Linkovi

Prošlost i sadašnjost Gaze: Osnovne činjenice


Izrael, Gaza i Zapadna obala
Izrael, Gaza i Zapadna obala

Najmanje 1.300 izraelskih civila, među kojima su žene i deca, pa čak i bebe, ubijeno je u napadu Hamasa na južni Izrael ovog vikenda. Mnogi Izraelci se i dalje vode kao nestali.

Izraelski ministar odbrane Joav Galant je naredio "kompletnu opsadu" pojasa Gaze. "Neće biti struje, hrane, vode ni goriva" za više od 2 miliona Palestinaca koji žive tamo pod upravom Hamasa, rekao je.

Snimci iz Gaze kruže društvenim mrežama: strašne scene Palestinaca koji pokušavaju da se snađu u krvavim ruševinama posle izraelskih vazdušnih udara.

Palestinske vlasti su prijavile da je od subote ubijeno više od 1.500 ljudi, među kojima više stotina žena i dece.

Da bi se razumeo haos koji se danas odvija u Gazi potrebno je osnovno znanje njene istorije.

Kolonijalna uprava i osnivanje Izraela

Do 1917. godine Gaza je bila deo Otomanskog carstva. 1922. godine, Palestina dolazi pod britansku kolonijalnu upravu koja je trajala skoro tri decenije. Tokom tih godina, Jevreji koji su bežali od verskog progona su masovno emigrirali u Palestinu, pretežno iz istočne Evrope, gde je jačao nacizam.

Zagovornici cionizma želeli su da u Palestini stvore nacionalni dom Jevreja, a pozivali se na istorijske veze sa biblijskom zemljom Izrael. Britanska vlada je priznala cionizam i dala obećanje da će jevrejska nacija biti formirana u Palestini.

Zastava Hamasa i palestinska zastava iznad izbegličkog kampa Džebalija u pojasu Gaze, 15. aprila 2010. (Foto: AP/Bernat Armangue)
Zastava Hamasa i palestinska zastava iznad izbegličkog kampa Džebalija u pojasu Gaze, 15. aprila 2010. (Foto: AP/Bernat Armangue)

Posle poraza nacista, Britanija je predala Ujedinjenim nacijama ovlašćenje da podele Palestinu. 1948. godine, Ujedinjene nacije su odobrile plan o dve države, koji su složno odbacili arapski lideri. Pa ipak, Izrael je objavio osnivanje svoje nacije.

Tokom Drugog svetskog rata, saveznici su garantovali arapskim liderima nezavisnost od kolonijalne uprave u zamenu za ratnu podršku. Mnogi arapski Palestinci videli su osnivanje Izraela kao kršenje tog obećanja.

U maju 1948. godine, izbio je rat između Izraela i pet susednih arapskih država. Izrael je pobedio i značajno proširio svoju teritoriju, uključujući i u Jerusalimu - svetom gradu za muslimane i Jevreje.

Desetine hiljada Palestinaca, od kojih su mnogi proterani iz svojih sela, pobegle su u Gazu, uski pojas obale, dug 40 kilomeetara, koji je upravo osvojila egipatska armija. Populacija Gaze se utrostručila na oko 200.000 kako su pristizale nove izbeglice.

Egipat proteran iz Gaze

Egipat je vladao pojasom Gaze dve decenije, pod komandom vojnog guvernera. Tokom tog perioda, Palestinci su mogli da rade i zarade pravo na školovanje u Egiptu. Godinama su fedajini, grupa palestinskih takozvanih boraca za slobodu, vršili vojne napade na Izrael, na koje je odgovoreno jakim kontranapadima.

Izrael je zauzeo pojas Gaze u bliskoistočnom ratu 1967. i smenio njene egipatske vladare. Izraelska vojska je nadzirala teritoriju, a veliki broj stanovnika Gaze počeo je da se bavi manuelnim poslovima u naseljima koje su Izraelci podigli nadomak Gaze, ili njihovoj okolini.

Mnogim Palestincima je teško padalo da vide zemlju koja im je nekad pripadala u vlasništvu Izraelaca. Čak i danas, "okupacija", kako je nazivaju mnogi aktivisti za ljudska prava, je izvor gorkih osećanja nezadovoljstva.

Rođenje Hamasa

Građansko nezadovovoljstvo je proključalo 1987. godine, kada se kamion Izraelskih odbrambenih snaga (IDF) zabio u civilni automobil, pri čemu je poginulo četvoro paletinskih radnika. Stanovnici Gaze su te pogibije doživeli kao napad sa predumišljajem, što je tvrdnja koju je izraelska vlada odbacila. Usledili su štrajkovi i demonstracije čiji su učesnici gađali izraelske vojnike kamenicama.

Koristeći nerede, Muslimansko bratstvo, sunitska islamistička organizacija sa bazom u Egiptu, osnovala je militantni ogranak u Gazi nazvan Hamas. Vrlo brzo, Hamas je postao veliki rival Jasera Arafata, lidera Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO).

