Zatvor Sednaja, ozloglašen zbog mučenja i masovnih pogubljenja zatvorenika za vrijeme Asadovog režima, jedno je od poslednjih mjesta gdje sirijske porodice traže nestale članove.
Posle svrgavanja sirijskog predsjednika Bašara al-Asada, pobunjenici su oslobodili hiljade zatvorenika i u Sednaji otkrili surovu realnost: zakopane leševe. To je porodicama ipak ulilo nadu da će saznati šta se dogodilo sa njihovim najbližima, ali je u većini slučajeva bilo povod i za veliku tugu.
Fatma iz Alepa traga za dva sina. U zatvor je došla čim je Bašar al-Asad pobjegao iz zemlje.
"Srce mi je slomio. 13 godina nosim crninu za djecom. Želim svoju djecu. Obraćam se Ujedinjenim Nacijama, zapadnjacima, Rusiji, Francuskoj, Italiji, Turskoj – želim svoju djecu”.
Your browser doesn’t support HTML5
Sirijske porodice traže nestale u ozloglašenom zatvoru
Fatmin očaj dijele i drugi. Fasal Al-Husein, iz Homsa, traži sina koji je nestao 2012. godine.
“Ovdje sam danima, spavam ispred zatvora, čekam da ga vidim. Rečeno mi je da su ga držali u podzemlju. I dalje čekam. Boli me glava, noge – ne mogu više da hodam”, ispričala je Fasal za Glas Amerike.
U Sednaji, vazduh je težak i ustajao. Spasilačke ekipe neuomorno rade u mračnim, oronulim hodnicima. Naoružani pobunjenici i očajne porodice kreću se hodnicima samo uz svijetlo sa telefona. Timovi iz Turske probijaju beton, u nadi da će pronaći preživjele ili posmrtne ostatke.
“Našli smo zvanična dokumenta koja je potpisao upravnik zatvora. U njima se navodi da je ovdje bilo 137.000 zatvorenika. Međutim, veliki broj informacija je uništen. Nemamo tačne cifre”, kaže vođa turskog spasilačkog tima Mahmud Komert.
Your browser doesn’t support HTML5
Šta će biti sa ruskim snagama u Siriji?
Nekoliko kilometara dalje, potraga se nastavlja u bolnici u Damasku. Na zidovima su okačene fotografije neprepoznatljivih tijela, dok se čeka da ih porodice identifikuju.
Za Glas Amerike je govorila jedan forenzičarka, koji je odbila da kaže kako se zove.
“Kako mogu to da rade? Kako može čovjek čovjeku to da radi? Kako mogu da čine ta kriminalna djela”?
Zatvor Sednaja, sjeverno od Damaska, ostaje simbol užasa i represije.
Danas, zatvorski zidovi okrečeni su bojama revolucionarne sirijske zastave, kao tihi otpor brutalnoj prošlosti.
Za porodice koje ovdje čekaju, to je podsjetnik da i u takvoj tami, ljubav ipak nadjačava strah.