Uz bdijenja ispred klinika, marševe koji privlače hiljade ljudi i grupe muškaraca koji kleče i mole se na javnim trgovima, vjerske i neokonzervativne grupe pojačavaju pritisak za zabranu abortusa u Hrvatskoj, dominantno katoličkoj zemlji.
Žestoka debata podstakla je podjele u državi Evropske unije sa oko 3,9 miliona ljudi, gdje je abortus i dalje legalan, ali je pristup toj proceduri često uskraćen, pa mnoge žene odlaze u susjednu Sloveniju da prekinu trudnoću.
Pokret je u oštroj suprotnosti sa nedavnom prošlošću Hrvatske, kada je bila dio bivše Jugoslavije, zemlje kojom su upravljali komunisti i koja je u svom ustavu prije 50 godina štitila pravo na prekid trudnoće.
“Nevjerovatno mi je da o tome uopšte razgovaramo 2024. godine”, kaže Ana Šunić, majka dvoje djece iz Zagreba, glavnog grada Hrvatske. “Osnovno pravo svake osobe je da odluči šta će raditi sa svojim tijelom.”
Ovo pitanje je ponovo došlo u fokus ovog mjeseca, nakon što je Francuska upisala pravo na abortus u svoj ustav, a aktivisti na Balkanu su podsjetili da je bivša Jugoslavija to učinila još 1974. godine.
Tanja Ignjatović iz Autonomnog ženskog centra u Beogradu primjetila je da žene smatraju da pravo na prekid trudnoće „pripada nama i da se ne može dovesti u pitanje“. Ali, dodala je, "vidjeli smo da je i regresija moguća."
Nakon što se Jugoslavija raspala u nizu ratova 1990-ih, nove zemlje koje su se pojavile zadržale su stare zakone. Međutim, postkomunističko oživljavanje nacionalističkih, vjerskih i konzervativnih osjećaja ugrozilo je to naslijeđe.
Jugoslavenski zakoni o abortusu ostali su netaknuti nakon što se Hrvatska odvojila od Jugoslavije 1991. godine, ali su ljekari 2003. dobili pravo da odbiju da izvedu tu proceduru. Kao rezultat toga, mnoge su žene radi prekida trudnoće godinama putovale u susjednu Sloveniju.
“Jaz između zakona i prakse je ogroman”, kaže feministička aktivistica Sanja Sarnavka. “Zbog ogromnog uticaja konzervativnih grupa i Katoličke crkve abortus je de fakto nemoguć na mnogim mjestima ili je strogo ograničen.”
Aktualna kampanja pokreta Za život u Hrvatskoj uključuje molitve, bdijenja i predavanja „za spas nerođenih i zaustavljanje abortusa u našem narodu“.
Muška organizacija pod nazivom Muževni budite stoji iza molitvi na gradskim trgovima, gdje propovijedaju oživljavanje muške dominacije i tradicionalnih rodnih uloga uz kampanju protiv abortusa.
Muke jedne žene kojoj je odbijen prekid trudnoće, iako je njeno dijete imalo ozbiljne zdravstvene probleme, 2022. godine izazvale su veliku uznemirenost javnosti i dovele do protesta u hrvatskoj liberalnoj zajednici.
Mirela Čavajda bila je u 20. sedmici trudnoće kada su joj doktori rekli da njen fetus ima tumor na mozgu i da nema šanse za normalan život. Iako je abortus na kraju bio dozvoljen u Hrvatskoj, Čavajda ga je obavila u Sloveniji.
Čak 207 Hrvatica otputovalo je iste godine u jednu pograničnu bolnicu u Sloveniji da bi obavile taj zahvat, pokazalo je istraživanje hrvatske akušerke Jasenke Grujić.
U nekim hrvatskim bolnicama procenat ljekara koji odbijaju izvršiti abortus kao prigovarači savjesti doseže 100 odsto, pokazalo je istraživanje. Među njima su ne samo akušeri, već i anesteziolozi i drugi ljekari potrebni za zahvat, navela je Grujić.
“Hrvatska medicinska zajednica je duboko podijeljena”, napisala je Grujić u analizi koju je dala na raspolaganje Asošijeted presu. “Nadam se da će se ovaj trend stvarne nedostupnosti abortusa preokrenuti. To je tako opasno po zdravlje i živote žena.”
Jugoslovenski doktori prvi put su razmišljali o legalizaciji prekida trudnoće još 1935. godine, a to je postalo realnost 1950-ih. Podstaknuto od ženske organizacije nastale u Drugom svjetskom ratu, pravo na prekid trudnoće je kasnije uključeno u jugoslovenski ustav.
Navodeći da je „pravo čoveka da slobodno odlučuje o rađanju dece“, jugoslovenski ustav nije eksplicitno garantovao abortus, kao što to čini francuski. Ali je bez obzira na to omogućio Jugoslovenkama lak pristup prekidu trudnoće u klinikama širom te zemlje.
"Odluka Francuske nas je podsjetila da smo to pravo imali u ustavu iz 1974. godine, što znači tačno 50 godina prije Francuske", kaže Ignjatović.
Drugdje u bivšoj Jugoslaviji, Srbija i Slovenija su u svoje ustave uključile slobodu izbora da li će neko imati djecu. Žene u Bosni i Hercegovini mogu legalno izvršiti abortus tokom prvih 10 sedmica trudnoće, iako u siromašnoj, poslijeratnoj zemlji, postoji niz ekonomskih prepreka za to.