Hamasova proklamovana misija je uništenje Izraela i formiranje islamističke vlade. Jezik njegove originalne povelje, kojim se poziva na nasilje nad Jevrejima gde god se nalazili, naišao je na masovne osude.

Sporazum iz Osla

1993. godine, Izrael i PLO su postigli mirovni sporazum u Oslu kojim je uspostavljena Palestinska uprava i data su joj ograničena prava nad Gazom i Jerihonom, gradom na Zapadnoj obali. Arafatu je čak dozvoljeno da se vrati u Gazu posle višedecenijskog egzila.

Predsednik PLO-a Jaser Arafat rukuje se sa izraelskim premijerom Jicakom Rabinom dok američki predsednik Bil Klinton stoji između njih, u Beloj kući, 13. septembra 1993. (Foto: Rojters/Gary Hershorn)
Predsednik PLO-a Jaser Arafat rukuje se sa izraelskim premijerom Jicakom Rabinom dok američki predsednik Bil Klinton stoji između njih, u Beloj kući, 13. septembra 1993. (Foto: Rojters/Gary Hershorn)

Sporazum iz Osla je obećavao državnost, ali je narednih godina plan propao, pošto Palestinci navodno nisu poštovali različite uslove. Izrael je nastavio da gradi naselja, a Hamas je stekao nove pristalice među razočaranim žiteljima Gaze.

21. vek

Na samom početku veka, jaz između Izraela i Palestinaca se produbio. 2000. godine, Hamas je izvršio seriju samoubilačkih bombaških napada i pucnjava, na šta je Izrael odgovorio uvođenjem policijskog časa i uspostavljanjem punktova širom Gaze.

Preko noći, Izrael je doslovno ugasio ribarsku industriju Gaze, zaštitni znak lokalne ekonomije. Izraelsko opravdanje je bilo da Hamas krijumčari oružje koje se koristi u teorističkim napadima na ribarskim brodovima.

Do avgusta 2005. godine, izraelska vojska je potpuno napustila Gazu, evakuišući nekoliko naselja na teritoriji koja je označena kao "zemlja za mirovni sporazum". U pojasu, okruženom žičanom ogradom, cvetala je siva ekonomija. U odsustvu poslova u skladištima, koje je Izrael donosio u Gazu, krijumčari su donosili robu kroz podzemne tunele iz Egipta.

Hamas je ubedljivo pobedio na parlamentarnim izborima u Gazi 2006. i preuzeo kontrolu nad enklavom od Arafatovih lojalista.

Hamas od tada nije održao nijedne izbore, a Izrael je više od 15 godina nastavio blokadu Gaze. Ujedinjene nacije su 2009. godine kritikovale dugogodišnje restrikcije navodeći da imaju razorne posledice. Međutim, Izrael je tvrdio da bez čvrste kontrole toga što ulazi u Gazu i izlazi iz nje, Hamas bi ojačao i nabavio još smrtonosnog oružja.

Egipat je takođe uveo jake restrikcije na svojoj granici sa Gazom i uništio tunele koji ih povezuju iz straha za nacionalnu bezbednost.

2014. Hamas je ispalio rakete na izraelske gradove. Izrael je uništio cele četvrti u Gazi u svojim vazdušnim udarima iz odmazde. Poginulo je više od 2.100 Palestinaca, od kojih većinom civili. Hamas često pravi svoje baze u urbanim centrima i koristi ljudski štit u konfliktima još od 2007. godine, prema NATO Centru za strateške komunikacije.

Šta se događa danas?

Krvoproliće Hamasa nad izraelskim civilima 7. oktobra, na jevrejski praznik Šemini aceret, privuklo je pažnju celog sveeta.

Nakon što je Hamas upao u izraelske gradove, pucao na goste muzičkog festivala i zarobio desetine talaca, civila, Izrael je izvršio vazdušne udare na Gazu i sravnio sa zemljom cele četvrti.

Požar u Gaza Sitiju posle izraelskog vazdušnog napada 12. oktobra 2023. (Foto: Mahmud Hams/AFP)
Požar u Gaza Sitiju posle izraelskog vazdušnog napada 12. oktobra 2023. (Foto: Mahmud Hams/AFP)

Iran navodno podržava Hamas tako što pruža taktičke vežbe, instrukcije o sastavljanju projektila sa naprednim sistemima navođenja, i finansira ga sa skoro 100 miliona dolara svake godine - a sve je to doprinelo obimu ovog napada, kažu zvaničnici američke vlade.

Analitičari kažu da se Izrael sprema za kompletnu vojnu invaziju Gaze. Džonatan Kornikus, portparol IDF-a, izjavio je da je 7. oktobar "daleko najgori dan u izraelskoj istoriji", kao spoj 11. septembra i Perl Harbura.

Povezani članci

XS
SM
MD
LG