uključuje Kinu“, dodao je on.
„Nikada niste čuli predsednika Putina da kaže bilo šta ideološki protiv Kine. A oni su sada važni energetski partneri“, navodi Heker.
Nedovoljna privlačnost
FilterLabs sa sedištem u SAD analizira raspoloženje javnosti u regionima u kojima je teško anketirati. Prema nedavno objavljenoj proceni popularnih stavova na ruskim i kineskim društvenim mrežama, kinesko-ruski odnosi su puni tenzija, nepoverenja i suprotnih interesa.
Jedan od autora izveštaja Vasilij Gatov rekao je za Glas Amerike da je njegovo istraživanje pokazalo da su kinesko i rusko stanovništvo daleko od toga da su zadovoljne ovim savezom svojih vlasti.
"Kina ne vidi Rusiju kao pouzdanog, sigurnog i jednakog partnera. Rusija je anektirala Amursku oblast od Kine, usvojila potpuno kolonijalnu politiku prema Kini tokom 19. i početkom 20. veka. Stoga je, po mom mišljenju, potpuno moguće smatrati istorijske podele kao problem”, kaže Gatov.
Gatov, medijski analitičar na Anenberg školi za komunikaciju i novinarstvo Univerziteta Južne Kalifornije, je takođe primetio da je, uprkos očekivanjima Kremlja, ekonomsko prisustvo Kine u Rusiji danas i dalje nekoliko puta manje nego u Evropi ili SAD pre nego što je Rusija napala Ukrajinu.
Dakle, iako se interesi Rusije i Kine preklapaju, oni ne idu u korak.
„Veoma su različiti, imaju različite geopolitičke fokuse, veoma različite političke filozofije“, rekao je on.
Drugi stručnjaci, međutim, dovode u pitanje nalaze FilterLabsa, upozoravajući da su mišljenja ruskih i kineskih profila na internetu ograničene vrednosti, posebno zato što oni koji daju pišu verovatno neće uticati na politiku.
„Ljudi koji imaju vremena i želje da komentarišu stvari na društvenim mrežama nemaju mnogo uticaja na to kako se vodi državna politika“, rekao je za Glas Amerike Aleksandar Gabujev, direktor berlinskog Karnegijevog centra za Rusiju i Evroaziju.
"Ti ljudi sigurno nemaju mnogo uticaja na to da li Kina prenosi komponente za rusko oružje ili uzima određene vojne tehnologije od nje, jer ljudi koji zapravo nemaju saznanja o tome jednostavno ne komentarišu“.
Gabujev je dodao da kinesko rukovodstvo ima razloga da misli da ima šta da uzme od Rusije u pogledu vojne tehnologije, sugerišući da je Kina izuzetno zainteresovana da stekne rusko iskustvo u suprotstavljanju zapadnom oružju tokom rata u Ukrajini.
Da li Tramp Kinu vidi kao pretnju?
Ključno pitanje o tome da li će poboljšane veze Vašingtona sa Rusijom olabaviti kinesko-ruski pakt, kažu neki analitičari, jeste kako Tramp doživljava Kinu.
Ali Vajn, viši saradnik za istraživanje SAD i Kine u Međunarodnoj kriznoj grupi, opisuje Trampa kao anomaliju za američku politiku.
„Širok konsenzus obe stranke u Kongresu i od jedne administracije do druge je da je Kina glavni američki strateški konkurent“, rekao je on. Ali kako navodi, „predsednik Tramp je, na mnogo načina, najistaknutiji disident ovog navodnog kineskog konsenzusa".
„On ne gleda na predsednika Šija kao neprijatelja. On ga zapravo naziva svojim dragim prijateljem i veruje da će njegov lični odnos sa predsednikom Šijem biti odlučujuća dinamika u postavljanju – ili resetovanju – odnosa SAD i Kine u naredne četiri godine".