Svakog novembra, kada se vrijeme promijeni i hladnoća zahvati Kijev, Dmitro Rizničenko bude ophrvan emocijama.
"Ovdje je sve počelo", kaže Rizničenko, dok šeta po Trgu nezavinosti u ukrajinskoj prijestonici i prisjeća se protesta i nemira koji su doveli do istorijskih promjena u Ukrajini proteklu deceniju - i na kraju da aktuelnog rata sa Rusijom.
"Deset godina rata i borbe. I čini se kao da je krv tek počela da teče. Ne kajem se ni zbog čega. Ali sam toliko umoran", priča za AP 41-godišnji psiholog.
Your browser doesn’t support HTML5
Na današnji dan prije deset godina, tadašnji proruski predsjednik Viktor Janukovič objavio je da odustaje od sporazuma kojim se zemlja približava Evropskoj uniji i najavio da će umjesto toga da produbi odnose sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
Bijesni građani ubrzo su se okupili na Trgu nezavisnosti (Majdanu), na mirnim antivladinim protestima. Kasnije, nakon što je policija pendrecima i suzavcem rastjerivala okupljene, demonstranti su postavili šatore sa barikadama, samoodbrambenim jedinicama i transparentima sa revolucionarnim sloganima. Zbog policijskog nasilja, početkom decembra su se demonstrantima pridružile stotine hiljada ljudi.
Sve je kuliminiralo u februaru 2014. godine, kada je policija počela da se brutalno obračunava sa učesnicima protesta, dok su policijski snajperisti od 18. do 21. februara ubili desetine ljudi. Prema mirovnom dogovoru između vlade i lidera protesta, u čijem postizanju je posredovala Evropska unija, trebalo je da bude formirana prelazna vlada i da se održe vanredni izbori. Međutim, demonstranti su kasnije zauzeli vladine zgrade, a Janukovič je pobjegao u Rusiju.
Ukrajinski Institut za nacionalno pamćenje saopštio je da je u takozvanoj Majdanskoj revoluciji poginulo 107 osoba.
Katerina Gladka imala je 23 godine kada se pridružila demonstracijama, koje je smatrala "revolucijom njene generacije".
“Za mene, glavni prioritet su bili sloboda i dostojanstvo. Morali smo da spriječimo totalitarni režim i povratak sovjetskih stvari", kaže Gladka u telefonskom intervjuu za AP.
Prisjeća se policijskog nasilja i prolivene krvi blizu Trga nezavisnosti.
"Jasno mi je bilo da smo ušli u drugu fazu", prisjeća se Gladka, koja je bila student za vrijeme revolucije.
Nakon što je Janukovič zbačen s vlasti, Rusija je u martu 2014. godine ilegalno aneksirala ukrajinsko poluostrvo Krim. Separatističke snage su uz podršku Moskve počele pobunu u istočnom regionu poznatom kao Donbas. To je preraslo u dugi konflikt, koji je odnio hiljade života.
I konačno, u februaru 2022. godine, Putin je pokrenuo rat koji i još traje, najveći konflikt na evropskom tlu od Drugog svjetskog rata u kojem su stradale desetine hiljada na obje strane.
“Janukovič je bio marioneta Moskve, koja se nadala da će moći da ga upotrijebi kao nekog ko može da Ukrajinu drži na ruskom lancu. Kada je pobjegao, Kremlju je postalo jasno da gubi Ukrajinu", kaže Katerina Zarembo, analitičarka u kijevskom tink-tenku "Centar za novu Evropu".
Na pitanje da prokomentriše desetogodišnjicu početka revolucije u Kijevu, portparol Kremlja Dmitrij Peskov ponovio je ruski stav da je to bio "nasilni puč, finansiran iz inostranstva".
Ukrajinci su 2013. godine željeli sporazum sa EU, ali je Putin izvršio pritisak na Janukoviča da se povuče. Ukrajinski lideri koji su ga nasljedili željeli su da približe Kijev Zapadu.
"Ono što smo vidjeli 2022. godine - da Ukrajina mora da bude dio Rusije ili bude uništena - te namjere su ranije postojale. Kada se to nije dogodilo, Rusija je vojno intervenisala", kaže Zarembo.
Uprkos svemu, Ukrajina je je postala jedinstvenija nego ikada od sticanja nezavisnosti prije 32 godine i približila se Briselu, Vašingtonu i Zapadu - što je ishod koji je Putin pokušavao da spriječi. Danas, zemlja ima podršku u svijetlu ruske invazije.
"Sve je to imalo veoma veliku cijenu", ističe Rizničenko.
Dok stoji pored spomenika poginulima u revoluciji, prisjeća se snajperske vatre specijalne policijske jedinice poznate kao Berkut, koja je raspuštena 2014. godine.
"Osjećaj je bio kao da vas smrt dočekuje raširenih ruku. Bilo je hladno, sjećam se gdje su mrtvi ležali. Sjećam ih se ispod ćebadi blizu glavne pošte. Toga se sjećam", priča Rizničenko.
Fotografije žrtava takozvane "Revolucije dostojanstva" sada su stalno izložene na ulici. Rizničenko naglašava da je kasnije upamtio sva imena. Prije devet godina, prijavio se da se bori u istočnoj Ukrajini protiv separatista. Ranjen je u borbama.
U međuvremenu, nastavljaju se istrage ubistava na protestima prije deset godina, a tužilaštvo je nedavno podiglo optuženice protiv pet pripadnika policijske jedinice Berkut, koji svi sada žive u Rusiji. Istraga se vodi protiv još 35 osoba.
Na Trgu nezavisnosti danas se nalaze brojne male plave i žute zastave, a svaka je simbol palih vojnika u ratu. Njihov broj svakodnevno raste.
Svake godine, Gladka se sa prijateljima okuplja u obližnjem restoranu, pod nazivom Poslednja barikada, da bi obilježila godišnjicu revolucije. Međutim, posle više od 20 mjeseci rata sa Rusijom, taj datum joj izaziva pomiješane emocije.
"Da budem iskrena, lično sam veoma umorna od činjenice da svaka generacija mora da umire za Ukrajinu", ističe Gladka. Ona primjećuje da je nasilje obilježilo deset godina njene mladosti i poručuje da samo želi "normalan život":
"Ova beskrajna borba je kao neki začarani krug koji traje vjekovima".