Rekordne suše na sjeveroistoku SAD mogle bi promijeniti navike ljudi

  • Asošijeted pres

Smanjenje nivoa vode u rezervoaru Ašokan u okrugu Ulster u Njujorku, 13. novembra 2024. godine. (Foto: AP/Ted Shaffrey)

Ovo nije bila uobičajena jesen na sjeveroistoku Sjedinjenih Država. Požari su gorjeli u parkovima i šumama u okolini Njujorka, a gradovi od Portsmuta (Nju Hempšir) do južno od Filadelfije zabilježili su tri najsušnija mjeseca ikada. Neki rezervoari vode u regionu su blizu istorijskih minimuma.

Moraju se dogoditi velike promjene kako bi se izbjegle kritične nestašice vode u budućnosti, čak i ako ta budućnost nije blizu. Kako se klima zagrijava, suše će se nastaviti intenzivirati i zajednice bi ovo trebale iskoristiti kao motivaciju za pravljenje dugoročnih rješenja, kažu stručnjaci.

"Ovo je rano upozorenje za opasnost u budućnosti", kaže Tim Justans, izvršni direktor Komisije za vodosnabdijevanje okruga Nort Džersi. "Ljudi su još juče trebali prestati zalijevati svoje travnjake."

Justans želi da guverner Nju Džersija Fil Marfi proglasi vanredno stanje zbog suše kako bi povećao osjećaj hitnosti kod ljudi.

Spuštanje nivoa vode u Ašokan rezerovaru u okrugu Ulster u Nujork otkrilo je dio dna tog jezera.

Stručnjaci kažu da postoji nekoliko načina da se poboljša situacija sa vodom.

Dopunjavanje vode pod zemljom

Jedno važno mjesto gdje se voda skladišti je pod zemljom, ali količina podzemnih voda je tokom godina značajno opala u djelovima država Delaver, Merilend, Nju Džersi i Njujork.

Podzemne vode čine otprilike polovinu vode za piće u Nju Džersiju. Međutim, urbanističko širenje i beton mogu otežati kiši da dopre do tokova ispod zemlje.

"Nju Džersi je prepun tržnih centara. Imamo ogromne parkinge umjesto kojih bismo mogli da zadržimo vodu, a ne da ona otiče", navodi Justans.

U drugim dijelovima zemlje sve je češća upotreba propusnog asfalta, betona i pločnika koji omogućavaju da voda prodire u tlo. Na opštinama bi bilo da to zahtijevaju, dodaje on.

Brži način za dopunu vodene tokove je ubrizgavanje visoko prečišćenih otpadnih voda u njih, nešto što Los Anđeles radi godinama. To dramatično povećava količinu raspoložive vode u gradu.

Nizak vodostaj u rezervoaru Bunton koji obezbjeđuje vodu Džersi Sitiju u Nju Džersiju.

Virdžinija Bič, u državi Virdžinija, takođe pumpa visoko prečišćenu vodu u svoje vodene tokove, a okrug En Arundel u Merilendu pokušava donijeti zakon koji bi to omogućio.

Plaćanje ljudima da štede vodu

U nekim mjestima na zapadu SAD, plaćanje ljudima da štede vode je opcija već dugo. Gradovi i okruzi plaćaju za svaki skinuti kvadratni metar travnjaka, umjesto kojeg se postavi prirodna vegetacije za to podneblje.

Te politike nisu ni približno tako raširene na sjeveroistoku, kaže Alan Roberson, izvršni direktor Udruženja državnih administratora vode za piće.

"Izobilje je stvorilo drugačiju perspektivu", kaže on. Ovo može otežati uključivanje ljudi u očuvanje prirodne sredine.

Nadograđeni vodomjeri mogu kupcima dati detalje o korištenju vode i pomoći im da vide gdje mogu uštedjeti novac kada suša ne još nije dostigla razmjere urgentnosti, kaže Bet O'Konel, glavna inženjerka okruga En Arundel.

Češća ponovna upotreba već korištene vode

Koncept je jednostavan: korištena voda iz umivaonika, mašine za veš i toaleta se preradi po visokim standardima i ponovo koristi - ali ne za piće. Na primjer, može ponovo da se koristi u toaletima, za rashlađivanje zgrada, ili za podizanje nivoa rijeka.

Priobalni dijelovi Ašokan rezervoara u okrugu Ulster u Njujorku, koji su ranije bili prekriveni vodom.

"Jedan od velikih problema je što u Americi koristimo vodu za piće za zalijevanje travnjaka i puštanje vode u toalet", kaže Justans.

Zek Galager je izvršni direktor kompanije "Natural Systems Utilities", koja dizajnira, gradi i upravlja sistemima za reciklažu vode. On je takođe otac troje dece i živi u Nju Džersiju, tako da ga ova suša i lično pogađa.

Osjećam se kao da radim nešto što će imati smisla i ostaviti nešto više za moju djecu i njihovu djecu“, kaže Galager.

Ponovna upotreba vode može biti od pomoći i za suše i za poplave, objašnjava on. Kada zgrada može ponovo da iskoristi vlastitu otpadnu vodu i ispusti je direktno u svoj vodovod, to smanjuje opterećenje na gradski kanalizacioni sistem, što je učestao problem u starim priobalnim gradovima. Takođe, to smanjuje i potražnju za novom vodom.

Redizajnirana stara rafinerija šećera Domino na njujorškom Ist Riveru moći će da prečišćava 1,5 miliona litara otpadnih voda dnevno, dovoljno da prekrije fudbalsko igralište sa gotovo 38 centimetara vode. Očišćena voda će se vraćati u nove zgrade mješovite namjene za ispiranje toaleta, hlađenje i uređenje okoline, a dio će se ispuštati nazad u rijeku.

Čamci izvučeni na obalu rezervoara Šohari u državi Njujork, uz mjesto do kojeg je nekada dopirala voda.

Ponovna upotreba vode koja se ne koristi za piće sve je češća pojava na istoku SAD, ali bi naredni korak trebalo da bude preduzimanje tih aktivnosti na regionalnom nivou, kaže O’Konel.

Novi način razmišljanja

Planiranje za budućnost koja uključuje dugotrajne suše može biti skupo, a moglo bi i zahtijevati promjenu u načinu razmišljanja od izobilja ka štednji, kaže Del Šenon, inženjer za brane i član Američkog društva građevinskih inženjera.

On je radio na projektima širom svijeta i navodi da su mnoge zemlje u razvoju fokusirane na nabavku pouzdane vode za usjeve i piće:

"Moramo prerađivati našu vodu i čuvati je jednako pažljivo kao i te zemlje."