Američki Kongres prati šta se dešava na Zapadnom Balkanu, jer ne želi još jedan konflikt u Evropi, a administracija predsjednika Džoa Bajdena i Stejt department trebalo bi da daju veći prioritet rešavanju odnosa Kosova i Srbije i situaciji u Bosni i Hercegovini, rekao je u ekskluzivnom intervjuu za Glas Amerike kongresmen Majk Tarner, predsjedavajući Odbora Predstavničkog doma za obavještajne poslove.
Tarner, republikanski kongresmen iz Ohaja, koji je nedavno boravio u posjeti regionu, rekao je da bi premijer Kosova Aljbin Kurti trebalo da ispuni preuzete obaveze kada je riječ o formiranju Zajednice opština sa srpskom većinom, te da je predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću uputio poruku da Vašington i Brisel žele da Beograd primjenjuje sankcije protiv Rusije, zbog njene agresije na Ukrajinu.
Your browser doesn’t support HTML5
Glas Amerike: Nedavno ste posjetili region Zapadnog Balkana. Kakvi su vam utisci, šta vas je najviše zabrinulo kada je riječ o regionu?
Tarner: Područje Balkana posjećujem već oko 28 godina. Bio sam gradonačelnik Dejtona, u Ohaju, tokom pregovora o Dejtonskom mirovnom sporazumu, i tadašnji predsjednik (Bil) Klinton tražio je od mene da posjetim region i uspostavim bratske odnose između mog grada i područja u Bosni i Hrvatskoj da bi se istinski započeo proces izgradnje demokratskih institucija. I moja zajednica ima mnogo afiniteta prema regionu, zato što tamo imaju prijatelje, lične odnose i zainteresovani su za uspostavljanje snažnih demokratskih institucija. Kao što znate, cilj Dejtonskog sporazuma - kada je riječ o Bosni i svakako regionu - od početka je bio uspostavljanje snažnih vlada ukorijenjenih u demokratiji, koje bi zatim mogle da počnu proces ponovne integracije u Evropu kroz NATO i Evropsku uniju.
I kada idete u region, razmatrate koliki je napredak postignut u te dvije oblasti. Nažalost, u regionu trenutno nema mnogo napretka da bi se preduzeli bilo kakvi dodatni koraci. Region je i dalje stabilan, svakako postoje isti ukorijenjeni problemi koji su postojali i nakon što je Dejtonskim mirovnim sporazumom okončan rat i konflikt. Međutim, mislim da međunarodna zajednica, Evropska unija, Sjedinjene Države, ne obraćaju dovoljno pažnje na region koji svakako zaslužuje da bude u našem fokusu da bi se osiguralo da postoji demokratija koja bi ga stabilizovala.
Glas Amerike: Pomenuli ste da nije postignut dovoljan napredak. Šta vas je najviše zabrinulo kada ste bili u posjeti regionu? Gdje vidite najveću nestabilnost?
Ne propustite: Može li Zapadni Balkan da postane deo EU do 2030. godine?Tarner: U Bosni naravno imate poteškoće između Republike Srpske i Federacije koje su i dalje neriješene. Međutim, postoji značajan dio stanovništva u BiH koji želi tranziciju ka integrisanijoj, suverenijoj naciji. Još imate problem tročlanog predsjedništva, koje, prema Ustavu iz Dejtonskog sporazuma, i dalje veoma otežava upravljanje nacionalnom integrisanom državom, da funkcioniše na način koji bi omogućio tranziciju na EU ili NATO. Nastavlja se i konflikt između Kosova i Srbije. To je veoma zabrinjavajuće i postavlja se pitanje kako možemo da dođemo do rešenja. Ima mnogo stvari na stolu koje obje strane i dalje nisu obavile, koje i Srbija i Kosovo moraju da riješe. I tu sam poruku uputio dok sam bio u obje zemlje.
Glas Amerike: Prošle nedelje je održana još jedna neuspješna runda dijaloga između predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i premijera Kosova Aljbina Kurtija, i to poslije porasta nasilja i sukoba na Kosovu. Da li je došlo vrijeme da SAD udvostruče napore da riješe to pitanje i možda razmotre novi pristup u rešavanju tog problema?
Tarner: Mislim da postoji određeni nemar Sjedinjenih Država i u Bosni i Hercegovini i u vezi sa pitanjem Kosova i Srbije, kada je riječ o pokušajima da se pronađe rešenje. Naši ambasadori u tom području obavljaju odličan posao i svakako rade sve što je u njihovoj moći. Mislim da bi Stejt department i svakako Bajdenova administracija mogli da tome daju veći prioritet. U svijetlu ruske agresije i njenih brutalnih poteza u Ukrajini, ne želimo da imamo još jedno područje u Evropi koje je destabilizovano, u konfliktu, ili je nerješivo.
Glas Amerike: SAD i EU za neuspjeh dijaloga trenutno najviše okrivljuju premijera Kosova i njegovu, kako smatraju, nespremnost da formira Zajednicu opština sa srpskom većinom. Kurti pak optužuje izaslanika EU Miroslava Lajčaka da je pristrasan u korist Srbije. Kako to komentarišete?
