Da li je vođa plaćeničke grupe Vagner Jevgenij Prigožin imao pomoć vojske i političke elite u oružanoj pobuni koja je potresla Rusiju?
Nedelju nakon pobune koja je predstavljala najveći izazov za vlast predsjednika Vladimira Putina za više od dvije decenije, ključni detalji tog događaja i dalje nisu poznati.
Takođe je neizvjesna sudbina Prigožina i njegovih vagnerovaca, te nepoznati detalji njihovog sporazuma sa Kremljom. Ne zna se ni kakva je budućnost ruskog ministra odbrane kojeg su htjeli da uklone s položaja.
I konačno, možda najveća nepoznanica je da li Putin može da prevaziđe slabosti na koje su ukazali događaji proteklog vikenda.
Da li je Prigožin imao pomoć insajdera?
Mnogi posmatrči tvrde da Prigožin ne bi bio u mogućnosti da tako lako preuzme kontrolu nad vojnim objektima u južnom gradu Rostovu na Donu i brzo krene da napreduje ka Moskvi bez saradnje za nekim zvaničnicima u vojnom vrhu.
Hiljade pripadnika njegove privatne vojske prešle su gotovo 1.000 kilometara bez ozbiljnijeg otpora i oborile najmanje sedam vojnih aviona, dok je stradalo najmanje 10 pripadnika vazduhoplovnih snaga.
Prigožin je rekao da su se približili na oko 200 kilometara od Moskve kada je svojim snagama naredio da se vrate u okviru sporazuma sa bjeloruskim predsjednikom Aleksandrom Lukašenkom.
Prema sporazumu, Prigožin i vagnerovci su amnestirani i dozvoljeno im je da odu u Bjelorusiju. Pojedini analitičari vjeruju da su visoki vojni zvaničnici možda podržali Prigožinov plan da smijeni ministra odbrane Sergeja Šojgua i načelnika Generalštaba Valerija Gerasimova. Ili su jednostavno odlučili da sačekaju i vide šta će se dogoditi.
"Vođa plaćenika iz Vagnera računao je na solidarnost vojnih oficira i s obzirom na to da se približio Moskvi bez značajnijeg otpora, možda je bio u pravu. Moguće je da je do početka ‘marša za pravdu,’ Prigožin vjerovao da će biti solidarnosti među mnogim pripadnicima oružanih snaga i da, ako je njegova pobuna uspješna, da će mu se pridružiti određene grupe iz vladajuće elite", napisao je analitičar Mihail Komin za Karnegijevu zadužbinu.
Ruske agencije za sprovođenje zakona možda su isto vjerovale. Pojedini vojni blogeri prenijeli su da istražitelji pokušavaju da utvrde da li su neki oficiri podržali Prigožina.
Jedan visoki vojni zvaničnik, general Sergej Surovikin - koji se duži niz godina povezuje sa Prigožinom - je kako se vjeruje pritvoren, prenijela je agencija Asošijeted pres pozivajući se na dva anonimna izvora, koji su se pak pozvali na procjene američkih i ukrajinskih obavještajnih službi. Još nije poznato da li je Surovikin optužen niti gdje se nalazi.
Ruski vojni blogeri prenijeli su da su neki graničari optuženi zato što nisu pružali otpor plaćenicima koji su prešli granicu Ukrajine i Rusije. Pojedini piloti se takođe suočavaju sa mogućim optužbama zato što su odbili da zaustave napredovanje konvoja ka Moskvi.
Nema zvanične potvrde tih tvrdnji i nemoguće ih je provjeriti iz nezavisnih izvora. Pojedini su kao razloge izostanka jačeg odgovora na pobunu navodili haotičnu i neizvjesnu situaciju, te oklijevanje Kremlja da koristi silu u naseljenim područjima.
Mark Galeoti, ekspert za ruska bezbjednosna pitanja, ocijenio je da je vladin sistem "pun hijerarhije i spor" i da ne ohrabruje preduzimanje inicijative.
"U tom kontekstu, ljudi ne bi bili spremni da djeluju bez direktnih naređenje, ili zato što su se plašili da bi bili prepušteni sami sebi ako bi nešto pogrešno uradili, ili zato što su na neki način podržavali Prigožina", ističe Galeoti.
Analitičar Sergej Markov, blizak Kremlju, rekao je da su neki u ruskoj vojsci možda oklijevali da se u početku suprostave Prigožinu ali da su se njihovi stavovi promijenili nakon što su pripadnici Vagnera oborili nekoliko vojnih helikoptera.
Nejasan dogovor i budućnost
Još jedna misterija je sporazum kojim je okončana pobuna. Ruska vodeća obavještajna služba pokrenula je istragu o Prigožinu zbog pobune, ali je kasnije odustala od slučaja zbog sporazuma.
Putin, Prigožin i Lukašenko su naveli da je riječ o kompromisu za okončanje krvoprolića, ali nije poznato mnogo detalja o kakvom dogovoru je riječ.