Tarner: Kada sam se sastao sa predsjednicom (Kosova, Vjosom) Osmani, jasno sam stavio do znanja da je potreban napredak u pogledu zajednice. Kosovo još nije ni iznijelo prijedlog. I to je obaveza koja je rezultat dijaloga, uz evropsko posredovanje, i koji su Sjedinjene Države podržale, ali nisu bile dio toga. Međutim, ta obaveza je preuzeta i premijer mora da je ispuni i napravi prijedlog, kako bi ljudi barem uvidjeli da on nije neiskren, da ovi razgovori u stvari imaju kao cilj rešavanje konflikta.
Ne propustite: Eskobar za Glas Amerike: Od Kurtija nisam dobio uveravanja o posvećenosti normalizacijiGlas Amerike: Američki zvaničnici upozorili su na posljedice i po Prištinu i Beograd ako ne primijene dogovoreno. Kosovo, kako navode, već se suočava sa nekima. Koje bi mogle da budu posljedice po obje strane ako ne primijene dogovoreno?
Tarner: Prije posljedica, trebalo bi barem doći do tačke gdje postoje aktivni diplomatski napori i podrška za rešenje. Ovdje bi Bajdenova administracija zaista trebalo da intenzivira napore Stejt departmenta, iako naše ambasade rade punom parom na ovom pitanju. Ima još toga što bi moglo biti urađeno kada je riječ o diplomatiji.
Glas Amerike: Na koji način bi trebalo intenzivirati diplomatske napore?
Tarner: Problem širom Balkana, kada je riječ o svim neriješenim pitanjima, jeste da svi ljudi koji su odgovorni da ih riješe imaju tendenciju da sjede i upiru prste jedni u druge i govore da ne moraju da urade nešto zato što druge osobe nisu. Mora da bude jasno da je pitanje kredibiliteta kada preuzmete obavezu da postignete napredak. Nemate izgovor da druga strana ne reaguje brzinom kojom biste željeli ili da navodite kako ste vi blizu rešavanja svojih obaveza. SAD moraju da stave do znaja da ovo nije samo bilateralno pitanje između Kosova i Srbije, već je primjena dogovorenog multilateralnog pitanja, između EU, SAD i Kosova i EU, SAD i Srbije.
Glas Amerike: Srbija u međuvremenu i dalje odbija da primijeni sankcije protiv Rusije zbog agresije na Ukrajinu. Da li ste razgovarali o tome sa predsjednikom Srbije kada ste bili u Beogradu? Da li ste ga ohrabrili da preispita odluku o sankcijama?
Ne propustite: Da li je na vidiku promena kursa Zapada prema Srbiji?Tarner: Sastao sam se sa predsjednikom Vučićem i poruka je bila jasna, svakako u našim razgovorima, da bi EU i SAD voljele da Srbija primijeni sankcije. Predsjednik Vučić svakako pokušava da balansira svoju poziciju. I jedno od pitanja koje mora da rešava jeste kako će napredovati kada je riječ o ulasku u EU, prepoznajući njene investicije u Srbiji koje su izazvale takav ekonomski rast, a da ipak zacrta nezavisni kurs. Na kraju će morati da se opredijeli.
Glas Amerike: Već ste govorili o situaciji u BiH. Kakve sve opasnosti vidite u BiH, naročito kada je riječ o separatističkoj retorici predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, njegovim kritikama na račun visokog predstavnika Kristijana Šmita?
Tarner: Kada sam bio tamo, on je prijetio nasiljem. Na dan kada sam bio tamo, bili su protesti, blokade, zatvoreni djelovi unutrašnje granice. On je, očigledno, veoma destabilizujuća snaga u bilo kojim naporima Bosne da postane više funkcionalna država koja vidi u budućnost u EU i NATO. Međutim, ima više strana koje i dalje pokušavaju da ohrabre smanjenje konflikta tamo.
Glas Amerike: Šta Amerika može da uradi da umanji tenzije, da osigura da se istorija ne ponovi, da se spriječi još veća nestabilnost?
Ne propustite: Stejt department: Osuđujemo postupke Republike Srpske koji podrivaju DejtonTarner: Biće potrebno da se SAD i EU udruže i da razmotre da okupe međunarodnu zajednicu za pronalaženje rešenja za Bosnu. Nažalost, sa agresijom na Ukrajinu, Rusija svakako nije partner u pokušajima da se riješe problemi u regionu, ali su dodatni konflikti u Evropi svakako u Putinovom interesu. Međutim, ako okupimo međunarodnu zajednicu da razmotri kako Bosna može da obavi tranziciju na funkcionalnu strukturu, i kako njeni stanovnici da to izaberu, onda bi mogli na to da se usredsredimo.
Glas Amerike: Koliko je interesovanje u Kongresu trenutno za Zapadni Balkan, imajući u vidu aktuelna unutrašnja pitanja u Americi, te činjenicu da ona ulazi u izbornu godinu?
Tarner: Mislim da Kongres prati Balkan zato što razumije da ako se tamo ne riješe neka pitanja, da biste onda mogli da imate dva konflikta u Evropi. I ti konflikti bi bili rezultat gubitka diplomatskih opcija i rada na diplomatskim rešenjima, a ne samo zato što su neizbježni.