Nesigurna je i budućnost Prigožina i Vagnera. Putin je naveo da će plaćenici, koji nisu učestvovali u pobuni, moći da potpišu ugovore sa Minstarstvom odbrane, da se penzionišu ili preselu u Bjelorusiju. Međutim, nije poznato koliko će se vagnerovaca pridružiti svom vođi niti da li će i dalje biti jedinstvena snaga.
Prigožin se možda neće osjećati u potpunosti bezbjednim pod Lukašenkom, koji zavisi od Putinove političke i finansijske podrške. Još nije poznato gdje se Prigožin tačno nalazi - Lukašenko je potvrdio da je u Bjelorusiji, dok portparol Kremlja Dmitrij Peskov nije želio da kaže gdje je.
Od Lukašenka se može očekivati da strogo kontroliše Prigožinove trupe.
"Pretpostavljam da se Moskva nada da će komandanti otići u Bjelorusiju i moguće onda u Afriku. U međuvremenu, pokušaća da vrate tešku opremu Vagnera, a zatim da utvrde kako da iskoriste pripadnike te grupe koji su odlučili da ostanu", ocjenjuje Majkl Kofman, ekspert Centra za pomorsku analizu.
Drugi pak vjeruju da Kremlj neće dozvoliti Prigožinu da nezavisno djeluje u inostranstvu kao što je to ranije radio. Prema izvještajima iz Sirije, pripadnicima Vagner grupe rečeno je da se prijave glavnoj ruskoj vojnoj bazi u toj zemlji.
Iako je Rusija zatvorila krivičnu istragu o pobuni, Putin je nagovijestio da će vlasti preispitati poslovanje Vagnera. To bi moglo da dovede do potencijalnih optužbi za finansijska krivična djela.
Putin je takođe otkrio da je vlada uložila milijarde dolara u plaćeničku grupu, nakon što je prethodno demantovao da postoje veze između države i Vagnera.
“Ispostavilo se da je Vladimir Putin u stvari platio za pobunu novcem poreskih obveznika", napisao je analitičar Andrej Kolesnikov.
Da li će ministar odbrane opstati?
Prigožinov cilj, barem kako je on naveo, bio je smjena vojnog vrha, uključujući Šojgua. Međutim, neki ocjenjuju da bi ministar odbrane mogao da bude ojačan zbog pobune.
“Interesantno je da Šojgu izgleda kao glavni dobitnik. S obzirom na to da nema Prigožina i Vagnera, Putin je sada zaštićen od slične pobune i bilo kakvog iskustva sa privatnim vojnim kompanijama", kaže analitičarka Tatjana Stanovaja.
Ona smatra da bi Šojgu mogao da iskoristi pobunu da se riješi protivnika u vojnom vrhu.
Međutim Komin iz Karnegijeve zadužbine kaže da je Prigožinova pobuna "razotkrila obim krize u ruskim oružanim snagama, koje su nezadovoljne stalnim neuspjesima i umorne od rata, kao i u vojsci i bezbjednosnoj eliti". To bi moglo da otvori put za slične izazove za vlast.
“Kada oficiri višeg i srednjeg ranga u suštini odgovore na oružanu pobunu štrajkom u okviru kojeg djeluju sporo, nema mnogo sumnje da vođa Vagnera neće biti poslednji protivnik Šojgua i njegovih saveznika koji će pokušati da iskoristi sve veće nezadovoljstvo u ruskim oružanim snagama", dodaje Komin.
Takođe se postavlja pitanje budućnosti vojnih kontraktora u Rusiji.
Vladislav Surkov, bivši Putinov saradnik, smatra da su oni velika prijetnja za integritet Rusije, i da bi privatne vojske kao što je Vagner mogle da Rusiju pretvore u "evroazijsku plemensku zonu".
Da li će Putin moći da se oporavi?
Iako je brzi sporazum sa Prigožinom spriječio bitku za Moskvu, koja je mogla da dovede do haosa u cijeloj zemlji, kriza je ukazala na šokantne slabosti u Putinovoj vladi.
Putin je pokušao da popravi pričinjenu štetu, pojavljivanjem na nizu događaja čiji cilj je bio da pokaže svoju snagu. Državna televizija emitovala je poruke da je brz kraj pobune samo dodatno ojačao ruskog lidera.
Putin se obratio vojnicima i policajcima na ceremoniji u Kremlju, zatim u srijedu putovao u grad Derbent u većinski muslimanskom Dagestanu. Pozdravljao je okupljene, rukovao se i slikao sa njima - što je neuobičajeno za tajnovitog lidera koji je tokom pandemije koronavirusa bio veoma oprezan kada je riječ o kontaktima sa ljudima.
Međutim, uprkos tim naporima i državnoj propagandnoj mašini, Putinove slabosti su postale očigledne.
"Ova pobuna je bila toliko šokantna da su mnogi mislili da je režim blizu kolapsa što u očima političke klase značajno podriva Putinovu sposobnost da obezbijedi kontrolu", zaključuje Stanovaja.
